ČEŽNJA JE NIJEMA
Autor: Avdo Metjahić
Objavljeno: 28. Nov 2014. 14:11:00
Avdo METJAHIĆ: Da se ne bih izgubio u moru nepravde, koja dolazi od čovjeka, te da pomenem par slučajeva koji su freški, i koji se odnose na mene, jer ponekad se znam osvrnut na političko stanje u mom rodnom mjestu, a za uzvrat dobijem prijetnje od nekakvih karatista koji gube „strpljenje” samnom. Takvi bezumnici me ne plaše, jer svakako ja znam svoje granice, i da su javne ličnosti podložene kritikama, što će se nastaviti i ubudiće, naravno ako nam daju materijala, pozitivnog ili pak negativnog, a za karatiste ni habera.
Provedoh najveći dio života na zapadu, i to u prvoj i možda jedinoj demokratskoj zemlji svijeta, gdje se prava čovjeka poštuju, gdje je svako jednak pred zakonom i gdje svako odgovara za svoje greške... Živim u demokraciji, gdje na iznošenje mojih osobnih stavova o aktualnim društveno-političkim prilikama, da li to bilo pohvala ili pokuda, nikada nije bilo nekih ozbiljnih napada, pa iako je bilo pokušaja da me prijetnjom zaplaše, ali moje prisustvo i članstvo u raznim udruženjima kao i aktivan član jedne od većih političkih struktura ove države, najbolji je odgovor da se ne obazirem na takve pokušaje i nebitne pojedince. Prihvatam, da svako ima pravo o ne slaganju samnom i sa mojim stavovima, pa sa time nepostoji nikakvog problema. Nikome, ama baš nikome ne dopuštam niti dajem za pravo, da čak proba ograničiti moja prava, na iznošenju personalnih razmišljanja. Jest da poznajem takve ljude, koji obiliju raličitim stavovima i ne prihvataju mišljenja drugog, pa čak bi i silu da upotrijebe, da bi nekog ušutkali i sproveli svoje zamisli. To je ono što oslikava stanje društvene svijesti na prostorima Balkana, odnosno u nekim balkanskim državama. Poznato nam je, i to dobro, da mladež školovan na lažima, teško postaju kvalitetna ličnosti tog društva, što možemo slobodno uprijet prstom na neka društva i takozvane države na tim prostorima. Često u mojim kolumnama znam ponoviti, pa i ovaj put nebi trebalo da bude suvišna misao R. Tagore, koji napisa: "Najbolje se živi tamo gdje se slab ne boji silnika, gdje se siromah ne stidi pred bogatim, gdje pošten čovjek ne mari šta nepošten o njemu priča i gdje nepošten čovjek javno nosi znak srama na čelo".

Da se ne bih izgubio u moru nepravde, koja dolazi od čovjeka, te da pomenem par slučajeva koji su freški, i koji se odnose na mene, jer ponekad se znam osvrnut na političko stanje u mom rodnom mjestu, a za uzvrat dobijem prijetnje od nekakvih karatista koji gube „strpljenje” samnom. Takvi bezumnici me ne plaše, jer svakako ja znam svoje granice, i da su javne ličnosti podložene kritikama, što će se nastaviti i ubudiće, naravno ako nam daju materijala, pozitivnog ili pak negativnog, a za karatiste ni habera.

Povod ovog pisanja jeste crnogorska vlast i sudstvo, u koje je prisutno, onako po Kočićevoj «kadija te tuži, kadija ti sudi” i nije odmaklo daleko i na bolje, od onog vasojevićkog zakona i tačke četiri, koja kaže: “Ko srpsko ukrade pa se ufati, da plati duplo i kmetovima ručak. Ako se ne ufati, da mu je ‘aram. Ko tursko ukrade, da mu je ‘alal».

Sudbina mog bošnjačkog naroda u Crnoj Gori nije baš na zavidnom nivou, kapije kazamata su otvorene a ćelije spremne, gdje su vješala, mučenička smrt i dugogodišnja robijanja neizbježna, samo ako se nekom iz političkog establišmeta ne sviđaš. Eto desi se da se poneko spasi strahota i tortura crnogorskih kazamata, pa da ih živ napusti, ali kad se nađe i van zidina tih kazamata,intrige, laži, podvale i optužbe mu ne manjkaju.

Da u kratkim crtama pomenem jedan slučaj intriga, laži, podvala i neosnovanih optužbi, koje ne jenjavaju posljednjih skoro dvadeset godina. Nikako da se to sudstvo i vlast okane od Ibrahima Čikića koji je žrtva crnogorske policijske akcije «Lim», koji je prošao cnogorske kazamate i golgotu u njima, samo iz razloga što je jedan od svjesnijih Bošnjaka u tom dijelu Sandžaka. Ni dužan ni kriv Ibrahim, bi opružen kao terorista i snajperista SDA,i sa još tovarom lažnih optužbi, ne prihvatajući njegovo fizičko stanje, da je skoro slijep i bez vodiča nije mu dostupno samom udaljivanje iz njegovog doma. Jest, i ako ‘službeno’ slijep, svjestan je svega u njegovom okruženju, pa poslije napuštanja crnogrskih kazamata napisa knjigu istine, pod naslovom: “Gdje sunce ne grije”. Napisa istinu o ljudskim stradanjima, napisa istinu o ljudima zvijerima, napisa istinu o režimu i vlastima, koja je i poslije svih promjena na Balkanu, ostala ista u CG, ostala neljudska, genocidna, agresorska, teroristička, nacionalistička i daleko od stvarnosti i istine.

