Ibrahim ČIKIĆ: Upravo zahvaljujući ovoj emotivnoj povezanosti za vatanom aktuelni režim pokušava usisati novac iz dijaspore u Crnu Goru kako bi ojačao represivni dio državnog aparata i na taj način potlačio bošnjački korpus. Pokušavaju nas u „miru“ dotući našim parama! Istovremeno namjera im je oslabiti i ekonomski zadužiti dijasporu i napraviti vještačke podjele između bratstva. Zavadi pa vladaj, kao i svih ovih dvadesetipet godina, do posljednjeg dolara i kapi bošnjačke krvi! Definitivno, nacionalno i vjerski svjesna i odabrana skupina muhadžira u dalekoj Americi su posljednja i prvi linija odbrane dostojanstva i časti bošnjačkog nacionalnog etnosa u Sandžaku i Crnoj Gori. Zato ih i žele razbiti i podijeliti u tabore i bratstva. Zločinački režim je svjestan da od njihovog međusobnog jedinstva zavisi i sudbina Bošnjaka u Crnoj Gori i Sandžaku.

Dok boravim u Sarajevu, obično jutarnju kahvu sa prijateljima pijem u caffeu kod Jaska. Jasko je momčina od tridesetak godina uvijek nasmijan i spreman za šalu. Na naše pitanje kako je i kako mu je društvo i familija šeretski odgovara: „Hvala Bogu nikako,“ i odmah dodaje: „Ibrahime bolan, danas te prvo bace na digitron, pa ako rezultat bude u plusu, imaš rodbine i prijatelja koliko hoćeš. Vide li te da si u fazi potrebitosti, nema braće i prijatelja. Izmisle razlog da se naljute na tebe, kako bi umirili savjest. Čista matematika, jarane.“

Opet, na drugom kraju Sarajeva moj prijatelj Ismail, muhadžir sa Kosova sa petoricom braće uspješan biznismen. Okupljeni oko stare majke žive u zajednici, iako svi imaju vlastite kuće. Zaduženja u biznisu strogo podijeljena prema školskoj i intelektualnoj klasifikaciji. Bez kompleksa i zavisti, antalogijski primjer uspješne porodice i poslovne profesionalnosti.

„Ibrahime, mi smo svi rođeni na Kosovu. Rahmetli babo je rodom iz jednog sela Gornjeg Bihora. Kao mlad je otišao na Kosovo i uspješno se uhvatio u koštac sa životnim nedaćama i postao vlasnik kafane u okolini Peći. Početkom raspada ex-Jugoslavije svi smo došli u Sarajevo, a kasnije za Njemačku odosmo ja i još dvojica starije braće. Radili složno, Bog dao nafaku i evo, vidiš i sam, nema potrebe da dalje pričam. Ovo što vidiš dovoljno govori o nama, složnoj braći bošnjačkih muhadžira.“ stidljivo mi ispriča Ismail.

Ismail je emotivan čovjek i izuzetno vezan za babin rodni kraj, iako nikada tamo nije živio. Iz ljubavi prema rahmetli ocu, napravio je komunikaciju sa najbližom rodbinom u Bijelom Polju i ponudio im da kupi staru oronulu čatmarušu, kuću u kojoj je živio njegov dedo i babo. Želio je otkupiti jurtinu od devet ari i ruševinu kuću kako bi na istom mjestu podigao novu/staru i na taj način stimulisao ostale stanovnike sela na povratak i obnovu vjekovnih vatana. Bio je spreman da pokrene i manji privredni proizvodni pogon gdje bi uhljebio nekoliko stanovnika iz sela. Nažalost, rođaci u njemu umjesto brata vidješe „naivnog“ dobričinu punog eura te se ponadaše lahkoj zaradi. Za devet ari jurtine tražiše mu toliko novca kao da mu prodaju milć u Budvi uz samu Kraljičinu plažu. Umjesto da iskoriste ponuđenu priliku u cilju obnavljanja bratskih odnosa baciše ga na digitron i tako izgubiše i razvoj sela i brata.



*****
Većina muhadžira i političke bošnjačke emigracije rasute širom zemaljske kugle, iako svjesni veličine i uzvišenosti rodbinske ljubavi i važnosti vjekovnog vatana teško će razumjeti poruku ova dva kazivanja. Suštinski uzrok nerazumijevanja ovih priča (sudbonosnog trenutka u kom se nalazi bošnjački narod) su česte posjete razno-raznih ministara i satelita crnogorske Vlade i perfidni vidovi pritisaka i obmana. Podmeću im projekte izgradnje crnogorskih kuća i zatvaranje autohtonih bošnjačkih. Bezobrazni i drski pokušaji podizanja crnogorskih kuća u sredinama u kojima nema ama baš ni jednog Crnogorca pokazuju vrhunac nemorala i prisutnost vjekovnog sna istrage poturica čak i u dalekom New York-u! Nažalost daleko od zavičaja Bošnjaci skloni zaboravu još uvijek zamišljaju zavičaj onakvim kakvim su ga nekada davno pod pritiskom morali napustiti. Iako svake noći sanjaju rahmetli roditelje ipak postaju lahak plijen dezinformatora. I pored svih nedaća kroz koje su kao muhadžiri morali proći i dalje vjeruju da je u njihovom voljenom Sandžaku i Bosni aktuelna bratska i rodbinska ljubav, koja je ne tako davno krasila naše kuće i bratstva.

Nasuprot naivnim, svjesni i postojani Bošnjaci iz velike ljubavi prema vatanu uz ogroman napor i materijalna sredstva grade bošnjačke i islamske kuće kako bi sačuvali djecu od zaborava. Ne podliježu pritiscima i obmanama! Naprotiv, solidarni sa svojim narodom uvijek su spremni priskočiti u pomoć svima onima koji na bilo koji način pokazuju namjeru da politički i vjerski pomognu Bošnjake Sandžaka.

Upravo zahvaljujući ovoj emotivnoj povezanosti za vatanom aktuelni režim pokušava usisati novac iz dijaspore u Crnu Goru kako bi ojačao represivni dio državnog aparata i na taj način potlačio bošnjački korpus. Pokušavaju nas u „miru“ dotući našim parama! Istovremeno namjera im je oslabiti i ekonomski zadužiti dijasporu i napraviti vještačke podjele između bratstva. Zavadi pa vladaj, kao i svih ovih dvadesetipet godina, do posljednjeg dolara i kapi bošnjačke krvi!

Definitivno, nacionalno i vjerski svjesna i odabrana skupina muhadžira u dalekoj Americi su posljednja i prvi linija odbrane dostojanstva i časti bošnjačkog nacionalnog etnosa u Sandžaku i Crnoj Gori. Zato ih i žele razbiti i podijeliti u tabore i bratstva. Zločinački režim je svjestan da od njihovog međusobnog jedinstva zavisi i sudbina Bošnjaka u Crnoj Gori i Sandžaku.

Iskreno se nadam da će bošnjački prvaci u dalekom New York-u otkloniti zamke i prepredenosti dušmanske i na taj način pokazati da su dovoljno svjesni opasnosti koja im permanentno visi nad glavom. Iz navedenih razloga apeliram na Vas da ostanete jedinstveni i složni poput Ismailove braće. Preklinjem Vas Uzvišenim Gospodarom da ostanete čvrsti i postojani u bratskoj ljubavi i uvijek budete svjesni da je navodna ljubav koju Vam nudi režim iz Crne Gore isključivo radi bacanja na digitron. Na Vama je izbor, gospodo!