Međunarodna zajednica i bh susjedi sve više ignorišu činjenicu da je Rs samo dio BIH, da je zasnovana na genocidu nad Bošnjacima, prihvataju je kao samostalnu državu i s njom sve tješnje direktno sarađuju. Iz tog razloga može se očekivati da će i banjalučka konferencija o 20-godišnjici Dejtona nastaviti u tom pravcu i umjesto ukidanja entiteta i sjedinjenja bh teritorija pomoći rastakanju i razjedinjenju BiH.
A o Republici srpskoj i Bosni i Hercegovini u svjetlu banjalučke konferenciji o Dejtonu, prije nego je konferencija počela, više je rekao prijedorčanin Ante od Bosne Tomić, nego što će reći svi njeni učesnici. Ante se pita:
“Šta je sljedeće braćo Bošnjaci, što će vam (nakon Bosanskog jezika) zabraniti ovi iz “genocidne”? Burek, ćevape, vjeronauk, klanjanje, džamije…? Možda zabrane i Ramazan i Bajram?
A vi daljde saburajte i uživajte! (samo nek’ se ne puca) .

Zijad BEĆIREVIĆ: Nakon smrti Tita, kada je raspad Jugoslavije postao izvjestan, manastir Moštanica je postao značajno mjesto sastajanja srpskih secesionista i nacionalista. Masovni skupovi koji su ovdje tradicionalno održavani na Vidovdan 15. Juna (dan sjećanja na Kosovski boj, pogibiju kneza Lazara i propast Srpskog carstva) i na Petrovdan (praznik posvećen srpskim apostolima Petru i Pavlu, kada se pale vatre i uz vatru skupljaju djeca i mladi), postali su još masovniji i obuhvatniji.

Kratka i oskudna medijska vijest o liturgiji koja je 28. juna ove godine održana u dubičkom manastiru Moštanica, smještenom na sjevernim padinama planine Kozare, između Bosanske Dubic e i Prijedora, prošla je skoro neopaženo u javnosti, iako se na ovom skupu grupa Dodikovih istomišljenika (uz čašicu manastirske prepečenice) sastala sa uticajnim srbijanskim političarima. Nakon liturgije u Moštanici sljedilo je okupljanje Dodikovih istomišljenika u Bratuncu, a potom na vrhu planine Kozare - Mrakovici, gdje se nalazi monumentalni spomenik poginulim u Kozarskoj ofanzivi. Na svakom ovom zborištu govorio je Predsjednik Rs Milorad Dodik i sa svakog uputio nove prijetnje sigurnosti i opstanku države BiH u kojoj se najeo kruha, stekao kapital i moć, i sada je blati i po njoj pljuje. U tom cilju programirani su posebni paneli za banjalučku konferenciju, koja se ovih dana održava u Banja Luci pod motom „20 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“, preko kojih predsjednik RS Milorad Dodik nastavlja gađati otrovnim strelicama u srce Bosne i Hercegovine.