ONI SU ZAKON U CRNOJ GORI: Milo Đukanović i Rafet Husović
Kad više ta vlast nije imala nikakvih dokaza o Ibrahimovoj krivici i umiješenasti u izmišljeni terorizam, sad na slobodi bude gonjen za istinu koju napisa u svojoj knjizi, od ljudi koji su vodili te kazamate, i teroru kojeg su činili nad Bošnjacima pa i gospodinom Ibrahimom Čikićem, tokom njegovog zatočeništva. Ta crnogorska vlast uz upotrebu privatnog sudstva, bi da plaši i dalje one koji se plašiti ne daju, jer gospodin Čikić, zna da nije kriv i da pokleknuti nikad neće. Ta nenarodna vlast, sa nenarodnim sudstvom i nepravdom koju dijeli, bi da zataška učinjenu nepravdu Ibrahimu Čikiću, pa umjesto da osudi one koji su mu nanijeli ne samo fizičke boli, to suludo sudstvo ih nagrađuje. Istina u CG nikad nije bila važna, pa kako bi i sad, jer sram dolazi od poštenog i iskrenog, ali to je Crna Gora sa još crnijom vlašću, gdje je sve dozvoljeno.

Ono što je nevjerovatno i što muči svakog svjesnog i poštenog Bošnjaka, kako to da poslije svih nesreća i podvala nad Ibrahimom Čikićem te Harunom Hadžićem i drugim istinskim liderima Bošnjaka zatočenim u tom vaktu, danas aktuelni političari u Bošnjaka šute. Bošnjačka stranka, ona koja je osnovana da štiti interese svog naroda i pojedinaca, ostaje nijema na ovakve događaje. Sve su se poličke stranke oglasile samo DPS, SDP a sa njima i Bošnjačka stranka zadovoljni šute. Najzada mogu se pohvaliti da su napokon za vrijeme njihovog mandata nešto uradili, uspjeli su do kraja dovesti sudski proces protiv žrtve Ibrahima Čikića. To je veliki uspjeh da su otkrili «krivca» za razliku sudskih procesa za Bukovicu, otmica u Štrpcima, hapšenje i deportacija, Kaluđerski laz, logor Morinj… gdje su svi ovi ratni zločini ostali bez zločinaca ali i bez kazni. Pa iako cijela javnost zna da ratni zločinci sjede u vrhu državne vlasti, sudstvo i Vrhovni državni tužioc očito da rade kako im naredi gazda sa vrha piramide vlasti.

Nego, Ibrahimu Čikiću je ostalo da se sam bori i brani dok pišman Bošnjaci u Crnoj Gori okreću glavu na drugu stranu, a politički prestavnici u Bošnjaka šutnjom čuvaju svoje fotelje i prihvataju stanje koje im je nametnuto posljednjih dvadestet godina. Jedno nam je sigurno poznato, da ti bošnjački prestavnici u svemu sarađuju i provode crnogorsku politiku, tj. Milovu politiku, jer ti otpadnici nemaju snage ni odgovornosti voditi politiku u korist svog naroda.
Sada je jasnije zašto Bošnjačka stranka šuti, potvrđuje da je u koaliciji sa dželatima našeg naroda, ali se ibretim zašto šuti vrh Islamske zajednice u Crnoj Gori? Zna li ko sa kim su oni u koaliciji?

Nije samo Ibrahim Cikić izdat, nego su izdati svi Bošnjaci u CG od ljudi za koje su glasali. Izdata je pravda, jer je egoizam i kompleksi više vrijednosti zavladao tim čovjekom, tim takozvanim liderima. Ovdje se dešava, da silnik udara na nejač, koja nema nikakve zaštite, a jasno se primjećuje koliko politikanstvo razdvaja ljude, te da je i to jedan vid zločina, naručenog od vladajuće klike. Sve ono što se dešava u CG, na neki način bih uporedio sa ovom anegdotom, a na čitaocu je da je svati i uporedi sa stanjem u kojem se nalazi naš narod.

Primjeti šejtan magarca vezanog u bašči, priđe i odveže ga, a magarac odmah uđe u komšijinu njuvu, koja je bila zasijana kukuruzom. Vidi to komšijina žena, pa dotrča i ubije magarca, kad to vidi gazda magarca, dotrči i ubije komšijinu ženu, pa kad naiđe komšija, muž žene, i vidi svoju ženu mrtvu, on ubije komšiju. Njiva se od ubijenih pretvorila u baru krvi. Sve ovo posmatrao je šejtan i smejao se, našto će mu melek:
- Zašto se smiješ, na nesreći koji su donio ovom ljudima.
- Ja nisam nikakvu nesreću donio, sem što sam odvezao magarca, - odgovori šejtan.