Ibrahim ČIKIĆ: Da biste izveli prvi udarac za početak je dovoljno da budite svjesni istine da se dostojanstvo ne može dati niti oduzeti nikome. Po ovom pitanju stvari su jednostavne i jasne. Dostojanstvo imamo ili nemamo i tačka. Zato vas pozivam budite ljudi i vratite sami sebi izgubljeno ljudsko dostojanstvo koje je Veličanstveni Gospodar podario svakom čovjeku. Dokažite da ste bili obmanuti i uključite se u pozitivne promjene društva i napravimo zajedno uslove za procesuiranje ratnih zločinaca. Uspostavljanjem nezavisnog pravosudnog sistema u Crnoj Gori vrlo brzo bismo svi mogli vidjeti ko je za doživotne robije, a ko zaslužuje izvinjenje i rehabilitaciju. Ja sam princ vjere i neću se baviti blatom, moj prioritet je bio i ostao, ne zaboravu i procesuiranje ratnih zločinca.

Doista ne znam šta sam još trebao uraditi, poslije svega šta sam uradio za katarzu i demokraciju crnogorskog društva. Skinuo sam prašinu sa zločinačke policijske akcije „Lim“ i vratio u sjećanje građana najmračniju i najsramniju stranicu novije crnogorske historije u žižu interesiranja javnosti. Punim imenom i prezimenom prozvao organizatore i izvršitelje zločina. Podigao na noge demokratsku i intelektualnu antifašističku javnost u zemlji i regionu. Pokazao i domaćoj i međunarodnoj javnosti da na ovim prostorima ima kapaciteta i nade da slobodnoumni građani svih vjera i nacija žive u miru i toleranciji. Empirijski dokazao da postoje samo dvije grupe ljudi. Slobodnoumni građani i podanici. Iznova dokazao da aktuelni režim mrzi i prezire građane, bez obzira na vjeru i naciju i da im odgovaraju samo podanici. Izložio sebe osudi radikalnih i podaničkih grupa bošnjačkog korpusa podržavajući demokratsku alijansu. Godinama se borio za vladavinu prava. Javno svjedočio i prozivao zločince, napisao desetine kolumni, nastupao na promocijama, davao intervjue... Od prvog dana pozivao Vrhovnog državnog tužioca da ispita navode iz knjige i otvori istragu.

Za to vrijeme režim je podigao jedanaest nesrećnika obećavajući im siguran novac i preko njih pokrenuo parnicu za „duševne boli.“ Na ovaj način željeli su otupiti oštricu optužbi iznešenih u dokumentarnoj knjizi „Gdje sunce ne grije“ kako bi spinovali javnost i mene žrtvu preimenovali u klevetnika. Vjerovali su da neću moći ekonomski izdržati višegodišnje tjeranje po sudovima kako bi me pravnim žargonom rečeno „semaforu“ u par ročišta osudili i proglasili klevetnikom. Istovremeno na perfidan način željeli su me uvući u živo blato kako bih se po njemu valjao sa epizodnim likovima iz knjige i tako sebe abolirali od odgovornosti.

Pokušali su zloupotrebom pravosuđa i perverzijom prava ušutkati i mene i svaku bošnjačku žrtvu da javno govori o zločinima. Nažalost sve ovo rade isključivo zahvaljujući slijepim glasačima i podanicima koji decenijama podržavaju zločinački režim u Crnoj Gori. Upravo vi, gospodo podanici, ste glavni krivici što decenijama živimo u besudnoj zemlji, zemlji u kojoj dvadesetišest punih godina sunce ne grije.

Daleko je pravda (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Ipak i pored priručnog crnogorskog sudstva postigao sam izvanrednu reklamu knjige i antireklamu zarobljenog pravosuđa. Dokazao sam da je zločinački režim u Crnoj Gori uništio kompletne sudske spise iz 1994. godine koji se odnose na policijsku akciju „Lim“ i medicinsku dokumentaciju koja se morala čuvati kako u sudskim spisima, tako i u Domu zdravlja i bolnici u Bijelom Polju. Djelimično osuđujućom presudom donijetom na moju štetu pokazao domaćoj i međunarodnoj javnosti da je Crna Gora zemlja u kojoj sude podobni, a ne sposobni. Kulminacija nemorala su materijalni dokazi (sudski spisi) parničnog postupka iz kojih i pravni analfabeti mogu utvrditi neosporne činjenice da su dvojica tužitelja kojima je Osnovni i Viši sud u Bijelom Polju dao punu mjeru u više navrata govorili neistinu i potvrdili istinitost navoda iz knjige! Ipak, ovdje čudima nije kraj. Vrhunac nemorala crnogorskog društva najbolje oslikava vraćanje na ponovno suđenje po pitanju jednog tužitelja inače ginekologa penzionera koji je u knjizi pomenut samo u jednoj rečenici u kojoj sam iznio njegov odnos prema članu moje porodice sa kojom je bio radni kolega devedesetih! On se navodno uvrijedio što sam njegov odnos nazvao pravim imenom ultranacionalista i četnik, a što je sušta istina i vrijednosni sud većine Bjelopoljaca!

Ovo su samo neki od razloga zbog kojih sam odlučio prekinuti farsu i izaći iz cirkusa „Rialiti.“ Ne želim se pred licem javnosti valjati po blatu sa nesrećnicima i tako abolirati zločinca N°1 od krivičnopravne odgovornosti! Siguran sam da pod nebeskom kapom ne postoji građanin, koji je upoznat sa slučajem Čikić, da ne vjeruje u moje riječi! Isto tako sam siguran da čovjek mora biti dibidus budala kako bi vjerovao crnogorskom pravosuđu. E, zato sam u petak napravio „pomirenje“ sa epizodnim likom iz optužnice i na taj način bacio rukavicu u lice upravo vama, gospodo podanici. Uključite se u utakmicu za demokraciju, vi ste na potezu.

Da biste izveli prvi udarac za početak je dovoljno da budite svjesni istine da se dostojanstvo ne može dati niti oduzeti nikome. Po ovom pitanju stvari su jednostavne i jasne. Dostojanstvo imamo ili nemamo i tačka. Zato vas pozivam budite ljudi i vratite sami sebi izgubljeno ljudsko dostojanstvo koje je Veličanstveni Gospodar podario svakom čovjeku. Dokažite da ste bili obmanuti i uključite se u pozitivne promjene društva i napravimo zajedno uslove za procesuiranje ratnih zločinaca. Uspostavljanjem nezavisnog pravosudnog sistema u Crnoj Gori vrlo brzo bismo svi mogli vidjeti ko je za doživotne robije, a ko zaslužuje izvinjenje i rehabilitaciju. Ja sam princ vjere i neću se baviti blatom, moj prioritet je bio i ostao, ne zaboravu i procesuiranje ratnih zločinaca. Probudite se prije nego vas smrt probudi. Periferni likovi me ne zanimaju i tačka!