Admir MUHIĆ: Fatiha je "umul-Kur'an" majka Kur'ana, a znamo da bez Fatihe nema namaza. Ono što je Fatiha u Kur'anu to je nama majka Hava u Bosni, posebno Bošnjacima. Pa Poslanik a.s. nas podučava u hadisu kada govori da je džennet pod majčinim nogama. Zamislimo tu sliku dženneta, tu ljepotu i blagodat, tu obećanu nagradu i raskoš, tu neuporedivu sliku ni s čim, ni s kim, i iznad toga stope majke jer, "Džennet je pod majčinim nogama." i u figurativnom i u svakom drugom obliku i shvaćanju.

Tokom mjeseca aprila Admir Muhić imao je promociju poeme «Hava majka Prijedočanka» i u nekoliko gradova BiH koja je, prema riječima autora, «upućena svima nama živima, ali da su to ujedno i riječi koje će svjedočiti o užasima koje su doživjele stotine majki i kada nas više ne bude među živima”.

Hava Tatarević je prošle godine 20. jula sahranila šest sinova i supruga, čije su kosti pronađene u masovnoj grobnici Tomašica. Svoje osvrte na knjigu, u izdanju bosnjaci.net dali su bivši reis Mustafa Cerić, Fatmir Alispahić, dr. Remzija Hadžiefendić-Parić (recenzija), Milos Urošević, Ante Mateša, muftija dr. Aziz ef. Hasanović, Esad Krcić. S autorom koji je porijeklom iz BiH, a živi u Hrvatskoj kratko sm razgovarali.

Koliko dugo je nastajala poema?
MUHIĆ: Nakon posjete majci Havi u Zecovima kod Prijedora nisam mogao, a da se ne zapitam šta je to što je drži toliko snažnom, toliko jakom, toliko izdržljivom. Samo čvrsta vjera u Allaha i veliki sabur može održati tu snagu i istrajnost. Dosta dugo sam razmišljao o njenoj sudbini, pokušavao sam sebi to pojednostaviti šta bi da sam ja majka Hava, kako bih ja to prihvatio, kako bih se s tim nosio. Nije bilo dana kada nisam počeo pisati, ali svaki put sam odustajao u naletu suosjećanja i dijeljenja boli s njom. Sto puta sam se pitao "ko sam ja da pišem o tome" pored svega što je ona preživjela. Sto puta nisam nailazio na adekvatan odgovor. Nije lahko nečiju bol pretočiti u riječi, ali nije ona samo simbol boli i žalosti. Majka Hava je simbol života i ponosa. S tim sam se vodio kad sam pisao poemu. Shvatio sam tu prazninu u literarnom iskazu književnika i naš ponos, našu heroinu majku Havu pokušao opisati u poemi koja je književno djelo i ne samo to nego i arhiv, dokument i opomena. Dakle, po formi književnog djela moja poema je istinito svjedočenje. To je poetika svjedočenja. A koliko takvih svjedočenja imamo danas?!!

Skoro pa godinu dana nisam uspio pisati, a pokušavao sam jer nisam mogao sve do jedne proljetne noći kada je tišina vladala i kada sam napokon sabrao snage počeo sam pisati u dahu, kao da mi je neko diktirao sve te riječi. Pisao sam je sat vremena bez predaha. Naravno, poslije sam je dugo uređivao i vagao svako slovo da se iskaže ta bol i suosjećanje, da ni koga ne izazove, da ne ostane do kraja ne jasna i ne ostavi prostor nikome za nadopunu. Prvo sam je pročitao Feridu i Dževadu. Htio sam vidjeti njihovu reakciju. I zaista se osjetilo tada da je to djelo koje treba objaviti što prije da se otkloni ta praznina koja je vladala u tom segmentu. I oni su to potvrdili. Poema ne poziva na osvetu. Ona je trajni dokument za počinjeni genocid nad Bošnjacima. Upravo ono što i majka Hava svojim životom govori: "Sudit će im Bog." Treba pročitati poemu i vidjeti šta ona sa sobom nosi. Niko neće ostati ravnodušan, u to sam uvjeren. Ne prođe jedna hefta, a da barem tri puta je ne pročitam, onako za sebe.



Zašto majka u naslovu?
MUHIĆ:Majka ima težinu u našim životima. Majka je institucija i kod Bošnjaka majka treba biti na početku svega, na pijadestalu života. Bez majke ni nas ne bi bilo. Majka je golema riječ u mom rječniku koja ima još veće značenje u suštini. Mene je kao i Vas i sve nas rodila majka. Mi muškarci nemamo tu čast kao majka da rađamo i voljom Svevišnjeg donosimo život. Namjerno je majka u naslovu poeme. Cijeli svijet ne drže vlastodršci niti onaj ko je najjači nego svijet drži majka. Riječ 'ummet' kao zajednica muslimana u svijetu upravo dolazi od arapske riječi 'ummun' što znači majka. Fatiha je "umul-Kur'an" majka Kur'ana, a znamo da bez Fatihe nema namaza. Ono što je Fatiha u Kur'anu to je nama majka Hava u Bosni, posebno Bošnjacima. Pa Poslanik a.s. nas podučava u hadisu kada govori da je džennet pod majčinim nogama. Zamislimo tu sliku dženneta, tu ljepotu i blagodat, tu obećanu nagradu i raskoš, tu neuporedivu sliku ni s čim, ni s kim, i iznad toga stope majke jer, "Džennet je pod majčinim nogama." i u figurativnom i u svakom drugom obliku i shvaćanju. Znači ako je džennet pod majčinim nogama, a što sigurno znamo u poruci Poslanika a.s. kako ne ljubiti svoju majku, kako je ne poštovati, kolo je ne voljeti!!! Svojoj sam majci rahmetli Emini u suzama noge ljubio kad je preselila. To je moj džennet, moja svrha života. Kao isto i rahmetli Mejra, rahmetli Kadira i sve naše majke koje nisu više s nama na dunjaluku. Zato riječ majka zauzima mjesto u naslovu poeme "Hava majka Prijedorčanka". Hava je bošnjački i bosanski džennet koji još uvijek hoda. Ona je mjerilo života u Bosni. Koliko je majka Hava prisutna u udžbenicima, školskim i vjerskim, u medijima, u javnosti, toliko imamo državnosti BiH. U njenim sinovima se ogleda državnost Bosne i Hercegovine. Najviše bola su doživjele majke i baš zato sam joj dao mjesto u samom naslovu poeme. Najljepša riječ jeste majka.

FERHADIJA Ferhat paša i ja Ne znamo se, A kao da se znamo Odnekud, Izdaleka, Odavno. Ferhat i ja Zajedno tvorimo Ferhadija. Posuđujem sebe Ferhatu. Dajem sebe tom paši. Uzmi me paša solidni. Uzmi i druge ja. Bit ćeš veći ti, A bit će i Ferhadija. Svi se danas Odričemo svoga ja. Meni to ja Više ne treba. Ubili su me Sedmog maja. Niti ja više nisam ja. Ja sam Ferhadija. Ni tebi ne treba ja. Budi i ti Ferhadija Banjalučka, Velika, Visoka, Monumentalna. I gle čuda! Ubili me, A ja i dalje živim. Živim i rastem. Kako Ferhat raste S mojim ja, Raste i Ferhadija. Ferhadiju nikad Nitko ubiti neće. Nije to do mene Ili do bilo koga Doli Boga Svemogućega. Od Njega je to tako I to se ne mijenja. Ferhadija je dio svemira. Svakome to jasno Treba biti. Ferhadiju neće ubiti. Mi smo Ferhadija.