Mr. Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RSboravio je u Berlinu na poziv predstavnika bosanskohercegovačke dijaspore u ovom gradu na zvaničnom obilježavanju 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Tom prilikom je sa Edinom Dilberovićem, bosanskohercegovačkim ambasadorom u Njemačkoj, učestvovao na centralmom događaju Srebrenica – 20 godina nakon genocida, koji je održan u Islamskom kulturnom centru Berlin. Potpredsjednik Salkić je, govoreći o razmjerama genocida počinjenog u Srebrenici,kazao kako cijela regija Srebrenice i danas trpi posljedice ratnih zločina, koji su u Međunarodnom sudu u Den Hagu jasno i utemeljeno okvalifikovani kao genocid. Pri tome čin genocida negiraju skoro svi srpski političari. On je izrazio uvjerenje da će predstavnici srpskog naroda prestati negirati genocid.

-Bošnjaci su uvjereni da će ukoro prestati to sramno negiranje genocida. Uvjeren sam da će se pojaviti generacija srpskih političara spremnih da se suoče sa teretom zločina i sa srebreničkim genocidom, koji je počinjen u ime srpskog naroda. To suočavanje je neophodno kako bi se počelo graditi društvo mira i povjerenja. Bošnjaci su kao žrtve genocida imali snage i hrabrosti da pruže ruku pomirenja, ali nažalost još uvijek sa druge strane nisu dobili iskrenog partnera za mir, stabilnost i toleranciju. Ako je neko ubio 8.372 ljudi u dva dana i to ne smatra genocidom, time nam šalje vrlo opasne poruke, - kazao je potpredsjednik Salkić.

Također, on je naglasio da se pitanje Srebrenice ne može svesti samo na usku geografsku oblast, jer je Srebrenica nakon Genocida planetarno poznata, kao mjesto jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ona je postala paradigma svih nekažnjenih zločina i mrlja na savjesti civilizacije.
Da bi se umanjile razmjere posljedica Genocida neophodno je u regiji Srebrenice osigurati Bošnjacima ekonomsku stabilnost i prosperitet. Potpredsjednik Salkić je pozvao građane BiH u dijaspori da investiraju u pokretanje vlastitih preduzeća koja bi zapošljavala povratnike. Na takav način bi se povratak učinio održivim, a također građani iz dijaspore bi bili mnogo vše vezani za povratničke krajeve.