U okviru obilježavanja 3. godišnjice od osnivanja Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) u Luksemburgu, jučer je, u prisustvu i uz obraćanje autora Jahje Fehratovića i promotora, književnika Remzije Hajdarpašića, promovirana "Encikopledija sandžačkobošnjačke književnosti". Glavno predavanje održao je reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, govoreći o temi "Domovinski prostor Bošnjaka - savremeni izazovi i perspektive". Objavljujemo najvažnije djelove obraćanja:

Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa

LJILJANI: „Hvala vam što ste, u ovako velikom broju, došli na ovu našu 3. obljetnicu BKZ-a, jer znam da vam se večeras u Luksemburgu nude i drugi programi, možda više zabavni, ali vi ste se odlučili ovu večer pokloniti svojoj naciji... Hvala vam na tome od mog i srca svih Bošnjaka, koji prihvataju pravilo da je 'svaki Bošnjak odgovoran za drugog Bošnjaka', ma gdje bio... Važno je naglasiti ovu izreku 'ma gdje bio', jer vidim da smo se večeras okupili ovdje u Luksemburgu kao Bošnjaci iz raznih krajeva na Balkanu i Europi sa nacionalnom zastavom Bošnjaka – s ljiljanima... Da, kao što znate, Svjetski bošnjački kongres je usvojio zastavu sa ljiljanima kao nacionalnu zastavu Bošnjaka... Oni koji se protive da ova zastava bude samo zastava Bošnjaka, dobro su došli da prihvate da ljiljani budu i njihova zastava, jer mi smo potpuno svjesni činjenice da Bošnjaci nisu samo muslimani, već da Bošnjaci mogu biti i hrišćani i kršćani... Bošnjak nije vjersko, već nacionalno ime svih onih koji se tako osjećaju, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.

BOSNA JE DOMOVINSKI PROSTOR BOŠNJAKA: Odmah da kažem kao odgovor na postavljenu temu: domovinski prostor Bošnjaka na Balkanu i Europi je definiran u njihovom povijesnom i nacionalnom imenu – Bošnjak; imenu koje je izvedeno iz imena njihove zemlje, Bosne. Ovu vezu između nacionalnog imena – Bošnjak – i domovinskog prostora – Bosna – ne samo da nije teško primijetiti, već ta dva pojma nije moguće rastaviti ni fizički ni mentalno. Dakle, Bosna je glavni domovinski prostor Bošnjaka, koji su svakim danom sve više svjesni te činjenice i sve se više oslobađaju straha da o tome jasno i glasno govore. Također, oni kojima je na srcu suživot i tolerancija na Balkanu, sve više razumiji ovaj govor Bošnjaka, kao što razumiju da je i Sandžak povijesni i nacionalni prostor Bošnjaka. Dakako, gorka je činjenica da su Bošnjaci danas rasuti po cijelom Balkanu, Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Najviše ih ima u Turskoj. Prema nekim procjenama, Bošnjaka danas ima oko deset miliona. Ako je to tačno, a jeste, onda samo jedna trećina Bošnjaka živi u svojoj matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini, dok su dvije trećine rasute po svijetu.

Ta naša saznanja o tome ko smo, šta smo, odakle smo i gdje nam je naš domovinski prostor na osnovu našeg povijesnog i nacionalnog prava, zahtijevaju da mislimo i govorimo o našim 'savremenim izazovima i perspektivama'. Prije svega, moramo se suočiti sa percepcijama drugih o nama, percepcijama koje nemaju logike, pa baš zato i jesu percepcije, koje ne poštuju logiku, odnosno logika ne mijenja percepcije. Jedna od tih percepcija o nama, koja nas opterećuje, jeste ta da smo mi, Bošnjaci, kao nacija i kao vjera 'historijska greška'. Oni koji tako misle o nama ne znaju nam objasniti kako smo mi 'historijska greška', ali znaju da im tu grešku valja ispravljati i to etničkim čišćenjem i genocidom.

