U Sarajevu je 10.maja 2015.godine obilježena godišnjica jedinice za specijalne namjene Armije R BiH Crni labudovi. U sklopu obilježavanja godišnjice jedinice učinjen je zijaret šehidskom mezarju Pazarić i Hrasnica gdje su ukopani i šehidi iz jedinice Crni labudovi. Gazije i zvanice su obišle i šehidsko mezarje Kovači i mezar Prvog Predsjednika R BiH Alije Izetbegovića. Centralna ceremonija održana je na Špicastoj stijeni, gdje je otkriveno spomen obilježje dvojici šehida koji su poginuli pri pokušaju da Armija R BiH ovlada Špicastom stijenom sa koje je agresor sijao smrt po Sarajevu. Šehidi Vejz Mujkić i Fahrudin Mujagić su položili svoje živote, danas su spomen ploču s njihovim imenima otkrili Vejzov brat i Fahrudinov otac. Ono što je posebno veličanstvenim učinilo događaj koji je sam po sebi veličanstven jeste postrojeni počasni vod kojeg su činila djeca šehida i gazija Crnih labudova, kao i raport koji je pukovnik Avdo Subašić, predsjednik udruženja Crni labudovi predao komadantu Crnih labudova Hasetu Tiriću. Iz Turske, da uveličaju događaj stigli su devetorica gazija koji su bili pripadnici jedinice, dvojica su u temelje ove države uzidali i dio svojih tijela. Njihova posjeta je vrijedna svakog spomena, poštovanja i časti, oni nisu žalili dati svoje živote za našu državu i naš narod, to nikad ne smijemo zaboraviti… Za dan jedinice je uzet 10. maj, dan kada su u temelje države Bosne i Hercegovine svoje živote uzidali Mehdin-Senad Hodžić, Šefik Garibović i Ramiz Memić...





U vrijeme kad neki sumorni vjetrovi pušu ovim prostorima i Bošnjaci bivaju izloženi novim udarcima kojima nas dušmani žele baciti na koljena. U vrijeme kad ne pokazujemo visok stepen nacionalne zrelosti i kad na najbolji način ne odgovaramo na iskušenja kojima smo izloženi, kad sve više povijamo kičmu kao znak slabosti, kad se pravdamo i izvinjavamo kao da smo krivi što smo opstali na ovim prostorima, što smo se odbranili i preživjeli desetljećima studiozno pripremani genocid. U vremenu kad nećemo brata za brata, al` objeručke prihvatamo tuđina za gospodara. U vrijeme kad smo postali gluhi i slijepi, pa nit čujemo nit vidimo nepravdu koja je uzela maha i koja kao avet prijeti da proguta Bošnjake. U vrijeme kad nam serviraju razne podvale, a mi ih kao darove prihvatamo nesvjesni sebe i svojih dušmana. U vrijeme naše kolektivne slabosti, kao proljeće koje sa sobom širi miris jorgovana i svojim mirisom obuhvata bosanske avlije i bošnjačke duše, gazije Crnih Labudova svojim okupljanjem nam vratiše samopouzdanje. Na Špicastoj stijeni sleglo je jato labudova kao poruka da je Bosna bila, da Bosne ima i da će Bosna biti. Skupina gazija u teškim vremenima postaje snaga Bosne i Hercegovine, njihovo prisustvo je nasa sigurnost. Njihova dova je naša snaga, postrojeni počasni vod sačinjen od nasljednika najboljih sinova BiH je odgovor dušmanima da Bošnjaci više nikad neće biti ničija janjad za klanje, Bosna i Hercegovina je suverena država i svako ko pokuša da dira u njen integritet i suverenitet, kao i da trguje njome udarit će na gazije koje su spremne liti krv za brda ova, udarit će na neprobojni bedem koji je nošen ljubavlju, pravdom i istinom... U ratu su bili gazije dostojne najelitnije jedinice, u miru su neumorni pregaoci na izgradnji i unapređenju države. Oni su najbolji sinovi bošnjački, oni su oni čiju dovu Gospodar ne odbija... Oni su bili rame uz rame sa onima koji su živi samo mi to ne vidimo, ali oni vide nas, bdiju nad nama i raduju se kad ih se dovom sjetimo... Crni labudovi su naš ponos. Obraz, čast i dostojanstvo našeg naroda i države čuvali su kao svetinju i pronosili svakim dijelom zemlje gdje je njihova mubarek mudžahidska čizma kročila. Dušmanima se i danas ledi dah od snage tekbira s kojim su u boj kretali. Dok se svemir crveni od stida počinjenih agresorskih zločina, zemlja blista od čistoće pobjeda naših gazija. Neka vam je sretno gazije naše, vaša borba nije niti smije biti zaboravljena. Vi ste živa dova sultana Fatiha da će Bosna trajat do kijametskog dana...Vi ste živi glas Kapetana Gradaščevića koji i danas odzvanja ovim prostorima...Vi ste uzdah Gazi Husref bega i čuvari ste njegova emaneta. Sablja ste muftije Šemsikadića koja čuva granice Bosne. Tihi stih ste sa usana pjesnika otet koji se kroz tišinu probija dok čovjek u zanosu jeca "Gospodaru evo na sedždu ti padam"... Suza ste koju majka bez glasa pušta da joj lice kvasi dok pogledom svog jedinca kao šehida sa dunjaluka ispraća.. Uzdah ste onih koji u samoći šapuću "Šehidi, hej ptice bjele, gdje ste vi"...