EF. HALILOVIĆ: Treba sa ovog programa otići čistijeg srca i biti bolji muslimani i ljudi.

MUFTIJA GRABUS: Mi smo duhovno izdali Muhammeda, a.s., i nismo duhovno zreli da razumijemo njegovo stanje koje je dovelo do miradža.

U četvrtak, 14. maja 2015. godine, obilježena je mubarek noć lejletu-l-miradž u Islamskom bošnjačkom centru u Cirihu (Schlieren).

Mubarek noć obilježena je učenjem mevluda i prigodnim predavanjem muftije prof. dr. Nedžada Grabusa. Programu su prisustvovali glavni imam za Švicarsku Jamsin ef. Demić, generalni sekretar IZ u Sloveniji Nevzet Porić i imam iz Škofja Loke Ifet ef. Suljić.

Mevludski program izveli su imami Muris ef. Begović, Fermin ef. Hamzić i Salko ef. Gazić. Učeći Kur'an, ilahije, mevludske spjevove i salavate na Muhammeda, a.s., milozvučnim glasovima mnogima su probudili emocije i približili veličanstveni događaj miradža Muhammeda, a.s.

Kao domaćim prisutnima se obratio imam Sakib ef. Halilović, koji u Cirihu kao imam radi 23 godine, zaželjevši prisutnima iskrenu dobrodošlicu na mevludskom programu s kojim žele da obilježe jednu od najznačajnijih mubarek noć koje se događaju tokom kalendarske godine. Ispostavio je činjenicu da je o miradžu napisano hiljadama stranica s kojima su učenjaci pokušavali svima nama približiti ovu mubarek noć. Jedan od znametih trenutaka ove noći, u duhu hadisa, jeste kada Džibiril, a.s., prilazi Muhammedu, a.s., i prije nego što će krenuti na ovo nebesko putovanje, izvadio mu srce te ga oprao zemzem vodom. Zatim je Muhammedu, a.s., doveo Buraka s kojim su krenuli na veliko putovanje. Poslužio se sa izrekom jednog poznatog zapadnog umjetnika koji kazao da umjetnost služi da skida prašinu sa ljudskoga srca. Zato je kazao da ovakvi programi služe da skidaju s naših srca sve nevaljaštine i da ga čiste. Treba sa ovog programa otići čistijeg srca i biti bolji muslimani i ljudi. Još jednom se zahvalio svim prisutnima koji podržavaju programe džemata i zamolio Dragog Boga da nagradi svakog pojedinačno za njegov doprinos.

U svom obraćanju muftija prof. dr. Nedžad Grabus kazao je da su ovakva druženja važna za sve nas, jer nas duhovno snaže i snaže našu pripadnost vjeri islamu i čistimo svoja srca. Muftija smatra da je potrebno postaviti pitanje kakvi smo mi uopće ljudi? Da bismo razumjeli svoju poziciju na ovom svijetu moramo od negdje početi. Moramo učiti iz knjiga koje su ljudi pisali, učiti šta su Božji poslanici donosili ljudskoj civilizaciji, ljudskome rodu, učiti o tome kako je Allah, dž.š., intervenirao u povijesti preko Božjih poslanika, kroz objave, kako je ljudima davao upute itd.