PAMĆENJE: Druga percepcija o nama, kao posljedica te prve, jeste da mi nemamo ništa svoje, vlastito, već da je sve što nam pripada, u stvari, tuđe, uključujući i naše vlastito sjećanje, naše vlastito pamćenje. Nama se osporava i pravo na vlastito pamćenje, jer ni to ne smije biti naše vlastito. Ne smijemo ni naša sjećanja prisvajati kao naša vlastita, već to za nas treba čuvati neko drugi i to nam servirati onako i onoliko koliko u nama neće buditi osjećaj prava na naciju, vjeru, jezik, kulturu, zemlju i državu, jer oni znaju, a evo i mi znamo, da je identitet jedne nacije u kontinuitetu njenog pamćenja. Zato im je zasmetalo osnivanje naših nacionalnih institucija, jer su u tome prepoznali da im te njihove negativne percepcije o nama padaju u vodu. Mi ne samo da odbacujemo njihovu percepciju o 'historijskoj grešci', već smo se odvažili planski i svjesno oživljavati naše sjećanje, naše pamćenje na naše pravo na naciju, vjeru, kulturu, jezik, zemlju, dom, domovinu i državu. To su savremeni izazovi Bošnjaka - da se probude, da se sjete i da upamte svoje povijesno i nacionalno pravo na naciju i državu iz čega proizilaze i sva druga prava, kao što su pravo na vjeru, kulturu, jezik, dom i domovinu. Naravno, matičnu domovinu Bosnu i Hercegovinu svih Bošnjaka, ma gdje bili...



PANBOŠNJAČKO NACIONALNO BUĐENJE: Dakako, negativne percepcije drugih o nama nas opterećuju, ali percepcije koje mi imamo o samima sebi su opasnije. Prije svih, percepcija koju mi sami sebi namećemo, svjesno ili nesvjesno, o tome da ne znamo čiji smo zato što nismo spremni biti svoji i raditi za svoj nacionalni interes. Ova samopercepcija Bošnjaka je posljedica konfuzije u definiciji da Bosna i Hercegovina nije ničija zemlja, pa tako može biti svačija, te da ni Bošnjaci nisu ničiji, pa čak ni svoji, pa mogu biti svačiji. Ovu samonegirajuću percepciju o nama samima moramo mijenjati kroz razvijanje svijesti o bošnjačkom nacionalnom suosjećanju i solidarnosti, tako da Bošnjaci znaju da se imaju na koga osloniti i pouzdati, a to će reći da Bošnjaci pripadaju samima sebi, te da njihova zemlja Bosna i Hercegovina pripada njima, kao što pripada i svima drugima koji je doživljavaju kao svoju zemlju i svoju državu. Zbog toga, nema potrebe da Bošnjaci budu ičiji. Nema potrebe da se bilo kome dodvoravaju. Nema potrebe da svoju naciju izdaju zarad svojih ličnih interesa. Posebno je opasna percepcija, koja se u posljednje vrijeme širi među Boišnjacima, a to je da se Bošnjak ne može pouzdati u drugog Bošnjaka nacionalno, politički, poslovno, pa čak ni prijateljski. Konstatacija koja se često čuje među Bošnjacima: 'Najgori su naši', treba nas zabrinuti i moramo se upitati šta se to s nama događa pa sami sebi jamu kopamo. Bošnjaci nisu loši ljudi. Spremni su jedan drugome pomoći, ali gubitak nacionalnog, političkog i poslovnog samopoštovanja (self-esteem) u Bošnjaka javlja se kao posljedica nedostatka osmišljenog i uvjerljivog nacionalnog i političkog vođstva, a to opet rađa još jednu opterećavajuću, negativnu samopercepciju o tome da smo, kao nacija, neuspješni zato što nijedan započeti nacionalni projekat ne možemo privesti kraju. Tako u zadnje vrijeme neki govori i o našim započetim nacionalnim projektima Svjetskom bošnjačkom kongresu (SBK), Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti (BANU), Bošnjačkom nacionalnom fondu (BNF) i Bošnjačkoj kulturnoj zajednici (BKZ)... Oni koji to govore, u želji da nas motiviraju da radimo više i brže u podizanju ovih naših nacionalnih institucija, su dobronamjerni i mi to pozdravljamo... Međutim, ima i onih koji nas ovom pričom žele obeshrabriti na ovom našem putu, jer im je to do sada polazilo za rukom, da nas svojom negativnom pričom uplaše, pa da odustanemo od započetog posla. Upravo njima želimo poručiti da su se ovoga puta preračunali, jer nas njihova negativna priča samo stimulira da radimo više, bolje i uspješnije, ako Bog da... Dokaz tome je i ovaj večerašnji skup, ova promocija 'Enciklopedije sandžačkobošnjačke književnosti', te vaše prisustvo, koje je izraz visoke nacionalne svijesti u Bošnjaka. Dakle, ideja panbošnjačkog nacionalnog buđenja se ostvaruje... polahko, ali sigurno, hvala Bogu...

Dragi Bošnjaci i Bošnjakinje, ma gdje bili, 21. stoljeće je stoljeće našeg nacionalnog, kulturnog i državnog buđenja, našeg ustajanja, našeg jedinstva u odbrani od etničkog čišćenja i genocida. Mi to dugujemo našim potomcima! Zato, hrabro i ponosno trebamo biti zajedno na našem putu do zadanog cilja, ako Bog da..."