U organizaciji Međunarodne asocijacije za alaviski sufizam, UNESCO je od 28. do 29. spetembra u Parizu upriličio konferenciju u cilju obilježavanja stote godišnjice Alavitskog tarikata na kojoj je učestvovao predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić.
Tim povodom objavljujemo izvještaj reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafe Cerića sa konferencije u Parizu:

Jučer je u sjedištu UNESCO-a u Parizu završena dvodevna konferencija posvećena stogodišnjici sufijskog reda, koji je utemeljio 1904. god. alžirski šeikh Ahmed bin Mustafa Al-Alawi (1869-134). Nakon Emira Abdelkadira Al-Džezairija (1808-1883), koji je imao sposobnost da spoji sufijsku duhovnost, vojnu sposobnost i državničku umnost, Šeikh Ahmed bin Mustafa Al-Alawi Mostaganemi obnovio je Abdelkadirovu duhovnost pa mu se, stoga, daje i titula mudžeddida, obnovitelja, sufijske tradiciju Alžira, koja se proširila na sjeveru Afrike, dopirući do Levanta: Libana i Sirije.
Šeikh Al-Alawi je poput njegovg sunarodnika Emira Abdelkadira, tog junaka iz devetnaestog stoljeća, koji je svojim duhom opčarao i same Francuze, vjerovao je u pobjedu ljubavi nad mržnjom, vjerovao je u toleranciju kao temelj za ljudsku egzistenciju. Njegovi nasljednici Uddah bin Tunis, Al-Mahdi bin Tunis te jedan od njegovih sedam sinova, sadašnji Sheikh Alaviskog tarikata Khalid bin Tunis, kojeg sam početkom ove godine upoznao u Kordobi, nastavili su njegovati tradiciju tolerancije i suživota, posebno u Evropi iz Francuske, privlačeći srca ljude sa svih kontinenata.

Kao znak zahvalnosti za ulogu Šeikha Ahmeda Al-Alavija u širenju mira i tolerancije u svijetu, UNESCO je u organizaciji Međunarodne asocijace za alaviski sufizam obilježio stotu godišnjicu Alavitskog tarikata od 28. do 29. septembra ove godine. Tim povodom Asocijacija je objavila međunarodni dan "živjeti zajedno" te inicirala UNESCO-vu "Nagradu za mira Emir Abdelkadir" u cilju promocije ideje "živjeti zajedno". Prihvatio sam ponudu da budem u savjetodavnom odboru za ovu nagradu.

U ova dva dana, ponedjeljak i utorak, UNESCO je bio u znaku duhovnih poruka islama kroz riječ i iskustvo sufizma ne samo Šeikha Ahmeda bin Mustafa Al-Alavija nego svih relevatnih sufija u povijesti kao mogućeg puta za izlaz iz trenutne moralne krize svijeta, posebno muslimanskog svijeta. Šeikh-Emir Abdelkaditr, za kojeg se kaže da je bio sveti čovjek među vojnicima a vojnik među svecima, i Šeikh Ahmed bin Mustafa Al-Alawi, za kojeg se kaže da je svetionik mira i tolerancije, obojica iz Alžira, najbolji su primjer da se bez čišćenja iznutra ne može imati čistoća izvana. Stoga je poruka iz Pariza muslimanima širom svijeta: očistimo našu dušu od fesada i oslobodimo svoj ego od kibura da bismo bili čisti i slobodni jedni drugima u našim kućama, našim selima, našim gradovima, našim društvima i državama... da bismo bili razumljivi drugima... da bismo voljeli i bili voljeni...



U mom obraćanju u prisustvu više stotina slušalaca u sjedištu UNESCU-a naglasio sam da mi je drago da sam ponovo na mjestu gdje sam prije 12 godina primio UNESCO-vu nagradu za mir zajedno sa katoličkim biskupom Roger Echagarjom (Roger Etchegaray), rekao sam između ostalog:

- Prihvatio sam poziva da govorim o sufizmu ovdje u UNESCO-u povodom stote godišnjice Alevijskog tarikata sa osjećajem skromnosti i stida, jer ja nisam alim, nisam arif, nisam vakif. Ja sam džahil, jer znanje koje sam stekao ne ispunjava me, ja sam gafil, jer površna spoznaja ne liječi moju bolest, ja sam abir, prolaznik, jer nije mi se posrećilo da doživim stanje u kojem nema laži već samo istina, u kojem nema tuge već samo radost, u kojem nema mržnje već samo ljubav, u kojem nema rata već samo mir...

Ali, ja sam sadik, iskren, ako vam kažem da sam, pripremajući se za ovaj susret sa vama vidio išarete, znakove, od velikih šeikhova, kao što je Al-Hasan Al-Basri, koji mi je objasnio da je ljudskost dobrota koja se pokazuje na jeziku, kroz imetak i kroz čast i ponos. Vidio sam išaret velikog šeikha Al-Muhasibija, koji me je podsjetio na nadais u kojem Alejhisselam kaže ashabima: - Doći će narod poslije vas pa ako se bude pridržavo islama deset posto od ovoga što se vi pridržavate, bit će spašeni... Nije li to najbolji odgovor onima koji nas teroriziraju zahtjevima u vjeri koje nije moguće primjeniti ne samo sada, već to nije nikad bilo moguće...

No, najvažniji išaret, znak, koji hoću da podijelim s vama je znak Imama Al-Ghazalije, koji je prije devet stoljeća tražio spas od greške u haremu Emevijske džamije u Damasku. Danas je to mjesto zatvoreno ako nije već srušeno. Stoga, zahvaljujemo se UNESCO-u što nam je otvorio vrata da i mi kao Al-Ghazalija pokušamo naći izlaz, odnosno spas (Al-Munqidh min Al-Dalal) iz ovog haosa koji nas okružuje...Dakako, ima spas u tebi i tvom srcu, u meni i mom srcu, gdje stanuje ljubav, gdje se rađa mir i tolerancija... Tako bi nam sigurno opet govorio Al-Ghazalija...



Dozvolite mi da se posebno obratim muslimanima sa ovim riječima: - Sve smo učinili da impresionoramo druge... govorili smo im da smo mi za mir i suživot... uvjeravali smo svijet da je islam mir i sreća za sve ljude... islam i jeste to... ali, oni nam ne vjeruju... oni misli da ih mi varamo... stoga, pozivam vas da prestanemo impresionirati druge... vrijeme je da počnemo impresionirati sami sebe... jer, očito je da ćemo biti uvjerljivi drugima tek kad budemo uvjerljiva samima sebi... da bi nas drugi poštovali, moramo prvo poštovati sami sebe...

Ja sam Iz Bosne, iz Sarajeva, preživio sam genocid u mojoj zemlji... Evropa me izdala kada sam očekivao njen osjećaj za istinu, pravdu, mir i pomirenje... spreman sam na oprost pod uvjetom da čujem da se to nikad više neće dogoditi ni meni ni bilo kome, ni bilo gdje u Evropi "nikad više"... eto zato nam treba duhovni opravak kojeg su naučavali Emir Abdelkadir i Šeikh Ahmed bin Mustafa Al-Alavi... zato smo mi ovdje da ih se sjetimo, jer tako se sjećamo samih sebe...