Mirsad MAHMUTOVIĆ: Ne poznajem dovoljno g. Bakira Izetbegovića, ali stari ljudi su rekli ako nekoga ne znaš gledaj s kim se dotični druži. Ko su mu prijatelji, saradnici, pomoćnici, savjetnici i onda se mozeš bez teškoće opredjeliti. Ako pogledamo Bakirove pomoćnike, a posebno savjetnike, a posebno one iz sjene ili sa mindera, onda Bakirov put može biti samo slijepa ulica. Svjestan sam da je situacija u svijetu pa i kod nas veoma složena, komplikovana, neizvjesna, ali povijanje vrata uvijek i svugdje ničemu ne vodi. Najbolji nam je primjer g. Dragan Čović. G. Čović je političar koji zaslužuje svako poštovanje. Želim to da naglasim i obrazložim.

Pred same prošle izbore napisao sam tekst (14.09.2014), pored Bošnjaci.Net objavljen je u više medija, gdje sam naveo deset razloga zbog kojih sam se odlučio da ne glasam za g. Bakira Izetbegovića. Sada nakon godinu i više od izbora ponovo se javljam i kažem da svi navedeni razlozi i dalje stoje i niti jednog ne bih izbrisao. Još bih dodao jedanaesti, a radi se o tome da je u toku predizborne kampanje g. Izetbegović tu vrstu angažmana shvatio kao polje djelovanja gdje je sve dopušteno, pa čak i laž. Naime, netrepnuvši okom obećao je zaposliti stotinu hiljada radnika. A vrijeme prolazi, ma kakvo zapošljavanje, ostaju bez posla i oni što su ga imali. I još gore, evo uskoro će proći pola mandata a još se ni vlast nije konstituisala.

Ne poznajem dovoljno g. Bakira Izetbegovića, ali stari ljudi su rekli ako nekoga ne znaš gledaj s kim se dotični druži. Ko su mu prijatelji, saradnici, pomoćnici, savjetnici i onda se mozeš bez teškoće opredjeliti. Ako pogledamo Bakirove pomoćnike, a posebno savjetnike, a posebno one iz sjene ili sa mindera, onda Bakirov put može biti samo slijepa ulica. Svjestan sam da je situacija u svijetu pa i kod nas veoma složena, komplikovana, neizvjesna, ali povijanje vrata uvijek i svugdje ničemu ne vodi. Najbolji nam je primjer g. Dragan Čović. G. Čović je političar koji zaslužuje svako poštovanje. Želim to da naglasim i obrazložim.

Prvo: G. Čović ne priča puno ali ono što kaže ima smisla i ima svoju težinu.

Drugo: Ne obećava puno ali ono što obeća ispuni ili se trudi da ispuni svoje obećanje.

Treće: Dokaz ovome je njegovo obećanje da će poništiti ili preispitati reviziju SDP-ovog ministra Zukana i sve što je urađeno u vezi toga vratiti u državne strukture, odnosno u okvire zakona. Naime Zukan Helez se ozbiljno poigrao sa borcima, oficirima, ratnim vojnim invalidima i drugim kategorijama ljudi koji su na ovaj ili onaj način imali neka primanja za ono što su uradili ili doživjeli u toku odbranbenog rata ili agresije na BiH. Zukan se hvalio da je napravio velike uštede vladi od srestava koja je kao dobio jer je veliki broj ljudi izveo iz prava. A kada se sve sabere i oduzme više su pojele njegove komisije od onoga što je kao uštedio. G. Čović je javno obećao da će Zukanovu reviziju poništiti i to je uradio. Jedina zamjerka je u tome što se zadržao na jednoj (hrvatskoj) komponenti.

Četvrto: G. Čović je politicar koji može razgovarati sa svima: Sa Miloradom Dodikom, Fahrudinom Radončićem, Bakirom Izetbegovićem i drugima. To se ne može reći za ostale bh političare.



Peto: U toku pregovora o formiranju vlasti pokazao se kao pravi virtuoz. Naime, iako Hrvata u Bosni i Hercegovini ima oko 14% on u Federaciji ima vlasti 60% a u nekim kantonima ili županijama i više. Ako već više od 20 godina drži u svojim rukama glavne poluge drzače, a posebno jednog njenog entiteta, onda to sve govori. Od završetka rata pa do danas finansije su u njegovim rukama, da i ne govorim o nekim drugim segmentima našega društva. Pa zar nije uspješan? Zbog toga on zaslužuje respekt i poštovanje, a Bošnjaci trebaju razmisliti o gore postavljenom pitanju. Jer, ako je tako čovjek uspješan zašto mu nedati još jači i veći legitimitet, pa neka povede ovu zemlju ka euroatlanskim integracijama. Ovi drugi „naši“ zaista se ne mogu ni o čemu dogovoriti.

Naši i njihovi
U predizbornim kampanjama do sada se uglavnom djelovalo po matrici nacionalnog svrstavanja, gdje se ukazivalo na važnost glasanja za „NAŠE“ prestavnike jer će kao oni drugi glasati samo za svoje. Pa evo već dvadeset godina tako funkcinišemo i da li nam je nešto bolje. Ja živim u općini (Visoko) gdje je na vlasti SDA već dvadeset godina. I ništa nam nije bolje zato što nema onih drugih ili trećih. Čak mislim da bi bilo mnogo bolje da ima i jednih i drugih i trećih. Isto to važi i za Bileću, Višegrad, Široki Brijeg ili Stolac. Ništa tim Srbima ili Hrvatima nije bolje zato što nema Bošnjaka ili ih ima u malom broju. Hoće li građani ove zemlje i dalje ići istom trasom ili ćemo pokušati nešto mijenjati. A najefikasniji način mijenjanja jesu izbori. Tako što ćemo dati svoj glas čovjeku koji je sposoban, dobar i kvalitetan kadar, pa bez obzira iz kojeg naroda dolazio. Do sada smo uglavnoim glasali za „svoje“ a šta to oni uradiše i čime opravdaše naše povjerenje? Jedino što je vidljivo da su se ti „naši“ predstavnici dobro obogatili i udaljili od onih koji su ih birali. Pa to nisu više oni ljudi koje smo poznavali. Namjerno sam izbjegavao spominjati imena, a to znači da se nema šta izdvojiti, sve je u kaljuzi i ne vidim veliku razliku. Ako jedan privatni poduzetnik ima bogastvo treba mu čestitati i poželiti još više. Ali ako jedan državni službenik, da ne kažem sekretar jedne političke partije ima milionsko bogastvo onda je to nešto drugo, a takvih je mnogo. I postavlja se pitanje, dokle će sve to da traje!?