Promotori vrijedne i značajne knjige „Ptica, a bijah Haris“ autora Safet-ef. Pozdera

Datumi podsjećaju na različite događaje. Tako je 31.juli trajni podsjetnik na jedno teško i nezaboravno poglavlje historija Bošnjaka Prozora. Naime, tog datuma 1993.godine, pripadnici HVO-a su iz srednjoškolskog centra u Prozoru izveli 54 Bošnjaka i kamionima ih prevezli do lokaliteta zvanog Crni vrh. Tu su ih povezali žicom, mučili i maltretirali na različite načine, koristili kao živi štit i ubijali mučki, s leđa. Čak 23 Bošnjaka su tom prilikom ubijena a samo rijetki su uspjeli pobjeći, spasiti živu glavu i sačuvati istinu o tim zvjerstvima.

Tim povodom, Bošnjaci Prozora već četvrtu godinu zaredom organizuju, sada već tradicionalni pješački pohod sa Makljena do Crnog vrha, na kome je prošle godine i zvanično podignuto spomen obilježje Bošnjacima ubijenim na tom lokalitetu.

Džuma namaz na Crnom vrhu u neposrednoj blizini gdje su zvjerski pobijeni Bošnjaci Prozora

Ovogodišnji pohod pratila je jaka kiša i vjetar ali ni to nije omelo Prozorčane, posebno omladinu, da pješače nekoliko kilometara i učenjem Jasina i dove odaju počast svojim ubijenim sugrađanima. Iako vremenske prilike nisu išle na ruku, glavni prozorski imam, Safet-ef. Pozder, pozvao je prisutne da zajednički obave džumu pored spomen-obilježja, naglasivši da je upravo taj plato „natopljen nevinom šehidskom krvlju i da džuma, hutba i sedžda tu imaju poseban značaj i težinu“. Tako je i učinjeno.

Istog dana u 18,00h, u kino-sali u Prozoru upriličena je promocija vrijedne i značajne knjige „Ptica, a bijah Haris“. Riječ je o poemi koja je napisana u znak sjećanja najmlađe bošnjačke žrtve u Prozoru, Harisa Pilava, sedmomjesečne bebe koja je strijeljana zajedno sa svojom majkom Šemsom, u njenom naručju, u selu Lapsunj, nedaleko od Prozora. Autor knjige je Safet-ef. Pozder.

Prisustvo na promociji poeme „Ptica, a bijah Haris“ svjedoči da žrtve u Prozoru neće biti zaboravljene!

SAFET POZDER napisao poemu u znak sjećanja na najmlađe bošnjačke žrtve u Prozoru, Harisa Pilava, sedmomjesečne bebe koja je strijeljana zajedno sa svojom majkom Šemsom, u njenom naručju

Teška, emotivna i vrlo potresna priča privukla je veliki broj Prozorčana na promociji. Nakon uvodnih riječi moderatora promocije, Nihada Ahmetovića, o knjizi je najprije govorio imam i pjesnik, Adem Garić. Istakao je da se osjeća vrlo počastvovanim što mu je ukazana prilika da kaže nekoliko riječi o knjizi te, između ostalog, kazao: „Ovo je rijetko dijelo u skorijoj bosnaskohercegovačkoj književnosti za koje se može kazati da će godinama poslije vremena u kojem živimo osvješćivati i podjesćivati generacije mladih ljudi i pokazivati puteve izlaska iz nedođija prošlosti koje nas iznova permanentno okivaju“.

Nakon čitanja odlomaka iz knjige, o poemi je vrlo nadahnuto govorio i naš istaknuti književnik, Isnam Taljić, koji je ujedno i urednik ove knjige. On nije krio svoje zadovoljstvo zbog činjenice da je knjiga napokon ugledala svjetlo dana, naglasivši njenu jezgrovitost, preciznost i odmjerenost te autorovo umijeće da na pjesnički način vješto parafrazira kur'anske ajete i hadise Muhammeda alejhiselam.

Taljić je čak ustvrdio i to da se ova poema komotno može staviti uz bok „Infernu“ Džemaludina Latića, te je siguran kako će naći svoje zasluženo mjesto pod književnim nebom.

Autor poeme, Safet-ef. Pozder, zahvalio se ljudima koji su mu pomogli pri izdavanju ove knjige. U prvom redu, zahvalio se porodici rahmetli Harisa, Medžlisu islamske zajednice Prozor, svome džematliji Mehi Manovu koji je radio ilustracije za knjigu, Semiru Bobaru koji je radio fotografiju za leđnu koricu, Samiru Kamenjašu koji je radio dizajn i tehnički prelom knige te recenzentima koji su svojim promišljanjima dali veliki doprinos kvaliteti poeme.

Inače, recenziju, odnosno predgovor uradio je imam i publicista Edin Memić a pogovor je napisao akademik Muhamed Filipović.

Pozder je na kraju istakao da se promocija nije desila slučajno na današnji datum jer je upravo 31.jula 1993.godine ubijen Haris Pilav i majka mu Šemsa.

