Veseljko KOPRIVICA: Preko stotinu intelektualaca potpisalo je peticiju podrške Čikiću. Oglasili su se i nezavisni crnogorski mediji, pa su „Vijesti“ kroz feljton objavile gotovo cijelu Čikićevu knjigu, a nedjeljnik „Monitor“ Ibrahima Čikića je svrstao u pet najpozitivnijih ličnosti u 2009. godini. No, ta reakcija javnosti, medija, intelektualaca, nije podstakla crnogorsko tužilaštvo da ispita Čikićeve navode iz knjige ”Gdje sunce ne grije” i pokrene postupak protiv odgovornih. Desilo se, međutim, nešto nevjerovatno u maju 2009. godine.

Viši sud u Bijelom Polju osudio je Ibrahima Čikića, koji je preživio policijsku akciju „Lim“ izvedenu ratnih devedesetih. Prema podacima Sandžačkog odbora za ljudska prava 13.500 Bošnjaka je prošlo policijsku torturu za vrijeme policijske akcije „Lim“ a više desetina trajno protjerano iz svojih domova.

Čikić se našao na optuženičkoj klupi zato što je u knjizi “Gdje sunce ne grije” opisao strahovite patnje koje je, kako tvrdi ni kriv ni dužan, preživio za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Presudom od prije nekoliko dana Čikić je osuđen da plati 4000 eura tadašnjem upravniku bjelopoljskog logora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova, koje im je po pomenutoj presudi nanio svojom knjigom.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka (24 u Srbiji i 21 u Crnoj Gori), uglavnom političkih aktivista SDA, sa optužbama da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ, a sa ciljem odvajanja Sandžaka. U montiranim političkim procesima vođenim u Novom Pazaru i Bijelom Polju, grupa je osuđena na ukupno 168 godina zatvora.

Među njima bio je i Bjelopoljac Ibrahim Čikić, invalid, čija je, kako stoji u nalazu ljekara, ”vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno“, jer se, napisao je – „radi o praktično slijepoj osobi”. Njega je optužnica teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Čikić je uhapšen 24. februara 1994. godine u prostorijama Crvenog krsta u Bijelom Polju. Danima njegova porodica nije znala gdje se nalazi, a bio je kao i drugi uhapšeni iz crnogorskog dijela Sandžaka odveden u Foču, gdje je preživio neviđenu torturu.

Čikić je 31. decembra 1994. godine osuđen na dvije godine zatvora, ali je istog dana oslobođen pod pritiskom međunarodne javnosti. Sa njim je pušteno još 13 ljudi optuženih u istom procesu, a sedam ih je ostalo u zatvoru sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Četrnaest godina kasnije, oktobra 2008. godine, Ibrahim Čikić objavljuje knjigu ”Gdje sunce ne grije”, u kojoj detaljno opisuje sve preživjele torture, prozivajući imenom i prezimenom sve one ljudi koji su učestvovali u zločinu protiv njega. Na spisku prozvanih našli su se Milo Đukanović, Momir Bulatović, Filip Vujanović, policajci iz Bijelog Polja koji su ga mučili, zatvorski ljekar i drugi. Knjiga je objavljena u Crnoj Gori i za samo mjesec dana doživjela je dva izdanja i ogromne reakcije crnogorske demokratske javnosti.

Čikić najavio da će se obratim ambasadama i humanitarnim organizacijama da privole Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore da otvori istragu o njegovom slučaju. Obratiću se i Ustavnom sudu Crne Gore kao posljednjoj instance, a onda i sudu u Strazburu

Preko stotinu intelektualaca potpisalo je peticiju podrške Čikiću. Oglasili su se i nezavisni crnogorski mediji, pa su „Vijesti“ kroz feljton objavile gotovo cijelu Čikićevu knjigu, a nedjeljnik „Monitor“ Ibrahima Čikića je svrstao u pet najpozitivnijih ličnosti u 2009. godini. No, ta reakcija javnosti, medija, intelektualaca, nije podstakla crnogorsko tužilaštvo da ispita Čikićeve navode iz knjige ”Gdje sunce ne grije” i pokrene postupak protiv odgovornih. Desilo se, međutim, nešto nevjerovatno u maju 2009. godine.

Čikić je to ovako objasnio: ”Trećerazredni likovi iz knjige u odjelima zatvorskih čuvara (Luka Bulatović, Milko Kljajević, Neđeljko Petrović, Dušan Obradović, Vukić Šuković, Blažo Marijanović, Radoman Vuković te Radojko Veličković i među njima bošnjački Sejdo Bajramović u mantilu zatvorskog ljekara dr. Rasim Agić Zele, u dnevnom listu ‘Dan’ najavljuju tužbu protiv mene”.

Umjesto da se sudi onima koji su uhapsili i mučili, počinje sudski proces protiv Čikića.
“Više međunarodnih eksperata za istraživanje ratnih zločina i genocida raznih nacionalnosti javno su konstatirali da knjiga “Gdje sunce ne grije” ima karakter prvorazredne optužnice protiv vrha ratnog režima crnogorske vlasti i da policijska akcija “Lim” sadrži dovoljno elemenata za pokretanje postupka za genocid nad Bošnjacima Crne Gore, posebno akcentirajući moj slučaj”, rekao nam je Čikić.

Čikić je u više navrata pozivao Vrhovnog državnog tužioca da ispita navode iz njegove knjige, ali nikada od njega nije dobio poziv.

“Iako je više eksperata za istraživanje zločina genocida javno u više navrata okarakterisalo policijsku akciju „Lim“ kao genocid nad Bošnjacima Sandžaka, a njihove navode niko nikada nije demantirao dovoljno govori o ozbiljnosti optužbi koje sam iznio u knjizi. Posebno me raduje činjenica da je knjiga izvanredno primljena kod čitalaca i da je imala tri izdanja do sada. Jako je bitna činjenica da je današnjom presudom bukvalno potvrđena istinitost moje knjige, jer je sud ustanovio da su u pitanju samo dvije rečenice iz kompletnog sadržaja knjige i da su svi ostali navodi sušta istina! Dakle ja sam i pored osuđujuće presude izvojevao pobjedu”, izjavio je Čikić povodom presude bjelopoljskog suda.

On je najavio da će se obratim ambasadama i humanitarnim organizacijama da privole Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore da otvori istragu o njegovom slučaju. Obratiću se i Ustavnom sudu Crne Gore kao posljednjoj instance, a onda i sudu u Strazburu, najavio je Čikić.

Ibrahimu Čikiću je zakazan ovom presudom novi process za 19. novembar pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju. Viši sud je donio rješenje da se obnovi parnični postupak po tužbi Vučića Popovića i u vezi naplate sudskih troškova. Tako se konačan iznos kazne koju će Čikić morati da plati još ne zna. balkanbreakingnews.com