Harun YAHYA: Žalosno je to što obrazovni sistem u gotovo svim državama uključujući i Sjedinjene Američke Države, nudi svojim studentima materijalističko obrazovanje koje je je u mogućnosti da razvije ovakve ideje, da ih uvjeri u to da se “moraju boriti kako bi opstali”. Naravno, to nije nešto u što vjeruju svi mladi ljudi; oni koji smatraju da je i njih, i sve ostale stvorio Bog, svakako da predstavljaju većinu. Međutim, ukoliko vjeruju u Boga, oni razmišljaju drugačije od onoga čemu ih uči obrazovni sistem.

Pucnjava u školi je postala zastrašujući dio američke tradicije, “svakodnevnica”, kako bi to rekao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barack Obama.

“Ovo se ipak nekako desilo. Moj odgovor na ovom podijumu prestaje biti dio te svakodnevnice, razgovor koji se vodi nakon onoga što se desilo… Postali smo nijemi na događaje poput ovoga,” izjavio je predsjednik.

Napad koji je prošle sedmice na Umpqua koledžu u Oregonu izvršio 26-godišnji muškarac, rezultirao je smrću deset ljudi, te je bio 45-ti u nizu napada koji su se desili tokom ove godine širom Sjedinjenih Američkih Država. FBI definira incidente u kojima četvero ili više ljudi biva ubijeno kao masovnu pucnjavu. Ako se vodimo ovom definicijom, onda su se samo u ovoj godini u Americi desile 294 masovne pucanjave.

Nažalost, ova cifra ukazuje na to da Americi ne prijeti opasnost izvana, nego iznutra.
Američka zajednica je prestrašena, plaši se poslati djecu u školu, gdje se desila većina ovih pucnjava. U pitanju nisu samo masovne pucnjave, nego i uvriježena društvena zla, poput rasizma, koja su uticala na to da se društvo koje je nekada bilo poznato po slobodi i napretku, sada suočava sa noćnom morom.

Ovako nasilni incidenti su skrenuli pažnju na kontroverzna pitanja poput onog o kontroli oružja u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se svaka osoba može vrlo lako naoružati.
Nakon svake pucnjave, zakon o posjedovanju oružja, koji je, usput rečeno, jedno od glavnih pitanja o kojem se razilaze mišljenja demokrata i republikanaca, postaje glavnim predmetom rasprave. Rezultat je toliko zastrašujući da se naprosto ne može ignorisati. Svake godine ove pucnjave u Americi liše života više od 33 000 ljudi. Ova cifra uključuje nesreće, ubistva i samoubistva. Istraga koja se vodi u svakoj državi pokazala je da je ova cifra veća u državama koje imaju labavije zakone o nošenju i posjedovanju oružja. Upravo zbog ovakvih brojki postavlja se pitanje: Da li su u pravu demokrati ili republikanci kada je riječ o zakonu o posjedovanju oružja? Da li bi se ovi užasni masakri zaustavili kada ne bi bilo oružja? Ili “Da li je problem u ljudima, a ne u oružju, kako tvrde republikanci?

Postoje dva razloga zašto neko može doći u situaciju da usmrti drugu osobu; ili je mentalno bolestan, ili se priklonio ideologiji koja poziva na ubijanje. Jako je bitno da se u kontekstu zakona o nošenju oružja, mentalno oboljenje jasno identificira. Svi znamo da slijedi tragični ishod svaki put kada oružje padne u ruke mentalno oboljele osobe.

Nevine žrtve u Oregonu

Ideološka izopačenost koja predstavlja pravi razlog ovih napada, predstavlja temu koju negiraju Amerika i ostatak svijeta. Malo pažljivija analiza ovih napada širom svijeta ukazuje na to da napadači obično diskriminiraju na osnovu etničke i religijske pripadnosti, da smatraju žrtve nižom rasom, da tvrde da doprinose procesu prirodnog odabira, te da u biti imaju anarkističko-komunistička ili fašistička ubjeđenja. Žalosno je to što obrazovni sistem u gotovo svim državama uključujući i Sjedinjene Američke Države, nudi svojim studentima materijalističko obrazovanje koje je je u mogućnosti da razvije ovakve ideje, da ih uvjeri u to da se “moraju boriti kako bi opstali”. Naravno, to nije nešto u što vjeruju svi mladi ljudi; oni koji smatraju da je i njih, i sve ostale stvorio Bog, svakako da predstavljaju većinu. Međutim, ukoliko vjeruju u Boga, oni razmišljaju drugačije od onoga čemu ih uči obrazovni sistem. Oni koji nisu u stanju da tako postupe, odrastaju u društvu koje smatraju mjestom gdje se sukobljavaju takozvane inferiorne rase. Osoba koja prihvati ovakav način života, postaje marksistički terorista, fašista koji želi uništiti sve ostale rase, a onda neko pomisli da može pomoći i prirodnom odabiru tako što počini masovni masakr u školi.

Da se vratimo pitanju da li je problem u “oružju ili u ljudima”, a odgovor, naravno, glasi da problem leži u ljudima.

Ako ljudi u različitim društvima odrastaju u materijalističkom obrazovnom sistemu koji opravdava ubistvo, vjeruju da će ova ubistva “doprinijeti nasumičnom redu u prirodi”, kao ito da promoviranjem izopačene ideje da i sami mogu napredovati i ojačati kroz sukobe, postati civilizovaniji ukoliko pregaze sve one koji su slabi, onda se ne trebamo iznenaditi ako ljudi koji razmišljaju na ovakav način smatraju da je ubistvo, u stvari, legitimno. Pravi problem leži u činjenici da su trenutni obrazovni sistemi zasnovani upravo na ovakvom vjerovanju.
One grupe u Americi koje opravdavaju nošenje oružja trebaju razmisliti o tome zašto problem ne leži u oružju, nego u ljudima. Oni ne smiju umanjiti problem tako što kažu da “Oružje nije krivo za zločine”, nego trebaju biti svjesni da je razmišljanje koje podržava ubijanje utkano u sam sistem obrazovanja. Ako žele spriječiti ubijanja zalaganjem za slobodu posjedovanja oružja, onda moraju razviti sistem koji će odgajati djecu koja su jača u duhovnom, a ne u materijalnom smislu.

U međuvremenu, oni koji se protive slobodi posjedovanja oružja, ne smiju razmišljati na način da kažz da je “oružje odgovorno” za ovaj problem, te se skoncentrisati na pravi problem. Oni ne smiju zaboraviti činjenicu da osoba koja ima izopačena vjerovanja, može doći do oružja na ovaj ili onaj način.

Bitno je da se ove dvije grupe u Americi udruže i nađu pravo riješenje ovog problema.Sve dok se ne uradi revizija obrazovnog sistema, sve dok se ne promijeni dominantno materijalističko vjerovanje, sve dok ne počnemo odgajati mlade ljude da budu jaki u duhovnom smislu, ovi masakri će i dalje biti dio svakodnevnice. Riješenje je jednostavno i u našim je rukama.Sve što trebamo učiniti jeste da prestanemo ignorisati stvarni problem.