ENGLESKI / ENGLISH

Željko MILIĆEVIĆ: Dođe, Ti, iz Zemlje Srebrene a ne ode u Srebrenicu pa da tamo padneš, kako Bog zapovijeda, pred ostacima onih koje su neljudski sljedbenici Krsta žrtvovali u genocidu. Doduše, gdje god po Bosni padneš, padneš pred ostacima onih koje su neljudski sljedbenici Krsta žrtvovali u genocidu. To je prevelika istina za prihvatit ju, pa čak, izgleda, i za čovjeka Tvog kova i Svetosti. Istina je, nepreboliva, da su u Bosni kršćani još jednom krenuli istrijebiti muslimane genocidom.

Dođe, Ti, u Bosnu.

Pade, Ti, na lice svoje i kršćanske ljudskosti i prostra se koliko si dug i širok, a Lent već bio i prošao, nije bilo razloga padanju obrazom u moralnu prašinu - ili je bilo?

Ne pade, Ti, na koljena zajedno s onim vjernicima koji padaju na sedždu, pa da se zajednički pomoliš i tražiš oprosta za grijehe počinjene u imenu Tvoje i moje vjere.

Dođe, Ti, iz Zemlje Srebrene a ne ode u Srebrenicu pa da tamo padneš, kako Bog zapovijeda, pred ostacima onih koje su neljudski sljedbenici Krsta žrtvovali u genocidu.

Doduše, gdje god po Bosni padneš, padneš pred ostacima onih koje su neljudski sljedbenici Krsta žrtvovali u genocidu. To je prevelika istina za prihvatit ju, pa čak, izgleda, i za čovjeka Tvog kova i Svetosti. Istina je, nepreboliva, da su u Bosni kršćani još jednom krenuli istrijebiti muslimane genocidom.

Tu bremenitu istinu treba pomesti pod ćilim i proglasit genocid ratom.

Dođe, Ti, i u Sarajevu održa politički govor na kojem bi ti pozavidio i Bill Clinton jer si tim govorom zacementirao Dayton, a žrtvu genocida izjednačio sa zlikovcima koji su počinili genocid.

Ne reče, Ti, niti riječ kritike na račun fratara Franjevaca Bosne Srebrene koji su u ovom genocidu 1992.-1995. godine snabdijevali municijom svoje vjernike i sljedbenike Vinka kardinala Puljića, a koji počiniše genocid u Ahmićima i u drugim mjestima Bosne kojoj si Ti došao propovijedati o praštanju i suživotu.

U IME KRIŽA: AHMIĆI, 16.APRIL 1993.

U IME KRSTA: SREBRENICA, 11. JULI 1995.

Velika ti je Stolica na kojoj sjediš, čak prevelika po mom mišljenju. Mogao si se, moj Jorge Mario, danas u Sarajevu, u Bosni, uzvisit nad cijelim svijetom pozivajući na moral i etiku svih kršćana i hrišćana da prestanu rat protiv muslimana i da traže oprosta i suživota od muslimana. Jednim pravim govorom iz Sarajeva, iz Bosne, si mogao donijeti preokret cijelom svijetu jer Te gledaju svi vjernici a ne samo katolici ili kršćani.

Tvoj govor, napisan na Kaptolu, si trebao sačuvati za Hrvatsku umjesto da njime vrijeđaš Bosnu.

Osim toga, Hrvati Bosne i Hercegovine nisu hrvatska dijaspora i to si im isto tako morao objasniti, ali im nisi objasnio.

Ne možeš se, moj Jorge Mario, pravdati da nisi čuo za genocid muslimana u Bosni i da nisi čuo za Srebrenicu. Pa i da nisi čuo prije, ja sam Ti poslao monografiju o tome i u propratnom pismu savjetovao da se pokloniš pred ostacima žrtava genocida u Srebrenici i da jasno izjaviš da su kršćani počinili zločin genocida nad muslimanima:



Bez priznanja grijeha nema pomirenja i suživota, to bi Ti, kao svećenik, morao dobro znati. Bez priznanja grijeha nema vjerskog odrešenja, i to bi Ti, kao svećenik, morao dobro znati.

Danas, u Sarajevu, u Bosni, kršćani i hrišćani ne priznadoše svoje grijehe, i to pred Tobom, Svetim Ocem.

A Ti, moj Jorge Mario, im dade odrešenje i oprost bez ijednog Oče Naša i bez ijedne Zdravo Marije. I ne samo to, nego natjera žrtvu da okrene i drugi obraz da ju se tamo ćušne.

Očekivao sam mnogo više od tebe, očekivao sam spasenje ljudskog roda koje si ti danas u Sarajevu, u Bosni, mogao svima nama dati.