Dr. Mustafa CERIĆ: Beograd nema potrebe da šalje svoje "kapelane" da provode abjuraciju nad Bošnjacima u Bosni. Kapelani su tu među nama, u ANUBiH. Potrebno je bilo samo da se SANU oglasi i proglasi da je Rječnik bosanskog jezika od akademika Dževada Jahića hereza koju treba sankcionisati po inkviziciskoj proceduri ili po načinu bošljevičke čistke nepodomnih akademika, što je svakako biliže Miši Trifkoviću. I što je Mišo Trifković svakako učinio. Na spisak ANUBiH dopisao je još jednog bošnjačkog heretika, Dobrog Bošnjanina. Koji se usudio da bez srpskog nadzora i cenzure uradi Rječnik bosanskog jezika u kojem piše to što se govori i piše u narodu. To što se govori i piše u Bosni o dobrim i lošim ljudima, o dobrim i lošim djelima, o dobrim i lošim pojavama.

Bio sam pomislio da nas je zaboravila. Mene i mog blizanca Muamera Zukorlića iz Novog Pazara, Sandžak. Ali nije. Hvala joj na tome. Ja bih bio tužan da jeste. Ali nije. Jučer nas se sjetila. I posvetila nam kolumnu u "Oslobođenju. Tačno u ponedjeljak, 16. novembar, 2015. godine. Napisala je Vildana kolumnu o (B)ANU i đikanima. Na sugestiju prijatelja pročitao sam kolumnu. Inače, ne čitam "Oslobođenje", jer mi to nije više u opisu mog posla. A čitao sam redovno tijekom mog skoro pa dvodeceniskom reisovanju. Kao dio mog službenog posla. Kao što Vildana voli da kaže: mog "reisovanja".

Tako me jučer podsjetila Vildana da još uvijek piše kolumne. O mržnji. Ali ne o svojoj. Već o tuđoj. O onoj o kojoj joj kažu da je treba zvati mržnjom. Ili o onoj mržnji koju sama izabare. Slobodno i nezavisno. A sloboda je sloboda vlastitog izbora. A Vildana je, treba priznati, to dokazala da je i nezavisna i slobodna. Ona, doista, ima vlastiti izbor mržnje. Pored naručenog. I ljubav, naravno. Vlastiti ili naručeni, ali izbor njezine mržnje prema akademiku Dževadu Jahiću, autoru Rječnika bosanskog jezika i Gramatike bosanskog jezika je očit. Nasuprot ove mržnje, Vildana ima ljubav prema Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, to jeste ANUBiH za koju malo ko zna u zemlji i svijetu da postoji osim kad Mustaj-aga Čengić napiše knjigu pod naslovom: Alija Izetbegović: Jahač apokalipse ili anđeo mira. I kad sasvim slučajno Vildana bude jedan od promotara te knjige u ANUBiH. Naravno, naučno, slobodno, nezavisno, neutralno...

ANUBiH je promovirala knjigu o Mustaj-aginoj velikoj ljubavi prema Bosni i Bošnjacima. Koje Alija Izertbegović nije ni volio niti se za njih borio. Kao što ih je volio i za njih se hrabro i multikulturno borio Mustaj-aga Čengić iz udobne Švedske. Poput njegovog istoprezimenjaka Smajil-age Čengića koji je toliko volio Bosnu i Bošnjaka da nije mogao gledati Husein-kapetana Gradašćaviće da ih oslobađa od Sultana i Porte. Jer, Bosna, kao ni Bošnjaci u njoj ne mogu biti i opstati bez Sultana i Porte. Pa, ako Sultan i Porta nisu više u Istanbolu, onda mora da su negdje drugdje. A gdje bi bili ako ne u Beogradu.



