Eset MURAČEVIĆ: Nije on ovakve postupke vezao za odmazdu zbog toga što nije član Stranke demokratske akcije koja u ovoj komuni „vedri i oblači“ ili tome što je, između ostalog, bio vanjski saradnik „Dnevnog avaza“, najtiražnije novine u Bosni i Hercegovini, u čijim se tekstovma, nerijetko, odslikavala inertnost općinske aministracije. Ogledalo je to menadžmenta ovo kuće koja plaća ISO certifikate o tome kako „odgovorno i ekspeditivno“ obavlja poslove za građane a taj napredak se vidi samo u njihovim izjavama za lokalni medij koji se finansira iz Budžeta općine.

Kada čovjek navrši 40 godina radnog staža velika je stvar. Radost je to koja se teško riječima može opisati. Međutim, kad te penzioniše „agilna“ administracija općine Vogošća onda mjesta za radosti nema. Bolje da se odmah ubjete jer i tako možete umrijeti ako vam ustreba liječenje, jer dok od Zajednice penzijsko invalidskog osiguranja ne dobijete Rješenje o penziji nećete moći ovjeriti zdravstvenu knjižicu i tako se liječiti ukoliko liječenje bude potrebno (!!?)

- Nisi jedini. Svakom se isto tako piše, jednog od takvih, uvjeravala je općinska administracija. Zakonski ova praznina vezana za zdravstvno osiguranje lica koja idu u penziju nije regulisana.

Ništa sporno. Međutim, situacija u kojoj se on našao mogla bi zauzeti mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda. Naime, 31. avgusta ove godine „agilna“ administracija općine Vogošća, gdje je bio uposlenik, mu je u 15 sati uručila Rješenje o prestanku radnog odnosa u kojem stoji da je tog istog dana od 16 sati u penziji (!!?)

-Vidimo se sutra, rekao mu je šef Službe dok je posljednji put zaključavao kancelariju u kojoj je radio.

-Ne, nećemo, dobacio mu je on. Od sutra sam u penziji.

Šef služb se „snebivao“ što, navodno, nije znao da mu uposlenik ide penziju. Nije znao ili nije poduzeo stvari koje u svim normalnim zdravim sredinama rade rukovodioci koji se na dostojanstven način, uz kaficu, oproste od onih sa kojima su do jučer, decenijama, dijelili istu sudbinu.

Nije on ovakve postupke vezao za odmazdu zbog toga što nije član Stranke demokratske akcije koja u ovoj komuni „vedri i oblači“ ili tome što je, između ostalog, bio vanjski saradnik „Dnevnog avaza“, najtiražnije novine u Bosni i Hercegovini, u čijim se tekstovma, nerijetko, odslikavala inertnost općinske aministracije. Ogledalo je to menadžmenta ovo kuće koja plaća ISO certifikate o tome kako „odgovorno i ekspeditivno“ obavlja poslove za građane a taj napredak se vidi samo u njihovim izjavama za lokalni medij koji se finansira iz Budžeta općine.

Sutradan kada je krenuo da ovjeri zdravstvene knjižice za sebe i članove svoje porodice, u Zavodu zdravstvenog osiguranja u vogošćanskoj ispostavi, to nije mogao učiniti jer, kako su mu rekli, više nije zdravstveno osiguran. „Agilna“ općinska administracija nije mu dala prostora da bar ranije ovjeri zdravsvene knjižice i malo se „šverca“ dok ne stigne Rješenje o penizinisanju.

Vogošća

Kupje nove zdravstvene knjižice i kreće u vogošćanku ispostavu Federalnog zavoda za penzijsko invalidsko osiguranje da popuni potrebne obrasce i ovjeri iste. Međutim tamo novi šok. Pred vratima zatičem uposlenicu koja zaključava vrata i polazi na godišnji odmor. Na upit kako da ovjeri zdravstvene knjižice rekla mu je da se to ne može učiniti dok ne dobije Rješenje o penzionisanju. Također, rekla mu je da iz vogošćnske ispostave njegov zahtjev za penzionisanje još nije poslan u centralu PIO-a. Čeka se da kroz ERC sistem zavoda prođu uplate za zdravstveno i socijlno osiguranje za period 1992.-1995.godne. Kad će proći nije znala reći. Prije nego što je zaključala vrata i otšla na godišnji odmor „brižno“ ga posavjetovala kako bi bilo najbolje da se prijavi na Biro za zapošljavanje te da se preko njega zdravstveno osigura kao nezaposleno lice dok ne stigne Rješenje o penzionisanju (!!!?)

Na Biro za zapošljavanje nije otišao jer nije htio da njihovi uposlenici pomru od smijeha kada im bane na vrata i zatražim da se, nakon 40 godina punog radnog staža, prijavi kao nezaposleno lice i stane rame uz rame sa više od 6000 onih koji u Vogošći čekaju zaposlenje.

Obzirom da postupak vezan za donšenje Rješenja o njegovom penzionsanju, bez čega nema zdravstvenog osiguranja, neće biti pokrenut dok se uposlenica u vogošćanskoj ispostavi Federanog zavoda za PIO ne vrati sa godišnjeg odmora tražio je druge modalitete da problem zdravstvenog osiguranja premosti na neki drugi način.

Jedan od modliteta jeste Zdravstveno osiguranje korisnika Boračko invalidske zaštite koje bi mogao koristiti kao demobilisani borac i Ratni vojni invalid. No, za takvo nešto trebalo je prikupiti hrpu papira od toga da nema pilića, kvočki, automobila, otvorene radnje n svoje ime, potvrdu da nije zdravstveno osiguran... U prikupljanju tih papira iz zgrade općine Vogošća mu je „sugerisano“ da bi, zbog dužine ovog postupka, bilo najbolje da nađe neku firmu koja bi ga fiktivno primila u radni odnos i tako zdravstveno osigurala dok ne dobije Rješenje o penzionisanju (!!?)

Novi šok je uslijedio kad su zatražil da im donese i Potvrdi o tome da nije u penziji (!!?)

Od prvog septembra ove godine on i članovi njegove porodce još uvijek su bez zdravstveog osiguranja. Rješenja o penziji još uvijek ni na vidiku. U državi za koju se borio tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995.godine, u kojem je postao Ratni vojni invalid, zbog koje je u agresorskom logoru „Bunker“ kod Pansiona „Kon Tiki“ u Vogošći bio prinudno zatočen sedam mjeseci i iz kojeg je, iz „živog štita“, pobjegao na stranu pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovne, u državi u kojoj je punih 40 godina plaćao zdravstveno i socijlno osiguranje, ne može pobjeći iz kandži bosanskohercegovačke administracije, administracije općine Vogošća koja mu je, svojim postupkom, uskratila zdravstvenu zaštitu. Svašta.

Dok čeka Rješenje o penziji on moli Boga da njemu i članovima njegove porodice zdravstvena zaštita ne zatreba. No, šta mu to vrijedi. „Agilna“ bosanskohercegovačka administracija u Boga ne vjeruje.