Kadetska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras je u finalu Europskog prvenstva u Kanuasu pobijedila domaćina prvenstva - Litvaniju rezultatom 85:83.
DVANAEST ZLATNIH MOMAKA NA TRONU EVROPE
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 17. Aug 2015. 01:08:31

Dan kada su dvanaest dječaka Džanan Musa, Sani Čampara, Njegoš Sikiraš, Timur Ovčina, Emir Čerkezović, Amar Barukčija, Aljoša Janković, Lazar Mutić, Adi Alikadić, Nikola Daković, Srđan Kocić i Vedran Mirković predvođeni trenerom Josipom Pandžom osvojili tron Evrope u košarci.


Elmedina MUFTIĆ: Ovih dvanaest zlatih momaka vratili su osmijeh na lice Bosni i Hercegovini. Podigli su nas iz pepela poraza na tron pobjednika. Pokazali su svijetu i Evropi da je Bosna i Hercegovina zemlja talentiranih, ponosnih, borbenih i pitomih ljudi. U vremenu podizanja zidova i sveopće želje za nestankom Bosne i Hercegovine, u vremenu podijela, dvanaest dječaka svojim talentom i dječijom iskrenošću grade most ljubavi spram zemlje koja nam je sve dala. Njih dvanaest hrabrih, nepokolebljivih, odvažnih cijelom svijetu su pokazali da je Bosna i Hercegovina od Save do Drine, Une do mora, učinili da za Bosnu i Hercegovinu srca kucaju i u Gradišci (kojoj neki tamo iz imena ukraše Bosanska), Palama, Mostaru, Sarajevu, Bihaću, Zenici... Večeras smo svi živjeli državu. Večeras smo svi pjevali himnu koja nema teksta al' ima dušu, nismo pjevali riječi nego emocije. Večeras smo bili ponosni što smo građani Bosne i Hercegovine, zemlje koja je najbolja u Evropi, koja ima takve talente kojima se svijet divi. Bosna i Hercegovina ima Džanana Musu koji je najbolji igrač Evrope! Ima i Njegoša Sikiraša koji je sa svojim saigračem Džananom Musom izabran u najbolju petorku evropskog prvenstva! Ima Bosna zlatne momke koji sijaju kao drgulji.
Historija Bosne i Hercegovine će zlatnim slovima zapisati 16.08.2015.godine, kao dan kad smo se popeli na tron Evrope. Dan kada su dvanaest dječaka Džanan Musa, Sani Čampara, Njegoš Sikiraš, Timur Ovčina, Emir Čerkezović, Amar Barukčija, Aljoša Janković, Lazar Mutić, Adi Alikadić, Nikola Daković, Srđan Kocić i Vedran Mirković predvođeni trenerom Josipom Pandžom osvojili tron Evrope u košarci. Dan kad smo pobijedili i samu pobjedu i pokazali da pobjeđuju oni koji igraju srcem i koji odluče da ne izgube. Ovih dvanaest zlatih momaka vratili su osmijeh na lice Bosni i Hercegovini. Podigli su nas iz pepela poraza na tron pobjednika. Pokazali su svijetu i Evropi da je Bosna i Hercegovina zemlja talentiranih, ponosnih, borbenih i pitomih ljudi. U vremenu podizanja zidova i sveopće želje za nestankom Bosne i Hercegovine, u vremenu podijela, dvanaest dječaka svojim talentom i dječijom iskrenošću grade most ljubavi spram zemlje koja nam je sve dala. Njih dvanaest hrabrih, nepokolebljivih, odvažnih cijelom svijetu su pokazali da je Bosna i Hercegovina od Save do Drine, Une do mora, učinili da za Bosnu i Hercegovinu srca kucaju i u Gradišci (kojoj neki tamo iz imena ukraše Bosanska), Palama, Mostaru, Sarajevu, Bihaću, Zenici... Večeras smo svi živjeli državu. Večeras smo svi pjevali himnu koja nema teksta al' ima dušu, nismo pjevali riječi nego emocije. Večeras smo bili ponosni što smo građani Bosne i Hercegovine, zemlje koja je najbolja u Evropi, koja ima takve talente kojima se svijet divi. Bosna i Hercegovina ima Džanana Musu koji je najbolji igrač Evrope! Ima i Njegoša Sikiraša koji je sa svojim saigračem Džananom Musom izabran u najbolju petorku evropskog prvenstva! Ima Bosna zlatne momke koji sijaju kao drgulji.