Husein-kapetan Gradašćević je platio glavom što se nije pokorio Sultanu i Porti u Istanbolu. Predsjednik Alija Izetbegovič je kriv zato što se nije pokorio Porti u Beogradu. To je jasna poruka od ANUBiH Bošnjacima - vi ste na pogrešno opasnom putu. Zašto? Zato što ste se borili za slobodnu i nezavisnu Bosnu sa Alijom Izetbegovićem protiv agresije Beograda. Zar se niste opametili primjerom iz povijesti kada su Bošnjaci svih vjera ustali da se bore sa Husein-kapetanom Gradaščevićem za slobodnu i autonomnu Bosnu i Bošnjake protiv okupacije Istanbola. Kako su završili? Završili su tako što su neki izdali Husein-kapeta Gradaščevića. A izdali su ga zato što im je kazano da ni Bosna ni Bošnjaci nemaju pravo na svoju autonomiju, na svoju nezavisnost, na svoju vlastitu državu. Nemaju pravo na svoju vlastitu slobodu. Na svoj vlastiti izbor nacije, vjere i jezika. Ali, ako se ipak Bošnjaci okuraže pa krenu da o tome govore - samo govore, onda to ima da se smatra njihovom mržnjom prema srpskoj naciji, vjeri i jeziku. U tome je grijeh Huseina-kapetana Gradaščevića, Alije Izetbegovića i Dževada Jahića.


Prvi je progovorio i ustao da se bori za bosansku državnsot i bošnjačku autonomsnost.

Drugi je progovorio o pravu Bošnjaka na vjersku slobodu, koja podrazumijeva i pravo na državu i naciju.

Treći je progovorio i napisao slovo o bosanskom jeziku kao pravo Bošnjaka na valstiti državni i kulturni identitet.

Tih vrijednosti u Bošnjaka ANUBiH se bez stida i srama odriče. I poručuje da Bošnjaci nisu vrijedni ni pišljiva boba. U svojoj vlastitoj zemlji. Sa svojim vlastitim novcem kojeg plaćaju za održavanje ANUBiH. Odriče se ANUBiH Alije Izetbegovića kroz pisanu riječ Mustaj-age Čengića. Koji kaže da je Alija "jahač apokalipse" (sintagma "ili anđeo mira" je bez značenja i značaja).

Koji jahač?

I koje apokalipse?

Zna se. Alija je jedan od četiri ili svih četiri jahača bosanske apokalipse. Jahač osvajač, krvoločni jahač, jahač bolesnog uma i jahač smrti.

To je rahmetli Alija Izetbegović za Mustaj-agu Čengića.

To je Alija za ANUBiH.

To je Alija za Vildanu Smailbegović i sve one koji su se 19.okt. 2015. godine okupili u ANUBiH da se natječu ko će biti ubojitiji u optužbi na rahmetli Alije Izetbegovića. Ni ozloglašeni SANU u Beogradu ne bi se spustio na taj nivo nipodništavanja čovjeka kojeg cijeli svijet cijeni i poštuje ako ni zbog čega a ono zbog hrabrosti da se odupre srpsko-crnogorskoj agresiji protiv svoje zemlje i svog naroda. Ali to hoće i može Mustaj-aga Čengić. A što ne bi htio i mogao Mustaj-aga Čengić to uraditi Aliji kad je to htio i mogao uraditi Smail-aga Čengić Husein-kapetanu Gradaščeviću. I to samo iz čiste pakosti. Mnogo sramnije i mnogo poraznije za Bosnu i Bošnjake.

Nakon svečane abjuracije u ANUBiH Mustaj-age Čengića, Vildana nas u svojoj kolumni upoznaje sa Milošom Trifkovićem, predsjednikom ANUBiH. Nije nam bio dosada poznat, ali odsada ćemo ga pamtiti. U stvari, moramo ga pamtiti po "časnom (odnosno sramnom) činu ANUBiH", koja je pod njegovim vodstvom položila još jednu svečanu abjuraciju u Sarajevu, u Bosni. Pod zakletvom, naravno.

