Već duže vrijeme se očekuje da se građani Crne Gore napokon probude, ustanu na noge i konačno promijene ili sruše vladajući režim koji ih skoro tri decenije vodi kroz ratove, genocid, logore, pokolje, silovanja, hapšenja, deportacije, pljačke, prikrivanje ratnih zločina, namještenih suđenja... Kada nakon takvog čojskog i sojskog moralnog posrnuća u Crnoj Gori nema lustracije ni na vidiku i kada je većina nedužnih građana dotakla ekonomski ponor; pročitate naslov u medijima o osnivanju nestranačke organizacije, za tren pomislite – e to je to! Ali kada pročitate cijelu vijest koju su crnogorski mediji prije par dana transparentno objavili, da je u Podgorici osnovano udruženje “Crnogorski pokret”, koje će se navodno posvetiti ‘afirmaciji crnogorskih vrijednosti” te ”formiranju lobija koji će raditi za dobrobit nacije”, što ne treba biti smetnja. Ali ako malo dublje “zavirite” u vijest o namjerama osnivača 'nepolitičkog' pokreta kako najavljuju 'rat' da će se“boriti protiv grupa koje direktno napadaju i odmažu Crnu Goru u svijetu, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama“, koji iz tropski prevruce Pogorice objavljuju rat. U takvoj ozbiljnoj situaciji je dobro podsjetiti se jednog vica kada su se sreli dva Crnogorca, i prvi će:

- Mrčo, jes' čuo da smo zaratili sa Kinezima?
- Ih, oca im očinjega, a đe ćemo toliki narod pokopat'?

Šalu na stranu, neovisno na njihove izrečene želje, ipak dođete do spoznaje da se ustvari ti pojedinci i grupice iz crnogorskog pravoslavnog svetonazora ne organiziraju da u CG promjene društvo na bolje, izvuku narod iz ropstva, insistiraju na lustraciji, posebno da ratni zločinci sa vrha crnogorske vladajuće piramide i vodje mafijaskog kartela napokon budu procesuirani i smješteni tamo gdje im je mjesto, već će očito osnivači ratovati da se takvo stanje održi. Da o tome niko ne smije govoriti i pisati jer će odmah biti proglašen antidržavnim elementom, a onda eto belaja. Rat! Takvim djelovanjem navodi nas na razmišljanje, da su osnivači krajnje neozbiljni i da ustvari pokazuju da su im ključne namjere da zataškaju postojeće stanje, što znači da su produžena ruka vladajuće komunističke hunte sa svojim starim-novim udbašima koji veoma stručno prepakiraju političke stranke u navodno nestranačka udruženja kako bi djelovali u zapadnim zemljama. Proteklih desetak godina dobro su poznati udbaški i diplomatski izleti i pokušaji potapanja bošnjačke emigracije u razne crnogorske kuće, krovne asocijacije, udruženja…, tražeći podobne pojedince, kako bi pod direktivama iz 'centra moci' negirali identitet Bošnjaka, genocid, Sandžak, bosanski jezik, nazive institucija... a krajnja namjera je ispiranje mozga i nametanje podaničkog mentaliteta kako bi Miloševićevi ratni pajdaši proglašeni mirotvoricima, a njihovi vjerni partneri nametnuti kao borci za "našu stvar". Poznato je dobro šta su jedni i drugi uradili i šta rade da bi se održali na vlasti.

Kako god bilo trebamo biti zahvalni osnivačima “Crnogorskog pokreta”, ako su i pod ljutom lozovačom i Njeguškom pršutom, dešifrovali crnogorsku ustavnu podvalu, kako su obrazlozili da je “Crna Gora ustavno konstituisana kao građanska država, a u praksi je nacija u kojoj su jedino Crnogorci građani”. Vozdovski prevedeno “Jedan narod, jedna država, jedan vođa”! Pocrnogorčavanje je u punom jeku, što u biti jeste istina, ali i velika podvala koja je pod plaštom “građanske države” podmetnuta posebno bošnjačkom narodu u CG.

Osnivači pomenute organizacije trebaju da znaju da je istina da su Bošnjaci i Albanci bili presudni faktor da Crna Gora stekne nezavisnost. Također je istina, Bošnjaci kao jedan od ključnih faktora u tu državu nisu ušli praznih ruku, već sa povjesnom regijom Sandžak, nacijom, kulturom, vjerom... Najzad to potvrđuje i potpisani dokument pred sam referendum 2006. između dvije stranke, vladajuće crnogorsko-srpske i druge sada njima podaničke, koji je od istih proglašen historijskim dokumentom. Nakon referenduma potpisnici su dokument sakrili a kažnjavaju svi one koji su mimo interesne koalicione grupice iz vrha, koji su prodali naciju i vjeru za voždovu večeru.

Zato Bošnjaci – žrtve genocida u Crnoj Gori, trebaju biti zahvalni osnivačima “Crnogorskog pokreta” što su u startu nastupili tako otvoreno i iskreno, tako se za nadati da ćemo bar od sada napokon voditi računa samo o sebi i o Sandžaku, kao i svakom pedlju gdje vjekovima bitišu Bošnjaci. Bošnjaci u CG, posebno u svom Sandzaku, sa novim i zdravim snagama moraju institucionalno zaštiti svoj nacionalni, vjerski i kulturni identitet, kao i sve historijske vrijednosti koje naš narod čine narodom. Ovo što proteklih godina pa sve do danas rade koalicioni partneri, za svaku je osudu!

Potomci žrtava genocida apeluju i pozivaju sve Bošnjake u dijaspori na jedinstvo, posebno u SAD, da dobro otvore oči, zbiju saffove, da rade na međusobnom povjerenju i nesebično jačaju svoje nacionalne, kulturne i vjerske institucije. Pozivamo sve one pojedince koji su im slijepo vjerovali da se oslobode okova i vrate svom narodu i institucijama. To je jedan od ključnih načina da ojačamo nas i naše potomstvo i zaštitimo se od podvala tzv. "građanske i europske države". Maske su po ko zna koji put pale, namjere su prepoznate! - piše u pismu - apelu potomaka žrtava genocida iz New Yorka.