Moja riječ - moja sadaka RIJEČIMA GRADIM DOM ZA POTREBNE
Autor: Admir Muhić Objavljeno: 24. Feb 2015. 00:02:08
Zato pišem i nižem riječi po svom mišljenju pokušavajući prodrijeti daleko i duboko, do mjestašca gdje je teško doći i gdje rijetko ko dopire. Zapravo, ne može svako ni doprijeti. Često se spotaknem, okliznem, drugi me spotaknu, ali ne odustajem, ponovo oštrim pero i istom stazom kročim do svojih ciljeva. "Samo naprijed, svaki Vaš tekst je za dušu kao kap rose pustinjskoj ruži pred vrelim danom", - kako zaključuje prijatelj Robert i nakon moje zahvale on dodaje: "Ne trebate Vi zahvaljivati, mi smo vama zahvalni, jer iz vaših riječi treba crpiti sve dobro za život u ovim gadnim vremenima." Danas je puno potrebnih, ali malo 'domova za potrebne'. Svi bismo mi mogli biti jedan taj dom u kojeg možemo smjestiti mnogo onih koji su u potrebi. Zato, budimo dom i svojom lijepom riječju udomimo potrebne. Ne košta niša. Sagradimo kod sebe instituciju i širom otvorimo vrata. Svojim pisanjem gradim dom, dom koji neće prokišnjavati jer je dobro ukrovljen, dom kojeg nije potrebno zagrijati jer je u njemu toplo, dom u kojem mjesta nisu ograničena, dom koji ne gleda razlike u boji kože, dom u kojem nema glože, dom u kojem bilo koja vjera nije zapreka, dom u kojem utočište žele i oni koji su bez vjere, za promrzle, za ostavljene, rastavljene, zlostavljane, uplakane, ucviljene, odbačene... Ukratko, dom za sve ljude. Niko nije u stanju da promijeni svijet, ali je svako od nas u stanju promijeniti sebe u tom svijetu. Moje riječi su moja sadaka (milostinja). Sadaka može spasiti život. Nekada se lijepom, toplom i iskrenom riječi upućenom u pravom trenutku može spasiti život, a kada spasimo život spasili smo čovječanstvo, u protivnom ukoliko se okrenemo i zanijemimo, nespašavanjem upravo ubijamo čovječanstvo. Riječima se osvaja svijet. Riječi su najubojitije oružje, ali i najbolji lijek, lijek za srce i dušu. Zato se potrudimo da naše riječi budu lijek kojima liječimo srca, da ih koristimo u svrhu služenja dobru, istini, ljubavi i ljepoti življenja. Čovjek je gospodar svoje riječi sve dok je ne izgovori, poslije je ona njegov gospodar. Neka naše riječi budu naši najbolji 'gospodari'. |