No, ovoga puta nije bilo potrebno da papa šalje svog kapelana, kao što je bio kapelan Ivan od Casamarija na Bilino Polje 1203. godine. Beograd nema potrebe da šalje svoje "kapelane" da provode abjuraciju nad Bošnjacima u Bosni. Kapelani su tu među nama, u ANUBiH. Potrebno je bilo samo da se SANU oglasi i proglasi da je Rječnik bosanskog jezika od akademika Dževada Jahića hereza koju treba sankcionisati po inkviziciskoj proceduri ili po načinu bošljevičke čistke nepodomnih akademika, što je svakako biliže Miši Trifkoviću. I što je Mišo Trifković svakako učinio. Na spisak ANUBiH dopisao je još jednog bošnjačkog heretika, Dobrog Bošnjanina. Koji se usudio da bez srpskog nadzora i cenzure uradi Rječnik bosanskog jezika u kojem piše to što se govori i piše u narodu. To što se govori i piše u Bosni o dobrim i lošim ljudima, o dobrim i lošim djelima, o dobrim i lošim pojavama.

Vildana doista, ima vlastiti izbor mržnje. Pored naručenog. I ljubav, naravno. Vlastiti ili naručeni, ali izbor njezine mržnje prema akademiku Dževadu Jahiću, autoru Rječnika bosanskog jezika i Gramatike bosanskog jezika je očit.

Zadužena za čistoću morala i srpske časti, Vildana zbog toga proglašava kademika Jahića "doktorom mržnje". Ovo je kombinacija Vildanine slobode izbora i slobode po narudžbi. Jer, nisu sve mržnje meržnje. Neke mržnje za Vildanu su prihvatljive. A neke nisu. Neke su čak ljubav. Sve ovisi o Vildaninom raspoloženju prema jednom ili drugom "doktoru mržnje." Na primjer, ova ocjena o srpskom narod od jednog njezinog miljenika i podanika nije mržnja. Poslušajte ili pročitajte. Pažljivo, molim:

"No, ta politika nije glavni razlog onom ubilačkom nagonu i genocidnom impulsu srpskih zlotvora. Temeljni i iskonski razlog počiva u ubilačkom genu njihovih zlotvora (...) genu koji u posljednjih stotinu i pedeset godina već deseti put vitla kamom nad bošnjačkom glavom i proizvodi svijest koja uporno prvorazredne zlotvore u visokom populacijskom procentu srpskog naroda časti kao vitezove i nacionalne heroje (...) To je užasni gen koji je silno opterećen neizlječivim kainovskim sedimentom, krvožednim naslijeđem koje ne opstaje niti broji da živi ako ne ubija drugog i drugačijeg kad god može i svakoj prilici (...) hoću još uvijek da vjerujem da je taj gen manjinski u srpskom populusu, ali i dovoljno otporan i žilav da preživi svako vrijeme i uskrsne u svakom pokoljenju".

No, comment!

Zna Vildana o kojem doktoru je ovdje riječ. Zna i Zija Dizdarević. Kojeg se Vildana odrekla, kao kolege, za ljubav svog miljenika, "doktora ljubavi".

Postscritum:
Vildana je izgovorila teške riječi. Kojih možda ni sama nije svjesna. Ali poštujemo njezinu slobodu. Nadam se i ona našu. Nije vrijeme da se odgovara istom mjerom.

Vrijeme je za međusobnu surdanju i razumijevanje između ANUBiH i BANU.

Vrijeme je da se oslobodimo navika omalaovažavanja prava drugih samo zato što su drugačiji.

Vrijeme je da se svi zajedno suočimo sa izazovima neizvjesnog vremena u svijetu.

Vrijeme je da se oslobodimo mržnje.

Vrijeme je da priznamo pravo jedni drugima na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Vrijeme je da prestanemo biti podanici i sluge.

Vrijeme je da služimo svom narodu i domovini. Vrijeme je da se međusobno poštujemo.

Vrijeme je da Bošnjaci imaju svoju nacionalnu akademiju nauke i umjetnosti. Sve ima svoj početak pa tako i BANU.

Nikome prijetnja!

Nikome ni smetnja!

Svima radost i sreća!

Ako Bog da...

I Valdani, naravno!

Bila svjesna ili ne svjesna toga!

Respekt francuskom narodu!

Sloboda i mir cijelom svijetu!

Sloboda i mir Palestini, Siriji, Iraku, Jemenu, Afganistanu...!