Željko MILIĆEVIĆ: Postoji „Plan Srbije za Bosnu“, operativan već nekoliko stoljeća, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina. Postoji „Plan Hrvatske za Bosnu“, operativan već nekoliko stoljeća, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina. Postoji „Plan Crne Gore za Bosnu“, operativan već nekoliko stoljeća, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina.

Potrebno je, u uvodu, ispraviti teze iz prijašnja dva teksta na temu bošnjačkih i bosanskih planova i planiranja, čime se čitatelje može dovesti do zaključka da nema niti bošnjačkog niti bosanskog plana. Činjenice potvrđuju da ti planovi postoje i da to, osim u jednom slučaju, nikako nisu nestvarna pitanja.

Postoji „Plan Srbije za Bosnu“, operativan već nekoliko stoljeća, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina.

Postoji „Plan Hrvatske za Bosnu“, operativan već nekoliko stoljeća, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina.

Postoji „Plan Crne Gore za Bosnu“, operativan već nekoliko stoljeća, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina.

A onda, na drugoj strani, postoji hipotetični „Bošnjački Plan“, koji je sad u fazi pronalaženja samog značenja „Bošnjak“, te u pripremi teoretiziranja za razmišljanja za moguću izradu takvog nekakvog plana, iako još nema nikakvih smjernica osim nekih dobroćudnih uputa da se ne zamjeri pripadnicima ostalih naroda u onome što ostane od Bosne. Radni naslov te istinske i povijesne kapitulacije je „PA NEKA HINA, I ONI SU ČELJAD BOŽJA, I SA NJIMA IMA SUŽIVOTA“. Na kraju toga je primjedba, molba i nada, da prostite, da slijedeće nasilje ne bude baš tako krvavo i bolno, ako je ikako moguće, jer, ipak, treba nastaviti živjeti zajedno. To je, dame i gospodo, „Bošnjački Plan“.

Ali, na kraju liste planova za Bosnu i oko Bosne, postoji i detaljan, operativan već skoro dvadeset godina, a sad u fazi dovršavanja manjih detalja, za očekivati je da će biti zaključen za slijedećih desetak do petnest godina, „Pravi Plan Bošnjaka za Bosnu“.

Taj plan počiva na promicanju Predsjednika Williama Jeffersona Clintona u službenog heroja i maltene izbavitelja Bosne i Hercegovine. Taj je plan već neko vrijeme u operativnoj fazi s ciljem bestidnog dodvoravanja njegovoj ženi, Hillary (Rodham) Clinton, u nadi da će ona biti slijedeći Clinton u Bijeloj Kući, i na tome besramno i aktivno radi nekih dvadesetak osoba. Ovdje je, jednostavno, riječ o generacijskom financijskom grabežu ozbiljnih razmjera jer se kroz to dvoje dobro uhodanih međunarodnih odvjetnika-lupeža može doći do društvenog prestiža i velikog imetka za one koji se nađu u blizini i koji znaju pravilno pokleknuti. Ključevi koji otkrivaju vrata njihove riznice nisu u Washingtonu nego u Tel Avivu i u Riyadhu. To je istovremeno i jedini razlog zašto se Williama Jeffersona Clintona nije tužilo za suučešće u genocidu i zašto je bilo važno održati Dayton, jer se kroz postojanje tog ugovora nagomilalo udobnosti dobrih međunarodnih i visokih političkih karijera i velikih imetaka i još će ih se nagomilati.

Ako se u zadnjih dvadeset godina stvari nisu popravile to znači samo jedno - Daytonska zamka za narod odgovara pojedincima za garantirani i siguran grabež, i te kako dobro odgovara, i to bez obzira na narodnost.

Ovdje se opet prisjetih riječi Mileta Šuška, brata Gojka Šuška, ondašnjeg Ministra Obrane Republike Hrvatske, kad mi je, u doba pada Vukovara, rekao, kad smo razgovarali o Bosni: ...“pa i mi ćemo prigrabiti gdje što stignemo“... Malo nakon te izjave mi je rekao da je 87% budžeta za obranu Vukovara bilo preusmjereno Mati Bobanu. Ne sjećam se da se Gojka Šuška sudilo za veleizdaju Hrvatske, a svakako za veleizdaju Vukovara. Ali može se tužiti njegova ostavština, međutim to ne odgovara onima koji se, u imenu Hrvatske, dodvoravaju moćnicima po Europama i po svijetu.

To su sve šejtanska posla, ali grabež i profit sve podnosi i opere na ovom dunjaluku.

U nastavku ovoga ću ponuditi neka hipotetična rješenja za stvarne probleme, možda se ostvare, nikad čovjek ne zna.

Bosna nema odgovarajuću obranu u slučaju ponovnog napada. Evo hipotetičnog rješenja:

Sklopiti ugovor s Pakistanom o zajedničkoj i uzajamnoj obrani. Moguće je dobro obraditi temu i prirediti odgovarajući marketinški plan. Radi se, ne zaboravimo, samo o novcu. Imam izvodljive detalje izrađene ali pošto i neprijatelji čitaju ovo ti će detalji ostati tajna.

Bosnu treba čim prije integrirati u NATO i u Europu, ali je proces težak i dugotrajan. Evo hipotetičnog rješenja:

Ponuditi Rusiji da izgradi bazu za, recimo, tri otežane podmornice i prateću flotu i avijaciju koja s time ide. Mislim da bi Bosna u NATO i u Europu uletila preko noći.

Bošnjaci nemaju obrane od slijedećeg genocida. Evo hipotetičnog rješenja:

Pozvati Alkaidu da otvori baze u Bosni. Bosnu i Bošnjake se ionako optuživalo da su gostili „bijelu alkaidu“ kad nisu, pa neka barem bude razloga za te optužbe.

I još nešto: Bijele, ili bilo kakve druge alkaide nije bilo u Bosni jer se ja nisam prihvatio to organizirati. Vrijeme mi je, možda, latiti se toga. Meni je teško svladavati prirodni poriv pražnjenja utrobe kroz usta kad iz dana u dan čitam što se radi i kad samo pomislim da se nakon svih tih patnji i decenija produženog mučenja jednog cijelog naroda ništa nije napravilo da se stvari postave onako kako Bog zapovijeda i kako se doliči ljudskom biću.

Ako ćemo već šićarit Bosnom onda barem neka narod za to zna, neka to bude planski, na visokoj razini, neka blagodati budu dostupne svima i neka to odjekne svijetom.