Zahvalio se prisutnima na prelijepom odzivu i pozvao ih da uvijek pronose istinu i kazuju o onome što je bilo, „ne da bismo se svetili, nego da se nikada, nikome i nigdje isto zlo ne bi ponovilo“.

TALJIĆ: Ova poema komotno može staviti uz bok „Infernu“ Džemaludina Latića, te je siguran kako će naći svoje zasluženo mjesto pod književnim nebom.

Isječak iz Predgovora Edina Memića:
Za ovo djelo, za ovaj ljudski poduhvat, trebalo je skupiti ljudske hrabrosti i s njom oživjeti sve slike ratnih dešavanja u rubnim dijelovima Hercegovine i ovjekovječiti ih kroz poemu, čuvajući tako od zaborava najkrvavije i najžalosnije dijelove cjeline koja se zove genocid nad Bošnjacima.
Ovo nije poema o izmišljenom događaju niti zamišljenima likovima, ovo je poema o stvarnim ljudima, stvarnim žrtvama i zlikovcima, o onom istom Prozoru kroz koji danas prolazimo putujući prema jugu, o onom istom Suncu koje ga svakog ljeta grije, o nama samima. To je poema o tri istine. O istini zvanoj Haris Pilav, o istini zvanoj Šemsa i o istini zvanoj Ramo. To je poema o očevoj ljubavi spram rođenja sina i majčinoj brizi spram novorođenčata. To je poema koja nas uči ili, bolje reći, podsjeća, na hadise koji su izrečeni, obećavajuće i utješno, za sve roditelje kojima su sa ovoga svijeta otrgnuti plodovi njihovih srca, ali i na one hadise koji o šehidima (nevino ubijenim muškarcima i ženama, odraslima i djeci zbog činjenice da su bili muslimani) govore najljepše govore: oni su ptice džennetske koje ispod Arša, Božijeg prijestolja, neometano lete i neometano cvrkuću, oni su stanovnici dženneta kroz koji se neometano šeću. Autorovo alimsko poznavanje te materije omogućilo mu je da na neobičan način, govorom džennetske ptice Harisa Pilava, saopći zasvagda šta se to desilo, kada se desilo, u julu 1993. godine, u Lapsunju kod Prozora. To je poema o snu koji se ne kazuje kako ne bi postao java, a sada, kada je postao java, o njoj javnoj ili njemu, presanjanom, kazuju nam oni koji su hrabri da kazuju, peru vični da poemom opjevaju.

Isječak iz Pogovora akademika Muhameda Filipovića:
Odlika pjesničkoga govora ove poeme je da ona ne sadrži uobičajene melanholične i sentimentalne riječi, ustvari fraze, i da je u njoj sve pjesnički odmjereno i primjereno temi o kojoj se govori i zrelo. Znači da se radi o veoma dobrom pjesničkom uratku i da ja smatram da poema vrijedi i da je svakako treba objaviti. U tom smislu, preporučam svakom ko objavljuje literarna djela da ovu Pozderovu poemu može bez ikakve sumnje ili kolebanja objaviti kao vrijedan pjesnički rad i osobito kao komemorandum jednom teškom zločinu koji pogađa ne samo porodicu Pilav i sve Prozorčane, kao i sve nas Bošnjake, nego i svakog čovjeka koji u srcu ima pameti, merhameta i suosjećanja.

Ovo djelo nije u strogom smislu poema, jer je poema jedna vrsta romana pisanog u stihovima, a kao roman ona nema dovoljno radnje. Ovo je dobra pjesma, i to tužna pjesma, napisana ne u spomen nego u čast malog Harisa, jer je on, samim time što je kao šehid naselio Džennet, zaslužio svaku čast kod nas ovozemaljskih stanovnika i to osjećanje da je poginuo časno je dominantno osjećanje nakon čitanja ove pjesme.

Isječak iz poeme „Ptica, a bijah Haris“
Ja sam
Ptica
Čista
Bijela
Nevina
A bijah
Haris
Bijah
Jesam
I bit ću
Haris
Lav i čuvar
Istine
O nevaktu
I nečovjeku
Istine
Crnje od noći
Bjelje od snijega
Jer:
''Istina dolazi
A
Laž nestaje
Laž je
Doista
Prolazna''.
Moja istina je
Teška
Gorka
I čemerna
Onome
Koji bježi od nje
Moja istina je tu
Drhti
I diše za vratom
Katilovim
Mori ga
Danju
Noću
A njegovi snovi su
Ptice
Crne
Jata ptica
Što kljuju dušu
Ako je ima
Srce
Ako ga je ikad
I bilo
Moja je istina
Tu
Lebdi
Ponad zemlje
I svojom snagom
Miluje
Lapsunj
I do njega Prozor
U krilu Makljena
Na odsjaju jezera
Ramskog
Moja je istina tu
U svemu
Ja o njoj
Kazujem
Želim
Hoću
I moram
Ja o njoj
Zborim
Sada
I dovijeka
A katili
Gdje su
Šta sniju
O čemu kazuju
I šta će kazati
Onda
Onog Dana
Onog časa
''Kada
Čisto
Nevino čedo
Upitano bude
Zbog kakve krivde
I grijeha je
Umoreno''.