Meni je pitomosti dosta MA NAŠ JE BOŠNJO PITOM...
Autor: Željko Milićević Objavljeno: 23. Jun 2015. 17:06:47
Kad god su došli svima su nama bila ozarena lica jer su to sve bili dragi, pitomi, Bošnje, mahom učenici oca dok im je predavao u Tehničkoj školi u Sarajevu prije nego što smo bili primorani otići iz Bosne. Nikad se nisam uplitao u razgovore starijih, i stoga nikad nisam pitao: ...„a koji su, to, Bošnje koji nisu pitomi?“..., no iz njihovih razgovora je bilo jasno da su često govorili o „Bošnji“ i o tome da je taj „Bošnjo pitom“. To je, u prenesenom govoru, značilo da su bosanski muslimani i u ta doba bili žrtve nasilja naroda drugih vjera - to mi je postalo jasno kasnije. Danas mi je jasno da sam i ja Bošnjo, pitom, iako malo drugačije vjere, reć'mo kas'ti. Ne sjećam se da sam ikad sreo Bošnju koji nije bio pitom ili pitoma. Nisam si u stanju predočiti Bošnju koji nije pitom. Roditelji su bili pitomi Bošnje katolici i zato ih je Cvijetin Mijatović prognao iz Bosne. Pitam se, i dan danas...: “zašto je Bošnjo pitom - i dan danas?“... Ono što mi u mladim godinama nije bilo jasno danas je potpuno bistro. Bošnjo je pitom jer je ta „njegova vjera“, pogotovo hanefijski mezheb sunneta, pitoma, njeno je učenje pitomo i Bošnjin način života je u skladu s tim pitom. Kad se to sagleda onda se spozna dubina ljudskosti i širina duše koje je Bošnjo dobio kroz islam. I, kad se to, onda, sve sagleda, spozna se ta dobrobit, taj bereket, ta povijesna stečevina sviju nas u Bosni koji smo ju baštinili zato jer je Bošnjo prihvatio islam i jer je islam našao dom u Bosni. Ta se je pitomost odrazila na meni, jer sam rođen i živio u Bosni gdje je islam kao vjera i način života bio vodilja, a mislim da se je odrazila i na drugim Bošnjacima drugih vjera, barem onih koji nisu ugrožavali pitomog Bošnju nego živjeli s njim u ljudskoj, civiliziranoj, kulturnoj zajednici Bosni. Bošnjo je i danas pitom i bit će i sutra pitom jer mu tu osnaženost daje vjera. Međutim, ima onih koji su tu pitomost uzeli kao slabost i zbog toga Bošnjo pati svake generacije ali isto tako Bošnjo neuništivo nastavlja i širi svoj rod jer je to u vjeri. Danas koristimo broj od jedanaest genocida kojima je Bošnjo bio podvrgnut. Mislim da ih je bilo više i mislim da je negdje među prvima bio genocid iz godine 1492., kad su srpski hajduci po prvi put u zapisima prešli Drinu i oteli rudnik srebra u Srebrenici. Bili su prebačeni natrag preko Drine kad je Bošnji dojadilo, pet godina kasnije. Ovaj sam podatak iskopao kad sam tražio materijala o Bosni za vrijeme „rata“, odnosno genocida 1992.-1995. godine i taj mi se je datum užegao u sjećanje jer su te iste godine kršćani, pod vodstvom Kristofora Kolumba, otpočeli genocid nad starosjediocima kroz to što su „pronašli“ Sjevernu, a kasnije i Južnu, Ameriku. Dođe ipak, koji put, da je potrebno tu pitomost staviti po strani. Pogotovo u vrijeme današnjeg institucionaliziranog divljaštva, kojeg promiču zapadne siledžije u opravdanju uništenja svojih i drugih naroda, ta pitomost postaje breme. Vrijeme je da se pogleda istini u oči - uzeli su nam sve naše zakonske zakone i nametnuli zakonsko bezakonje Zapada. Ne budimo više pitomi s time što ćemo nastaviti prihvaćati diktaturu onih koji su odavno otišli u moralnu, a danas odlaze u financijsku i svaku drugu propast i hoće i pitomog Bošnju sobom povući. Nasilje, bezakonje, genocid, uništenje infrastrukture cijele zemlje, uništenje sistema države koji je bio funkcionalan, i onda na sve to još i posipanje soli na rane hapšenjem vodećih osoba - od Predsjednika Izetbegovića, pa Ganića, Divjaka, Jurišića, Orića... Vrijeme je uhvatiti uzengije države u ruke i zalupit vrata u nos ne samo Srbiji, pa i Hrvatskoj, nego svim onim zemljama koje snose krivicu za su-učešće u genocidu. Točno i dobro se zna koje su to zemlje i koji su to pojedinci. Postoje načini kojim se to može izvesti. Potreban je jedan pomak - da Bošnjo jedno vrijeme pusti pitomost kraju i da se prihvati organiziranja sistema očuvanja države tako da i nove generacije pitomih Bošnji imaju doma u kojem će nastaviti baštiniti zajedničke stečevine Bosne koju je islam do danas spasio najmanje dva puta, ako se mene pita. Ovo nije poziv u nasilje ili sukob. Doduše, ako neki to tako žele izokrenuti, nadam se da ću barem imati mogućnost biti u prvom redu pa da odem sa osmijehom na usnama. Meni je pitomosti dosta. |