Liturgija u Moštanici
Junskoj liturgiji i parastosu u Manastiru Moštanica pored Milorada Dodika, predsjednika Rs, prisustvovali su Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova Rs, Milenko Savanović, ministar Boračko-invalidske zaštite, Boris Jerinić, predsjednik Boračke organizacije Rs, Ognjen Tadić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH, Milomir Savčić, Milanko Mihajilica,poslanik u NSRS, te predstavnici vojske Srbije i Ruske federacije.
Interesantno je znati da je u Dodikovoj pratnji i dio njegova tima na liturgiji u Moštanici bio i bivši Predsjednik Srbije g. Boris Tadić, koji se upravo tih dana svesrdno trudio ponovno promovisati svoj veliki korak ka pomirenju, započet u Srebrenici, a koji je nakon improvizacije napada na Vučića dobio na značaju.
Potsjetimo se da je Predsjednik Rs Milorad Dodik, u svom prigodnom obraćanju ovom prigodom istakao da „Vojska Rs nije otišla u istoriju. Ona je živa, među nama i u nama“ i pri tom duboku zahvalnost iskazao Karadžiću i Mladiću, uz Miloševića najvećim zločincima današnjice. Tom prilikom Dodik je najavio i referendum kojim želi da se odbaci postojanje suda i tužilaštva BiH i njihovo djelovanje na području Srpske.
I nije ovo jedina posjeta Dodika Dubici i Manastiru Moštanica. Skoro svake godine dolazi na Veče ojkača, koje se organizira u avgustu, a u maju 2014. društvo mu je pravila i premijerka Rs Željka Cvijanović.
Liturgiju i parastos u Moštanici za sve stradalnike srpske vojske od Kosovskog boja do danas služio je vladika bihaćko-petrovački Anastasije. Sjetili su se svojih nevino stradalih u ranijim ratovima, ali ni ovaj put nije bilo ni riječi pomena o bošnjačkim stradanjima u ovom i ranijim ratovima, niti o još nepriznatom prijedorskom genocidu počinjenom nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima, u kojem je ubijeno 3.206 nevinih ljudi, samo zato što nisu bili Srbi.
Malo je iznenađenje što ovom zanimljivom skupu nije prisustvovao bivši dugogodišnji predsjednik Boračke organizacije Rs, dubičanac Ćurguz Pantelija, proslavljeni srpski borac sa hrvatskog i bosanskih ratišta... Od trenutka kada je Tužilaštvo BiH, uz zakašnjenje od 20 godina, protiv njega i još nekolicine ipak pokrenulo krivični postupak po komandnoj odgovornosti za streljanje grupe prijedorskih Bošnjaka, koji su nakon napada na Kozarac maja 1992. pokušali prebjeći u Hrvatsku, Ćurguz je nestao iz javnog života.
Kako po svemu izgleda Manastir Moštanica ponovno je postao sigurno utočište zavjerenika i lokalnih moćnika, koji slijepo slijede svog nacionalističkog vođu Milorada Dodika i ponovno dobiva značajnu ako ne i ključnu uloga u kovanju zavjere protiv BiH.
Možda liturgijski skup u Moštanici nebi imao neki poseban značaj, kada se ne bi znalo da je manastir Moštanica od vajkada bio hajdučko sastajalište i skrivalište, a pred srpsku agresiju na BiH često mjesto tajnih dogovora koje su pored Karadžića obilazili mnogi njegovi bliži saradnici i lokalni moćnici, koju su imali ključnu ulogu u pljački, počinjenim zločinima i akcijama progona Bošnjaka. Kroz takve susrete formirano je i nacionalističko jezgro Bosanske Dubice, koje je među prvima u BiH ne samo svelo broj Bošnjaka i Hrvata daleko ispod zacrtanih 8%, već organizovano protjeralo oko 7.000 Muslima i oko 700 Hrvata. Nakon rata u gradu Bosanska Dubica, ostala je samo šačica muslimana, njih oko 200 i to prvenstveno u mješovitim brakovima. Danas u Dubici živi i sve teže uz pomoć dijaspore preživljava nešto manje od 1.000 povratnika, a situacija u obližnjem Prijedoru, Bosanskoj Gradišci i Kostajnici nije ništa bolja. Koliko je nesigurno živjeti Bošnjačkim povratnicima u tom dijelu Bosanske krajine pokazuje Konferencija o sigurnosti koja se upravo danas održava u Hotelu “Zepter“ u Bosanskoj Dubici, a koja ima za cilj alarmirati bh javnost i ukinuti stanje apartheida.