Momci hvala vam od srca što ste nas učinili ponosnim. Hvala vam što ste igrali srcem i što ste odlučili da ne izgubite. Hvala vam za svaki uzdah oduševljenja. Hvala vam što ste nam podarili okus pobijede u ovim danima beznađa. Hvala vam što ste pokazali da je izgubljeno samo ono od čega odustanemo. Hvala vam što ste sa svojih šesnaest godina ponijeli breme odgovornosti, odvažnosti i svjesnosti o tome šta znači boriti se za državu. Hvala vam što ste pokazali da ima Bosne i Hercegovine i da će je biti dok je svijeta i vijeka. Hvala vam što ste svojim radom i trudom doveli BiH na pobjednički evropski tron i što ćemo ovih dana biti u centru javnosti kao zemlja uspješnih, mladih ljudi koji se bore i koji pobijeđuju. Hvala vam što ste postali najbolji ambasadori naše zemlje. Hvala vam što smo zasjali zlatim sjajem i što će nas od danas respektovati i oni koji nas ne vole. Hvala vam za svaku prolivenu kap znoja, jer smo svjesni da je prolivena iz ljubavi i želje da se ime države predstavi na najbolji način. Hvala vam što ste svima pokazali da u svijetu ne postoje autsajderi, postoje samo oni koji se predaju bez borbe. Hvala vam što ste odlučili da se borite i time dokažete da oni koji vjeruju u sebe u suštini oni u koje vjeruju i drugi. Hvala vam i zato što se niste osvrtali na poteškoće na koje ste nailazili, nego ste odvažno nastavili koračati ka tronu. Hvala vam i što ste natjerali mnoge da se zbog vas zacrvene sami pred sobom. Hvala vam što niste ni pomislili odustati, jer pobjeda je imperativ, jer da pobjeda nije važna zašto bi bilježili rezultat. Hvala vam što ste pokazali da na mladima svijet ostaje...

Hvala vam što ste večeres svojom igrom i zajedništvom govorili „Ti meni nema Bosne“...Hvala vam što mi suze same teku, a ja ne želim da ih zaustavim, nego ih puštam da slobodno pronalaze put, jer u Bosni se odavno nije plakalo od sreće...

Vi ste zlatna generacija ove zemlje. Vi ste naš ponos i naš put u bolja vremena. Vi ste upalili baklju nade u BiH, koju će preuzeti mnogi mladi ljudi. Vi ste oni koji ste pokazali da je braniti boje države najveća čast i obaveza. Pokazali da nije bitno koja sila napada, nego je bitno koja se svetinja brani. Vi ste branili boje države i izašli kao najbolji, izašli ste kao pobjednici. Zasjali ste zlatom, koje sija kao drago kamenje. Vi ste na tronu, tamo gdje ima mjesta samo za najbolje, zamo za prve, samo za hrabre, zamo za odvažne, samo za one koji ostave srce za pobjedu. Prvaci smo Evrope u košarci i zato zajedno sutra u Sarajevu ispred Vječene vatre podignimo visoko naše zastave i iz sveg glasa zapjevajmo zajedno sa zlatnim momcima...

„Zemljo mojih djedova
dok je tvojih sinova
ti ćeš biti prkosna
slobodna i ponosna
zemljo naših djedova“!

Hvala vam što ste večeres svojom igrom i zajedništvom govorili „Ti meni nema Bosne“...Hvala vam što mi suze same teku, a ja ne želim da ih zaustavim, nego ih puštam da slobodno pronalaze put, jer u Bosni se odavno nije plakalo od sreće...