I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa," - rekoše - "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - reče on.

Nedžad ĆEMAN: Zato prst na čelo umišljeni Božiji stvore, ne podmeći Bošnjacima i ne otvaraj im nove rane jer ni one od genocida im ne mogu zarasti, a ne da im nove otvaraš. Sjeti se da je ovaj svijet prolazan i da ovdje ne treba da živimo nego i da nadživimo, da iza sebe ostavimo trag koji će ukazivati na ispravnost naših postupaka. Sjeti se i toga da i kad te ne bude ovdje i dalje će svijet biti svijet. Ali najbitnije od svega je da se sjetiš da se za svako djelo mora račun položiti. I da nije lahko kao duša smirena Gospodaru se povratiti. Sjeti se da oni koji znaju odakle potiču znaju i kuda idu. Bez ovoga su izgubljeni. A teško se onima koji se izgube i ne uspiju pronaći stazu ispravnu.

Neprestalna hajka na bošnjački zdrav razum, na vođe bošnjačkih institucija kao i na njihove aktiviste od strane crnogorskog režima upravo me podsjeća na borbu Božijih poslanika Musa i Haruna a.s. sa faraonom i čarobnjacima. Prisjetimo se da su Musa a.s. i Harun a.s živjeli u doba egipatskih faraona, tako da kada je njihov zdrav razum prenosio riječi uzvišenog Stvoritelja i pozivao narod u monoteističko vjerovanje u jednoga Boga, faraon siguran u sebe, svoje glavešine, da će očuvati vladavinu nad narodom pozvao je čarobnjake (iluzioniste) da svojim umijećem i vradžbinama sačuvaju njegovu vladavinu. Dil koji je faraon imao sa čarobnjacima sastojao se u obostranoj koristi, faraon će, mislio je, učvrstiti svoju vladavinu, a čarobnjaci će postati bliski faraonu i postići određene dobiti. Na jednoj strani su bili svi poznati vračari Misira, a na drugoj Musa a.s. i Harun, a. s. koje su od ranije poznavali i koji su pripadali jednom robovskom narodu. Na jednoj strani je bila laž na drugoj strani je bila istina. Na jednoj strani je bila tama okupana lažnom svjetlošću, a na drugoj strani je bio mrak koji je čekao svanuće i dan koji će otkriti istinske vrijednosti. Na jednoj strani je bila dunjalučka moć, na drugoj strani je bila ahiretska dobit. I onda je došao trenutak istine kada se otvara more istine i strana dobra nesmetano prođe putem spasa, dok mračna strana biva potopljena lažima u koje i sama vjerovaše.

Današnja slika južnog Sandžaka daje dojam gore navedenog ambijenta gdje se ustoličeni Miloševićev džemperaš, podgorički faraon, siguran u sebe i sa svojim glavešinama i poltronima iz svog krminalno-zločinačkog carstva okomio na Bošnjake Sandžaka, tako da poslije ovogodišnjeg spektakularnog egzodusa Bošnjaka u zemlje zapadne Evrope, ubijena je i zadnja nada da će u gradovima sa bošnjačkom većinom osvanuti bolji dan. Pored pljačke i pokušaja bacanja u sunovrat jedva dobijene Opštine Petnjica. Zatim dovođenje četničkog vojvode, radikala Tomislava Nikolića i davanjem titule počasnog građanina grada Berana. Vasojevićani su još jednom potvrdili vjekovnu «ljubav» prema komšijama Bošnjacima, što su naročito pokazali povodom razgraničenja između opština Petnjica i Berane. Razgraničenje je trajalo godinama iz stvarnih i namjernih razloga a sa ciljem da se Bošnjacima što više svakodnevnica zagorča, tako da gospoda iz Berana pokušava nametnuti po već poznatoj metodologiji «dobrih» komšija na jako podmukao način uvaliti Petnjičanima polovinu duga opštine Berane. Naravno, ne uzimajući u obzir brojne fondove koji su dobijeni na račun Petnjice iz vremena kada su bili jedna opština a da u Petnjici ništa nije od tih fondova izgrađeno niti udijeljeno. Ništa čudno, bilo je i crnje kada su Bošnjaci u pitanju. Dokaza za to ne fali pa tako i aktualna tema o proceduri davanja imena ulicama u Petnjici se čini da je veći problem komšija, vlasti i političara nego samih Petnjičana koji bi trbali po nekom demokratskom pravilu da sami

