Mr. Milan JOVIČIĆ: Šuška se ili procurila je ideja da bi se „Laktaškom Prometeju“ zaista mogao i zakititi svetiteljski oreol, o čemu bi u skoroj budućnosti mogli odlučiti arhijereji Srpske crkve, odnosno inicijativu bi najvjerovatnije podnio Vladika Grigorije na zasijedanju Svetog arhijerejskog Sabora SPC. Njegova ideologija i retorika, koju godina propagira, svakako je u mnogome i doprinijela sveukupnom ovakvom stanju i položaju i mojih svih sunarodnjaka, bez obzira gdje se nalazili, a posebno u Federaciji. Eto ih tamo i nije mi bila nikakva nakana pisati o njima, njihovom velikom, neprikoslovenom i nebeskom Voždu iz Laktaša, već kao njihov „rezervni“ Srbin iz Federacije zabrinuh se šta li će to biti sa nama, u ovoj našoj nekada prelijepoj i jedinoj Bosni i Hercegovini.

Da li je to moguće, da je u ovoj našoj sveukupnoj nestašici svega i svačega nastupila neviđena jagma za Srbima. Tako ih u našoj zemlji, kakve li ironije i cinizma, ima i ovakvih i onakvih ili blago rečeno da su u Federaciji ostali i opstali neki „rezervni“ Srbi prema kvalifikacijama guslara Miće iz Laktaša i njegovog trebinjsko– mostarskog crkvenog vjerodostojnika Vladike Grigorija.
Kažu da su pravi i neki osvješćeni Srbi nastanjeni u Republici Srpskoj i kao takvi oni i trebaju imati svako pravo u izboru i svoga predsjednika u trojnom Predsjedništvu, a njihov vrhovni Vožd Mića iz Laktaša, upravo i najviše brigu brine o svim tim Srbima, uz pomoć i svojih crkvenih vjerodostojnika.

Šuška se ili procurila je ideja da bi se „Laktaškom Prometeju“ zaista mogao i zakititi svetiteljski oreol, o čemu bi u skoroj budućnosti mogli odlučiti arhijereji Srpske crkve, odnosno inicijativu bi najvjerovatnije podnio Vladika Grigorije na zasijedanju Svetog arhijerejskog Sabora SPC.

Njegova ideologija i retorika, koju godina propagira, svakako je u mnogome i doprinijela sveukupnom ovakvom stanju i položaju i mojih svih sunarodnjaka, bez obzira gdje se nalazili, a posebno u Federaciji.

Eto ih tamo i nije mi bila nikakva nakana pisati o njima, njihovom velikom, neprikoslovenom i nebeskom Voždu iz Laktaša, već kao njihov „rezervni“ Srbin iz Federacije zabrinuh se šta li će to biti sa nama, u ovoj našoj nekada prelijepoj i jedinoj Bosni i Hercegovini.

Gle čuda, upravo danas u hrvatskim novinama „Dnevni list“ / inače ga rijetko i čitam / pročitah i ovu naslovnicu, koja mi bješe i inicijalna kapsla i moja inspiracija, da napišem i pokoju rečenicu o mojim sunarodnjacima na ovim prostorima Federacije.

Šuška se ili procurila je ideja da bi se „Laktaškom Prometeju“ zaista mogao i zakititi svetiteljski oreol, o čemu bi u skoroj budućnosti mogli odlučiti arhijereji Srpske crkve, odnosno inicijativu bi najvjerovatnije podnio Vladika Grigorije na zasijedanju Svetog arhijerejskog Sabora SPC.

Odmah bi konstatovao da ironija i cinizam suživota nema nikakvih granica, da nije smiješno i žalosno istinski bi bilo tragikomično. Vidljivo je da je na jednosj strani, za novu vlast u Federaciji nastupila jagma za ovim Srbima, kojih ima i ovakvih i onakvih, ali se imaju pravo izjašnjavati i „ostali" već prema potrebi ili kako ih drugi krste po svojim kanonima.
Upravo je i ironija života nastupila u činjenici, da nas se klone naši „nebeski i osvješćeni“ Srbi iz RS-a, a sa nama kao svoje „srpske ikebane“ ,ili ping-pong loptice oko izbora vlasti igraju i odlučuju upravo čimbenici Dragan Čović iz HDZ-a i gangaš iz feuda mostarskih Bara, te principijelni „boljševik“ Željko Komšić, odnekle iz „ćokuzane“ sa 15 sprata svoga sarajevskog solitera. Dok je prvi Dragan fol i neki ublehaški i demagoški pobornik sopstvenog neposrednog odlučivanja i izbora hrvatskih kadrova na svim pozicijama vlasti, što po svome ponašanju to i ne dokazuje niti na jednome nivou vlasti od grada Mostara, do Federacije i države, dotle bi drugi Željko pravio od ostalih i neki „bućkuriš“ sa Srbima, Bošnjacima i ostalima, a hrvatske bi pozicije prepustio i svome sunarodnjaku i eksluzivnom predstavniku svih Hrvata kod nas, Draganu Čoviću.



Očita je jagma za vlast i srpske pozicije u ovoj vlasti, dok se na drugoj strani, kao što se to dešava sa firmom Aluminij u Mostaru, gdje su se borci „za državu i čovjeka" pobrinuli da žive „sahrane“ oko 1000 radnika srpske nacionalnosti, da im oduzmu stečena radnička prava, da nas upute na sudske institucije, a da se i dalje mnogi i isti „srpski ikebanci“ kao naši kadrovi ili predstavnici nikada i ne upitaju za takvo stanje i položaj svojih sunarodnjaka u Federaciji i konkretnim firmama gdje su nekada radili.

Dobro je i iskreno rekao predsjednik Predsjedništva gospodin Mladen Ivanić, prilikom svoga gostovanja u Mostaru, da je teško Srbima u Federaciji, kao i Bošnjacima i Hrvatima u RS-u. Svi mi to veoma dobro znamo i svakodnevno osjećamo i na svojoj sopstvenoj koži, jer se od konstitutivnosti ne živi u ovoj zemlji ili državi, jer je za sve nas ravnopravnost svih građana kopd nas postala misaona imenica.

Dosta nam je bilo crvenkastih boraca za državu i čovjeka po principima „mutnoetičnosti“ sa očitim ignorisanjem i diskriminacijom jednoga naroda u firmi Aluminij, dok su se mnogi „ikebanci“ uhljebili i ćutali, bilo kod Zlaje ili Neke, ili u ovome sadašnjem trenutku što će to činiti kod Dragana i Željka. Da li u ovome svemu ima i neke razlike pozicija i uloge ovih Srba, za kojim je ovih dana nastupila jagma za fotelje i koje to fotelje.

Šta vam svima poručiti na kraju, uozbiljite se, razdijelite te fotelje i bavite se ravnopravnošću svih gradjana i njihovim ekonomsko-socijalnim potrebama, kako bi nam ova naša država bila ponovo lijepa i dostojna življenja.