“Ko god ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet!“.

Sonja RADOŠEVIĆ: Da li je moj grijeh u izjavi i tvrdnji da je cilj REKOM-a relativizacija zločina i izjednačavanje žrtve i dželata tokom rata, agresije i genocide na prostoru bivše Jugoslavije? Pitam vas da li je skrivanje istine iz prethodnih ratova rezultiralo navedenim zločinima? Sav moj grijeh, kada je u pitanju Koalicija za REKOM, jeste u tvrdnji da je prvo Nacrt Statuta a potom i Statut, usvojen u Beogradu 26. marta 2011. na nelegalan, nelegitimna način. Prvo - kroz veoma pažljiv odabir lojalnih pojedinaca i NVO organizacija koje će glasati po preporuci glavnokomandujuće Nataše Kandić, što znači sigurno usvajanje Statuta, pa potom preko glasanja jednog lica sa više kartona pa čak i do prisustva NVO koje nemaju dodirne tačke sa ljudskim pravima i slobodama.

Tragom istine o zločinima, o zlodjelima počinjenim na području bivše Jugoslavije, dođoh do najvećeg zla, do pitanja – da li je moguće da mi međunarodna zajednica preko Haškog tribunala i Koalicije za REKOM, predvođene Natašom Kandić, sudi i presuđuje zločinom, otmicom, nasilnom hospitalizacijom, proglasavanjem neuračunljivom, samo iz jednog jedinog razloga - javno, slobodno kazane misli, riječi.
Tragedija je je tim veća ako se ima u vidu da je Haški tribunal oslobodio brojne počinioce ratnih zločina, posljednji primjer Vojislava Šešelja, a na propast osudio mene i one koji su meni bliski.
Pisala sam, istraživala ratne zločine, ne sluteći da će humanitarne organizacije, borci za zaštitu ljudskih prava biti ti koje će mi teško presuditi.
Pred licem cijele Crne Gore, što ne reći i regiona, i svijeta, međunarodni moćnici su uz angažman državnih institucija i pripradnika raznih konfesija, vršili i vrše moj nečuveni progon, iz istih razloga.
Pitam se – da li je moguće da se ovo dešava u zemlji u kojoj nije ratno stanje gdje svi sve i svakog znaju – i da svi šute.
Pitam se šta je i gdje moj grijeh.
Šta sam i gdje pogriješila.
Zašto ste se za borbu protiv istine odlučili na tešku odmazdu, a time moj slučaj i mene na tragičan način učinili poznatom diljem svijeta? Slučaj, koji će ostati zabilježen u istoriji kao do sada nezabilježen, nadam se i neponovljiv.
Svi znaju, bolje i više od mene, znali su prije mene ko stoji iza progona.
Evidentno je bilo učešće srpskog korpusa, četničkog i ruskih slugu kao i
drugih ,,snaga“ međunarodne zajednice.
Više puta sam pozivala ambasadu SAD u Podgorici da se izjasni povodom mojih sumnji o učešću u ovom zlu, ali sve je gluho ostalo.
Kako hajka u pravom smislu te riječi traje od aprila a pokušaji uništenja još od ranije, tražim:
- da me država Crna Gora kao svog državljanina zaštiti;
- da se opozovu svi pripadnici državnih institucija, MUP a, ANB-a, Vojske CG i zdravstveni radnici koji učestvuju u progonu, da se kazne svi oni koji su učestovali u teškim kršenjima ljudskih prava i teškim krivičnim djelima nad brojnim licima;
- da se država, ako je država, ponaša kao suveren na svojoj teritoriji, da ne izlazi u susret vanjskim naručiocima likvidacija, nasilja, progona...
- da tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc objasni pravi razlog svoje prve posjete Crnoj Gori, oktobra ove godine;
- da Bramerc pojasni međunarodnim pravom kako to u Crnoj Gori niko niije počinio zločin i nikome se ne sudi izuzev glasniku istine.
Tražim od predsjednika Haškog tribunala Teodora Merona da se oglasi javno, i ako nije dio ovog paklenog scenarija, da zaustavi moj progon.
Tražim od članica Koalicije za Rekom da se oglase, zatraže obustavu zločina, objasne svoje vođenje REKOM-a, komisije koja tokom ulaska u zvaršnu fazu mog progona ulazi i u finiš svog formiranja.
Tražim da mi se objasni kako je ,,POBEDA“ REKOM-a proglašena 15. novembra, istog dana kada je planiran moj ,,nestanak“.
Gdje god sam pošla, na koja god sam vrata pokucala u državanim institucijama, poručeno mi je: „Dođi poslije 15. novembra, ako mošeš“.

Petnaesti novembar je bio dan kada je održan Deseti forum o tranzicionoj pravdi, dan određen za 'pobedu' Rekoma nad istinom.
Da li je Komisija koja ima za cilj da broji žrtve rata na prostoru bivše Jugoslavije, odlučila da pod brojem jedan stavi mene – novinarku koja je pisala o ratnim zločinima?
Moglo je i moralo sve ovo drugačije; moglo se razgovarati sa mnom a ne svetiti mi se na najmonstruozniji mogući način.
Moglo se pokazti na mom primjeru da se samo dijalogom rješavaju konflikti i na taj način dokazati da putevi Balkana nisu uvijek trasirani krvlju.
Da li je moj grijeh u izjavi i tvrdnji da je cilj REKOM-a relativizacija zločina i izjednačavanje žrtve i dželata tokom rata, agresije i genocide na prostoru bivše Jugoslavije?
Pitam vas da li je skrivanje istine iz prethodnih ratova rezultiralo navedenim zločinima?
Sav moj grijeh, kada je u pitanju Koalicija za REKOM, jeste u tvrdnji da je prvo Nacrt Statuta a potom i Statut, usvojen u Beogradu 26. marta 2011. na nelegalan, nelegitimna način.
Prvo - kroz veoma pažljiv odabir lojalnih pojedinaca i NVO organizacija koje će glasati po preporuci glavnokomandujuće Nataše Kandić, što znači sigurno usvajanje Statuta, pa potom preko glasanja jednog lica sa više kartona pa čak i do prisustva NVO koje nemaju dodirne tačke sa ljudskim pravima i slobodama.
Pitam – da li je istina najveći grijeh?
Da li su moje analize o nepravilnostima u radu Haškog tribunala najrečitije potvrđene upravo u samom Tribunalu – puštanjem Vojislava Seselja na slobodu?
Pitam gospodina Teodora Merona – zašto?
Tražim od novinara širom bivše Jugoslavije da se oglase; štiteći mene štite sjutra sami sebe od sličnog progona i zla.
Dubine ovog stradanja su nesagledive, ali i obavezujuće – svi stradali tokom mog progona a bilo ih je od nejači pa nadalje, nasilje je izvršeno nad mnogima, svi stradali obavezuju me, daju mi snagu da kažem istinu, jer iz tog razloga sam i sa tom misijom ostala u životu.
Da svjedočim, da se nikad i nikom više ne ponovi.
Tražim zaštitu i reakciju javnosti koja je obaviještena i šokirana saznanjima kakav progon i tortura je izvršena u maloj Crnoj Gori.
Zaštita i prestanak progona, bez daljih paklenih planova i vrebanja iza ćoškova, značiće da za svijet ima nade, da možda ipak ima pravde, u suprotnom – svi su saučesnici zločina i putnici poludjele planete, koja se strahovitom brzinom približava apokalipsi.