Čestiti Bošnjak: Mulla Osmah Hrastoder

izaberu imena svojih ulica. Kako je demokratija samo misaona riječ u tome kraju bar što se Bošnjaka tiče, već su imena spasioca Bošnjaka od četničke kame u Drugom svijetskom ratu postala je tema koja jako iritira «brižne komšije». Tako je ime spasioca Gornjeg Bihora, čuveni Mulla Osman Hrastoder, koji je 1941. godine zaustavio zločinačku četničku armadu predvođenu Poličanima koji su izvršili brutalni napad na Petnjicu, paleći žandarmerijsku stanicu i veliki broj muslimanskih kuća i tom prvom napadu ubili devetero ljudi, za naše dušebrižnike je nezamislivo. Vjerovatno im je volja po već uobičajenoj metodi da nametnu ime organizatora tog pokolja Jagoša Šćekića poznatog zločinca sa Police koji je po dolasku partizana postao član komunista kao i većina četnika toga kraja. Tim i takvim ponašanjem režim neda Bošnjacima da uživaju minimalna građanska prava.

Pored namjenskih glavaša faraon iz Podgorice se plaho okružio i čarobnjacima modernog doba, tako da se u Južnom Sandžaku, Bošnjacima vjera kroji po podgoričkom modusu, za tu rabotu pobrinuo se i takozvani reis Rifat Fejzić koji bez trunke srama i obraza, se latio transformacije vjere u dnevno političke svrhe i da pored vjernog služenja podgoričkom faraonu ujedno i svoje džepove obilato popuni, krojeći uvjete po kojima će sam sebe ponovo izabrati na čelu Islamske zajednice. Naravno da je ovom veseliku faraon odriješio ruke bar što se Bošnjaka tiče. Evidentno je da nesretnik pati od kompleksa inferiornosti, to dokazuje i permanentnim nasrtajima na sandžačku ulemu kojoj nije dorastao.



Zna on da mi znamo njegovo silno poznavanje vjere i arapskog jezika, zna on a znamo i mi kojim se unosnim «biznisom» bavio i na koji način ga je podgorički faraon pronašao i aktivirao kao svoga slugu, zna on da u svojim izmišljenim izjavama nema trunka istine, zna on da mu se gleda kroz prste zbog poštenih i rodnih Balota, zna on dobro da je da je Bošnjačka kulturna zajednica stožer kulture ali i vjere Bošnjaka. I eto ne zna nesretnik da su Beduini narod sa tradicijom i velikim srcem koji su raširenim rukama prihvatili prognane Jevreje spasivši im živote, ne zna on da na zemlji Beduina već 1968. Jevreji su načinili sedam gradova i da isti ti Jevreji su sada proglasili 45 beduinskih sela koja su se do danas se borila za opstanak od najezde ćafira proglašena ilegalnim i da će ih ubrzo izraelski ekstremi izbirsati sa karte. Ne zna on ni Historiju, ni geografiju a još manje vjeronauku, ali zna da se ruga napaćenom palestinskom narodu i njihovoj kulturi.

Biće da je zaboravio, iako mi nismo, da je do jučer svoju familiju hranio iz Sandžačkog mešihata kao uposlenik institucije koju sada želi da izbriše, uništi sa teritorije faraonove privatne države, baš kao Jevreji 45 preostalih beduinskih sela. Ne zna on da se boji Allaha, ali zna da misli na sebe. Umišljenom nesretniku ništa drugo nije preostalo nego da u namjeri da se uzdigne pa bošnjačkim velikanima i ponosnim sandžačkim sinovima podmeće bjelosvjetske krvoloke - isisovce. Da li je sada jadnik svjestan koliko je sam sebe srozao u očima časnog ummeta Bošnjaka.

Zato prst na čelo umišljeni Božiji stvore, ne podmeći Bošnjacima i ne otvaraj im nove rane jer ni one od genocida im ne mogu zarasti, a ne da im nove otvaraš. Sjeti se da je ovaj svijet prolazan i da ovdje ne treba da živimo nego i da nadživimo, da iza sebe ostavimo trag koji će ukazivati na ispravnost naših postupaka. Sjeti se i toga da i kad te ne bude ovdje i dalje će svijet biti svijet. Ali najbitnije od svega je da se sjetiš da se za svako djelo mora račun položiti. I da nije lahko kao duša smirena Gospodaru se povratiti. Sjeti se da oni koji znaju odakle potiču znaju i kuda idu. Bez ovoga su izgubljeni. A teško se onima koji se izgube i ne uspiju pronaći stazu ispravnu.