Benjamin VEJSILOVIĆ: Država je jaka onoliko koliko može štititi prava brojčano manjinskih, nacionalnih i vjerskih zajednica. Iskreno, jeste da sam preveliki optimista i nadam se korjenitoj promjeni politike prema onaima kojima prava trebaju koliko i voda i onima kojima zaštita treba za dobrobit i smanjenja napetosti u državi i državama regiona, nebi li smo na taj način promijenili shvatanje riječi "Balkan" u svijetu, a promjena stava i mišljenja prema stanovnicima Balkana nam treba.

Podneblje krvi i meda.

Balkan.

O značenju riječi "Balkan" ste imali prilike čitati na bezbroj mjesta, i o tome kako se ulema razilazi da li je značenje "krv + med" ili "planina". Nemam namjeru pisati po ko zna koji put o tome, ako nekog konkretno zanima o tome nešto, može potražiti mišljenja eminentnih jezičkih i lingvističkih stručnjaka.

Hajde da uzmemo da značenje riječi "Balkan" nije "krv i med" ali da ga ta riječ decidno i direktno opisuje u potpunosti. Definitivno je to zemlja u kojoj se krvlju plaća med. Bolno ali istinito. To nije tako samo posljednjih decenija, već vijekovima u nazad. Površina koja zauzima 550.000km2 i na kojoj je Albanija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Grčka, Makedonija, Kosovo, dio Turske, Crna Gora, i zemlje sa manje od 50% površine na Balkanu su: Rumunija, Hrvatska i Slovenija. Analiziravši medjunarodno priznatu historiju ovih zemalja, a ne historiju onih koji su svoju državu od krivca pravili žrtvom,već onih koji su se bavili činjenicama i koji nisu bili pristrasni u pisanju. Naići ćemo na podatak da nije bilo postignutog mira na dulji vremenski period (50 godina). Uvijek je bilo borbi, buni i ustanaka između familija ko će preuzeti prijesto, i u familiji. Ako to nebi bio razlog, a nerijetno je, onda bi razlozi bile društvene ili ekonomske prirode. Veliki broj vladara na prostoru ovih država je bio vodjen mišlju kako on mora pisati historiju te time i pisati granice i iznova i iznova rušili ionako teško postignut mir. Uvijek je bilo "stariji ugnjetava mladjeg" ili "jači tuče slabijeg" pa tako i ovdje. Od kada su muslimani zakoračili na tlu Balkana, iako davno, živjeli su djelimično mirno za vrijeme vladavije Osmanlija. Također, na ovom prostoru ćemo naići na najstavičnije zločine koje pamte svijet i historija, a konstruktori toga su bili svi oni koji su imali veću ulogu u društvu kroz bune i ustanke protiv svakog ko nije njihove ideologije. Kaže Napoleon Bonaparta: "Bolje vojska magaraca sa lavom na čelu nego vojska lavova sa magarcem na čelu". Ovdje ga balkanci nisu puno slušali jer je očigledno bilo nebrojivo mnogo magaraca na čelu vojske jer su ti isti magarci svoje lične i političke ciljeve ispunjavali preko lavova, psihologija ljudi je i danas takva, da čovjek postigne usaditi u umovima ljudi kult svoje ličnosti i uživa cio život naravno na tudjim ledjima tj., preko lavova. i tada dolazi, kao i uvijek do delimične ili potpune zloupotrebe položaja jer ima vlast nad zajednicom na koju djeluje. Stavlja li su lične ispred nacionalnih interesa, a kada naidje normalan čovjek, koji stvarno u srcu nosi dobro i teži ka tome, da bude smaknut sa puta onoga ko ne zaslužuje vlast. Ukoliko bi nekada neko izrazio revolt prema lošem činu, u najboljem slučaju bi to prošlo progonom ili ubojstvom istog, a ako ne, ako se svidi vladaru druga solucija, onda bi se posezalo za etničnim, vjerskim i nacionalnim čišćenjem koje se ogledalo u genocidima onih koji su MED KRVLJU platili. Balkan i jeste podneblje krvi i meda, na stotine hiljada je gubilo žvote zbog usijanih glava, na najgore moguće načine. Kada se u svijetu pomene riječ Balkan, asocira na nešto nakaradno i loše, sa razlogom naravno, dok se i narodi sa prostora Balkana izjašnjavaju kao da oni, iako zapravo jesu, nisu na Balkanu, kao što je predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović rekla da njena država nije na Balkanu, nego sredozemnska zemlja, a to je samo jedan u milionima primjera i stavova.



Posljedica svega onoga lošeg po čemu je Balkan prepoznatljiv i upečatljiv jeste međuvjesrska i međunacinalna mrznja, što možemo vidjeti i danas, u vremenu u kom živimo.

Država je jaka onoliko koliko može štititi prava brojčano manjinskih, nacionalnih i vjerskih zajednica. Iskreno, jeste da sam preveliki optimista i nadam se korjenitoj promjeni politike prema onaima kojima prava trebaju koliko i voda i onima kojima zaštita treba za dobrobit i smanjenja napetosti u državi i državama regiona, nebi li smo na taj način promijenili shvatanje riječi "Balkan" u svijetu, a promjena stava i mišljenja prema stanovnicima Balkana nam treba.

SLIJEPI su svi koji vjeruju u milozvučne i slatkoriječive neistine i laži, koje im se prezentiraju.

GLUHI su i NIJEMI oni koji mogu a neće pomoći namjerno ili ne, boljitku i egzistenciji društva na globalnom nivou.

Trebaće decenije da se promijeni značenje "Balkana" u svijetu, nije nemoguće, ali jako teško, no i biće, vjerujem u to. Ako želimo mir na Balkanu, moramo prvo loše prepoznati te ga predstaviti lošim, i zamjeniti dobrim, ukoliko želimo da buduće generacije uživaju u njihovim životima.

Hoćemo bolje! Radimo za bolje!