Od augusta 1945. godine, kada je na gradove Hirošimu i Nagasaki izvršen napad atomskim bombama, samo prisustvo nuklearnog naoružanja uvjetuje da čovječanstvo živi u sjenci apokaliptičnog uništenja. Moguća upotreba nuklearnog oružja ne samo da bi uništila sva čovjekova dostignuća, već bi u potpunosti uništila i sadašnjost i eventualnim budućim generacijama ostavila pretešku budućnost.

Vjerski uglednici, među kojima i dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, u decembru prošle godine usvojili su i potpisali na Međunarodnoj međuvjerskoj konferenciji u Beču set preporuka protiv nuklearnog naoružanja, a koja je sinoć uručena predstavnicima Međunarodnog sporazuma o zabrani nuklearnog naoružanja (NPT) u New Yorku.

Vjerski uglednici svijeta u preporukama navode:

„Nuklearno oružje u potpunoj je suprotnosti sa vrijednostima kojima nas uče naše vjerske tradicije: pravo ljudi na život u sigurnosti i dostojanstvu; zapovijedi savjesti i pravde; obaveza zaštite najosjetljivijih i vožstvo koje će štititi planetu za buduće generacije. Nuklearno oružje predstavlja potpuno nepoštivanje svih tih vrijednosti i obaveza. Ne postoji argument u prilog postojanja tog oružja, bez obzira da li se radi o nacionalnoj sigurnosti, stabilnosti u odnosima međunarodnih snaga, ili poteškoćama u prevazilaženju političkih inercija kojima se opravdava postojanje nuklearnog oružja, a znatno manje i njegova upotreba.

Mi dižemo glas u ime razuma i zajedničkih vrijednosti čovječanstva. Odbijamo nemoral koji cijeli svijet drži taocem, prijeteći okrutnom i strašnom smrću. Pozivamo političke lidere širom svijeta da skupe hrabrost potrebnu da se prekine sve dublja spirala nepovjerenja koja razara opstojnost ljudskog društva i prijeti budućnosti koju dijelimo.

Već desetljećima je obaveza i odgovornost svih država da unište ovo oružje za masovnu destrukciju, baš kako je navedeno i u članku VI Sporazuma o negomilanju nuklearnog oružja. Napredak prema ispunjenju tog Sporazuma ponovno potvrđuje da je posvećenost tom cilju još uvijek slaba, danas gotovo nemjerljiva. Umjesto toga, mnogi programi modernizacije preusmjeravaju značajna sredstva iz ograničenih budžeta, baš u vrijeme kada su javne financije pod velikim pritiskom da zadovolje potrebe sigurnosti ljudi. Ovakvo stanje je neprihvatljivo i ne smije se dozvoliti da se tako i nastavi.

Stoga se mi, predstavnici vjerskog života, obavezujemo da ćemo:

1. Govoriti unutar naših vjerskih zajednica o nehumanoj i nemoralnoj prirodi nuklearnog oružja i neprihvatljivim rizicima koje ono nosi; raditi, u okvirima naših vjerskih tradicija, da podignemo nivo svijesti o moralnom imperativu uništenja nuklearnog oružja;

2. Nastaviti davati podršku međunarodnim naporima da se zabrani nuklearno oružje i pozvati na što skorije pregovore država, i to u vidu foruma koji bi bio otvoren svima, a niko ne bi imao mogućnost blokade odluka, o novim pravnim instrumentima kojima bi bilo zabranjeno nuklearno oružje.

Kao ljudi od vjere, pozivamo vlade širom svijeta da:

3. Obrate pažnju na poruke onih koji su preživjeli nuklearni napad i koji zahtijevaju zabranu nuklearnog oružja; da čuju glas onih čija patnja se ne smije dogoditi nikada i nikome više;

4. Prihvate realnost objašnjenu na brojnim međunarodnim konferencijama o humanitarnim posljedicama upotrebe nuklearnog naoružanja i poduzmu konkretne aktivnosti ka potpunoj eliminaciji nuklearnog oružja, a u skladu sa postojećim obavezama prema Sporazumu.

5. Prihvate zahtijeve izrečene na Međunarodnoj konferenciji u Beču, te poduzmu odlučne mjere kako bi popunili pravni jaz ka zabrani i uništenju nuklearnog oružja“.