Pitanje duhovne odgovornosti
Da bismo razumjeli ljudsku poziciju moramo govoriti o duhovnome stanju čovjeka. Očigledno nauka ne može dati odgovore na sva naša pitanja bez obzira koliko je ona napredovala. Nauka nas hoće uvjeriti da ima odgovore na sva pitanja na ovome svijetu i da je razum kadar odgovoriti na sve što se događa na ovome svijetu. Bezbroj je pitanja na koja nemamo odgovore. Postoje određena pitanja na koja ne možemo odgovoriti ukoliko se ne pouzdamo u Allaha, dž.š. Mi muslimani nakon Bismille pouzdamo se u Allaha, dž.š. Vjernik izražava svoju vjeru, vjeruje u Allaha, dž.š., i čini dobra djela. Ako hoćemo činiti dobra djela, moramo prvo vjerovati u Allaha, dž.š. Sada smo u situaciji kada prolazi jedna generacija naših ljudi koji su čuvali vjeri na tradicionalan način. Sve više nas je u urbanim sredinama gdje postoji tržište ideja. Svi nam prodaju svoje ideje. Sekularna civilizacija prodaje nam profano umjesto svetoga. Prije stotinu godina čovjeku je bio važniji moral. Danas je obrnuto. Ljudi hoće da imaju tehniku i da ovladaju vještinama i da mogu upravljati dunjalukom – materijalnim tokovima. U tom smislu kažu da nam ne treba nikakva duhovnost. I došli smo u situaciju u kojoj nismo duhovno zreli za pitanja s kojima se součavamo. Zatim je citirao prve ajete sure Alek u kojima Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: ''Uči, čitaj, proučavaj...''. Muhammed, a.s., je jedne godine vidio ashabe da oplođavaju palme. Rekao im je da to ne rade, jer je to mušrički adet. Zatim je Muhammed, a.s, rekao da je pogriješio, jer to nije pitanje vjere. Danas ne možemo prepustiti stručnjacima da nam odrede zajednički kalendar, jer smo to pitanje pretvorili u ideologiju, i zato se ne možemo dogovoriti. Mi smo duhovno izdali Muhammeda, a.s., i nismo duhovno zreli da razumijemo njegovo stanje koje je dovelo do miradža. Da li je Muhammed, a.s., bio duhovno ili fizički na miradžu uopće nije važno. Najvažnije je da je tu noć još više duhovno osnažen da u konačnici izvrši svoju misiju. Zato nam treba obilježavanje miradža. Neki ljudi uopće ne razumiju poruku miradža. Miradž je čišćenje svoga duha i srca da bi spoznao zašto si na ovome svijetu. Da bi čovjek uopće mogao govoriti o moralu, mora biti duhovno svjestan odgovornosti svoje pozicije na ovome svijetu. Nema odgovornosti na ovome svijetu ukoliko ne obavljaš namaz. ''Ako hoćeš biti čist moraš klanjati namaz koji te čuva od nevaljavština i od negativnosti.'' Nema instant rješenja za duhovno napredovanje. Dakle, duhovno stanje mora biti svjesno da bi čovjek znao šta radi na ovome svijetu. Biti imam ili muallima znači imati želju i čežnju da ljude promjeniš, da shvate vjeru u Dragoga Boga. Naše duhovno stanje mora biti čisto. Kada je naše duhovno stanje čisto, onda je drugo pitanje morala.

Pitanje morala
U evropskoj kulturi i civilizaciji postoji termin koji se zove etika. Na Zapadu ljudi definiraju šta je etično – šta je dobro. U islamu Uzvišeni Allah, dž.š., nas je naučio i naučio nas je preko Muhammeda, a.s., šta je naš moral, ili kakav je muslimanski moral. Biti moralan čovjek teže je biti u slobodnom i otvorenom društvu, nego u zatvorenim društvima i režimima. Kada u slobodi nosiš mahramu, ne piješ alkohol itd., dakle biraš da budeš vjernik, niko te ne tjera. Biraš da budeš musliman. To je mnogo teže, ali naravno i cjenjenije nego u sisitemu gdje si obavezan biti musliman. Svjestan musliman se može biti samo po svome slobodnom izboru.

Pitanje društvene odgovornosti
Iz duhovne i moralne, proističe društvena odgovornost. Biti društveno odgovoran musliman najvažnije je pitanje danas. Da li u džematu ili široj društvenoj zajednici imamo odgovornost kao muslimani? Jedan od razloga dekadence muslimana jeste problem nivelviranja. To znači da muslimani pokušavaju kazati da smo svi isti. A zašto nas onda Allah, dž.š., i Muhammed, a.s, stalno uče da Džennet ima nekoliko nivoa? Postoje novoi spoznaje, od obične preko eviljanske, poslaničke i insani-kamila (savršenog čovjeka). Stalno postoje neke hierarhije. Problem muslimana jeste da su preuzeli ideje socijalizma, gdje su svi ''jednaki''. I mi smo to bili prezuli pa smo tako govorili. Radi se o našoj odgovornosti i koliko smo odgovorni da napravimo određene promjene prvo u svome životu, a onda u džematu kojem pripadamo. Da bismo mogli učiti o duhovnoj, moralnoj i durštvenoj odgovornosti nije dovoljno učiti islam sa interneta, jer ćemo na takav način uništiti menatalitet, inteklet i duhovni odnos. Mi moramo biti svjesni da živimo u zajednici vjernika. Moramo imati ljude koji će nam znati takvo znanje prenositi. Mi živimo u vrijeme u kojem je došlo do različite degradacije, ponižavanja islamskog učenja. Da li su za to odgovorni muslimani? Nisu jedni koji su za to odgovorni, ali je naša odgovornost najveća. Problem se ne može riješiti ako se ne krene od sebe. Allah dž.š., kaže kome je data mudrost dato mu je veliko dobro, - između ostalog kazao je muftija Grabus.

U nastavku se zahvalio imamu Sakibu Haliloviću, predsjedniku izvršnog odbora h. Rasimu Avdagiću i svim džematlijama džemata u Cirihu za pomoć koju su dali za Islamski kulturni centar u Ljubljani. Upoznao je prisutne sa trenutnim aktivnostima i sa velikom radošću kazao da je izgradnja počela.