Historijski značaj Manastira Moštanica
Manastir Moštanica podignut je 1579, a više puta je rušen i obnavljan. Od Dubice je udaljen 12, a od Prijedora oko 25 km. Ovaj samostan je imao vidnu ulogu u Pounju ne samo kao vjerski, već i kao politički centar pravoslavnog naroda. Za vrijeme bivše Jugoslavije prostor oko manastira često je korišten za zborovanje, izletište ali i mjesto sastajanja i bratimljenja bratskih komuna Bosanske Dubice. Na potoku Moštanica, koji protiče pored manastira, nekad je bila vodenica “Rogonja“, koju su zvali „Hajdučki dvori“, a u njoj su hajduci nalazili hranu i utočište od turskih zuluma. U neposrednoj blizini manastira je grobnica poznatog srpskog ustanika Petra Pecije Petrovića, koji je poginuo 1875. g. za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka protiv Turaka. U vrijeme bivše Jugoslavije u manastiru i oko manastira su se često mogli vidjeti i susresti istaknuti lideri SKJ, poznati društveno- politički radnici, ali su te njihove posjete tretirane kao turističke i bez posljedica za karijeru, dok je sa tog stanovišta svaki obilazak džamije za muslimane bio opasan i rizičan.
Nakon smrti Tita, kada je raspad Jugoslavije postao izvjestan, manastir Moštanica je postao značajno mjesto sastajanja srpskih secesionista i nacionalista. Masovni skupovi koji su ovdje tradicionalno održavani na Vidovdan 15. Juna (dan sjećanja na Kosovski boj, pogibiju kneza Lazara i propast Srpskog carstva) i na Petrovdan (praznik posvećen srpskim apostolima Petru i Pavlu, kada se pale vatre i uz vatru skupljaju djeca i mladi), postali su još masovniji i obuhvatniji.

Značajna pripremna vojna vježba u dubičkom selu Ušivac
Od osamdesetih godina, obilježenih smrću Tita, vojne vježbe JNA sa rezervistima svih rodova bile su veoma česte, ali su bili rijetki Bošnjaci koji su u tome vidjeli išta loše. Jedna od takvih je bila „Romanija”, koja se smatra pripremnom za velikosrpsku agresiju. Tretirano je to kao redovno uvježbavanje radi odbrane države od vanjskog neprijatelja, samo su oni najpronicljiviji mogli u tome nazirati stvarne namjere. U jesen 89. takva vojna vježba održana je u rejonu sela Ušivac, na području opštine Bosanska Dubica. Bila je to velika mobilizacijska vježba u kojoj su aktivnom i rezervnom sastavu prijedorske XI kozarske brigade sadejstvovale jedinice šireg područja raznih rodova vojske JNA. Na toj vježbi je pripremana strategija za ono što će se za samo godinu dvije dogoditi prvo u Sloveniji, a potom Hrvatskoj i BiH. Autor ovog teksta bio je jedan od učesnika pri komandi XI kozarske. Već na samoj vježbi jasno se osjećala podvojenost kod rukovodećeg kadra, u kojoj su muslimanski oficiri imali sasvim sporednu i podređenu ulogu, što je kod nekih izazivalo otvorenu ljutnju i nezadovoljstvo. Već tada se moglo osjetiti ko su “crveni“ a ko „plavi“. Na jednoj od kasnijih vježbi, koja je održana u martu 1991. godine u Milića Gaju, udaljenom od Dubice 10 km na putnom pravcu Dubica – Prijedor, general Ratko Mladić pozdravlja borce XI Kozarske brigade i govori im „Danas ćete biti raspušteni, ali ćete se opet uskoro sastati da branimo Jugoslaviju“. Tom prilikom od boraca muslimana oduzeto je oružje, a srpskim vojnicima je dozvoljeno da ga nose svojim kućama. To oružje korišteno je za ubijanje Bošnjaka, a mnogi ga i danas posjeduju i drže skriveno u svojim kućama i pojatama. Nakon toga nije trebalo dugo čekati, već u junu Banjalučki korpus, u čijem je sastavu bila i prijedorska XI kozarska brigada, uputio je svoje jedinice prema Kostajnici i Dvoru, da pomognu „nenaoružanom srpskom narodu“.

