DODIK ODLUČUJE O RATU I MIRU U BOSNI I HERCEGOVINI
Autor: Mr. Ahmed Zubača
Objavljeno: 21. Aug 2015. 15:08:11
Ahmed ZUBAČA: Sadašnji politički estabilišment u Srbiji bi volio vidjeti nezavisnu RS jer bi time pravdali svoje političke promašaje i ulogu u agresiji na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Međutim, znaju da to nije moguće bez još jednog dugotrajnog i iscrpljujućeg rata, a Srbija nije ni vojno ni ekonomski ni politički spremna da podrži takav rat. Iscrpljivanje u Bosni i Hercegovini oslabilo bi i poziciju Srbije u odnosima sa Kosovom i Albancima na jugu Srbije.
U reakcijama na odluku Milorada Dodika da svoju namjeru o održavanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiHi zakonima donesenim na nivou države Bosne i Hercegovine provede u djelo i nastavak diskriminacije i sve učestalije fizičke napada na Bošnjake povratinke na svoju imovinu u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, mnogi politički i drugi subjekti naglašavaju da ovakva politika neminovno vodi narode i građane Bosne i Hercegovine u međusobni sukob i još jedno teško stradanje. Ove teške ocjene obavezuju vojno-plitičke analitičara na detaljnu analizu mogućih dešavanja kako bi narodi i građani bolje razumjeli opasnost koja im prijeti. U tom smislu namjera ovog teksta jeste da ukaže na mogući razvoj događaja koji neminovno vode u sukob.

Iako se na najavljenom referendumu ne odlučuje o nezavisnosti, dugogodišnje izjave i postupci Milorada Dodikabez dvojbe govore da je ovo prvi korak u pokušaju otcjepljenja Republike Srpske. Niko, pa ni očigledno naručeni eksperti, ne predviđa mogućnost otcjepljenja bez sukoba, tim prije što je SDA kao stranka koja je osvojila najveći broj glasova Bošnjaka vrlo određena po ovom pitanju. U slučaju proglašenja nezavisnosti Republike Srpske prestala bi dejtonska obaveza Bošnjaka da prihvataju njeno postojanje što bi se, u ovisnosti od uslova, konkretizovalo bilo plebiscitom bošnjačkog naroda bilo političkom deklaracijom bošnjačikih političkih lidera o nepriznavanju institucija Republike Srpske. Proglašenje nezavisnosti bi bilo podržano represivnim mjerama policije i vjerovatno parapolicijskih i paravojnih formacija prema Bošnjacima što bi izazvalo formiranje dobrovoljačkih jedinica i njihovo upućivanje na teritorije na kojima žive Bošnjaci u cilju odbrane njihovih života i imovine.

Drugi, vjerovatniji, razvoj događaja je nastavak diskriminacije i fizičkih napada na Bošnjake i njihovu imovinu koji će u konačnici natjerati Bošnjake na građansku neposlušnost i defakto nepriznavanje institucija Republike Srpske. Onemogućavanje ustavom zagarantovanih prava Bošnjaka u Republici Srpskoj na obrazovanje na bosanskom jeziku i izučavanje nacionalne grupe predmeta već je izazvalo djelimičnu građansku neposlušnost izraženu kroz odbijanje pohađanja nastave po programu Republike Srpske. Pitanje je vremena kada će diskriminatorske presude po tužbama roditelja po ovom pitanju, podizanje izmišljenih optužbi za napade na policiju protiv nane Fate i majki koje žele posjetiti i obilježiti stratišta njihovih sinova, neadekvatnog procesuiranje napada na povratnike, uključujući i ubistva, rezultirati nepriznanjem odluka i ovih institucija. Da bi se razbila građanska neposlušnost povećat će se policijska represija nad Bošnjacima što će prisiliti bošnjačke političare na adekvatnu reakciju. Ukoliko bi prvobitno i izostale konkretnije mjere političkih lidera to ne bi spriječilo samoformiranje dobrovoljačkih jedinica, odlazak na teritoriju na kojoj žive Bošnjaci i suprotstavljanje policijski snagama RS. Izbijanje jednog jedinog oružanog obračuna pokrenulo bi niz nepovratnih aktivnosti na obje strane, koje bi u konačnici rezultirale sukobom kao i u slučaju eventualnog proglašenja nezavisnosti RS.

Zbog slabe borbene moći i jedne i druge strane sukob bi bio slabijeg intenziteta sa manjim ljudskim žrtvama. Ključna tačka sukoba bi bilo Brčko kao vitalno komunikacijsko čvorište za obje strane. Međutim ni jedna strana ne bi mogla osigurati odlučnu premoć što bi sukob učinilo dugotrajnim i devastirajućim po ekonomiju obiju strana.

Zbog ekonomske međuzavisnosti Bošnjaka i Hrvata posebno u srednjoj i sjeverozapadnoj Bosni i općenito zbog povoljne ekonomske pozicije u Federaciji, Hrvati nebi imali interesa ulaziti u sukob sa Bošnjacima. Zbog toga ali i zbog negativnog uticaja blizine ratnih dejstava na turizam, u interesu Hrvatske bi bilo držati sukob što dalje od njene teritorije i što brže ga okončati.

Sadašnji politički estabilišment u Srbiji bi volio vidjeti nezavisnu RS jer bi time pravdali svoje političke promašaje i ulogu u agresiji na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Međutim, znaju da to nije moguće bez još jednog dugotrajnog i iscrpljujućeg rata, a Srbija nije ni vojno ni ekonomski ni politički spremna da podrži takav rat. Iscrpljivanje u Bosni i Hercegovini oslabilo bi i poziciju Srbije u odnosima sa Kosovom i Albancima na jugu Srbije.


Da li je sujetni Dodik spreman sam upasti u rupu koju je iskopao ili će htjeti sa sobom povući što više Srba i Bošnjaka?


Evropska unija i SAD su fokusirane na ratove na Bliskom Istoku i stanje u Ukrajini te bi vršile pritisak zašto brže okončanje sukoba. Rusija, iako priželjkuje sukob koji bi oslabio poziciju EU i SAD u odnosima u Ukrajini, zbog udaljenosti ne može odlučujuće uticati na njegov tok. Osim toga dugotrajniji sukob direktno šteti njenim ekonomskim interesima u regionu.

Očigledno, sukob nije u interesu nikome, ali kako ga spriječiti. Stvarni interes Srbije za stabilnim odnosima u regiji talac je prošlosti njenog sadašnjeg predsjednika i premijera. Zbog podsticanja agresije na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo oni se ne smiju oštrije i otvorenije suprotstaviti Dodikovoj nasilnoj politici jer bi time osudili vlastito djelovanje u ranijim ratovima. Dodik zna da je prešao Rubikon i da njegov režim ne može preživjeti bez obzira hoće li ili neće biti sukoba. Vučić zna da njegova politička budućnost isključivo ovisi od ekonomskog napretka Srbije koji ne može osigurati ukoliko u BiH dođe do sukoba. Pragmatični Dodik bi prihvatio realnost i preko Srbije i Vučića osigurao odstupnicu za izvlačenje bez lične materijalne štete. Pitanje je da li je sujetni Dodik spreman sam upasti u rupu koju je iskopao ili će htjeti sa sobom povući što više Srba i Bošnjaka.