Kozara je bila kolijevka bratstva- jedinstva, a danas izvor mržnje i sjemenište nacionalizma
Ranije je Kozara sa spomenikom na Mrakovici i okruženjem, kojem gravitiraju opštine Banja Luka, Prijedor, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanski Novi…, bila kolijevka bratstva- jedinstva jugoslovenskih naroda. Nažalost, danas je to sjemenište nacionalizma i izvor mržnje prema Bošnjacima. Sa planine Kozare, njenog vrha Mrakovice na kojoj je poznati spomenik palima u Kozarskoj ofanzivi, uvijek su do sada u jugo eter slate poruke koje snaže i ujedinjuju jugoslavenske narode, a sada je glavna poruka koju u BiH i svijetu šalje predsjednik Rs Milorad Dodik rušenje pravnog sistema i razbijanje Bosne i Hercegovine, kao zajednice triju (do agresije na BiH) zbratimljenih naroda.
Na prvoj panel diskusiji konferencije koja se povodom obilježavanja 20-te godišnjice Dejtona upravo održava u Banja Luci, na temu “Refleksije na Dejtonski mirovni sporazum i na budućnost BiH“, Milorad Dodik je uz niz njegovih poznatih neprijateljskih nebuloza protiv BiH i na račun MZ pred svima prisutnim u lice skresao Izetbegoviću, Zvizdiću, Čoviću... da MZ uz učešće predstavnika MZ uporno podržava koncept Bošnjačkog naroda... a ... „Dejton je imao suštinsku grešku jer je dozvolio da BiH preživi“.

Genocidna RS je kroz pogled na Dejton iznutra ili izvana prva greška MZ
Ako je zaista suštinski cilj banjalučkog panela o Dejtonu bio pogled iznutra na efekte Dejtona, onda je prva stvar koja je morala pasti u oči svima prisutnima, uključujući Predsjednika BiH Predsjedništva Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbeglovića, Predsjednika Rs Milorada Dodika..., morala biti GENOCIDNA RS i nemogućnost njena opstanka... Genocidna Rs je od prvog dana bila i ostala glavna prepreka za uspješan dijalog i izgradnju bh društva u miru. Ona je genocidno tkivo koje se apriori mora odstraniti. Bolesni organizam se ne može ozdraviti dok se ne odstrani tumorsko tkivo, a tumosrko tkivo Bosne i Hercegovine je Rs. Nema niti može biti konstruktivnog dijaloga o sadašnjosti i budućnosti BiH, koji bi za konstitutivne bh narode obezbjedio jedanka prava, dok se ne ukinu bh entiteti, objedini teritorij, zaustavi srpska ekspanzija i uspostavi ustavno uređenje BiH po građanskom ustavu.
Umjesto da oštro odgovore na Dodikove stavove, da prisutne potsjete da je „Rs osinje gnjezdo genocida“, da je Dejton imao suštinsku grešku jer nije imenovao počinioce agresije, osudio ih, već nasuprot tome nagradio srpskog agresora sa 49% bh teritorija i dozvolio da genocidna Srpska oživi i dobije status Republike, (kakav ni danas nema ni BiH kao država), Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, svoje neslaganje izrazio je uopštenim komentarom “o švedskom stolu sa kojeg svako uzima šta želi a ostavlja ono što ne želi“, a dragan Dragan Čović, Predsjedavajući Predsjedništva BiH, kao i uvijek diplomatski poentirao, bez talasanja.
S pravom se da pretpostaviti da su neprijateljski istupi Milorada Dodika u Moštanici, Bratuncu, na Kozari... i sada produbljeni i ponovljeni u Banja Luci nastavak agresije i novi udar iz Rs na nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet države BiH. Republika Srpska je i dalje rasadnik neprijateljstava, a Milorad Dodik Neprijatelj br. 1 Bosne i Hercegovine.
Želimo vjerovati da će kroz naredne konferencijske panele banalučke konferencije „Pogledi regije” i “Pogledi iz vana”, u kojima će uzeti učešće predstavnici regije, MZ,OSCE, među kojima i predstavnici Sjedinjenih država, Rusije, V. Britanije..., biti kritički, objektivno i potpunije sagledana Dejtonska struktura BiH i ponuđena bolja rješenja za uspostavljanje funkcionalne BiH, u kojoj će svi narodi i građani imati posla, kruha , miran i sretan život.