Na istinskome putu za Evropu
BAKIRE, SAMO NAPRIJED!
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 12. Nov 2014. 20:11:59
Mr. Milan JOVIČIĆ: Nikakve date riječi koje bi bile i jače od verifikovanoga potpisa „bilježnika“ kako to veli Dragan Čović, za nas normalne gradjane ove nam jedine domovine ništa ne znače, niti nam garantuju bilo kakvu pouzdanu opciju dobrih nakana i riješenja. Od postignutoga sporazuma i programskih opredjeljenja „ujedinjene družbe“ sa Bakirom i inim predstavnicima drugih stranaka, naša su očekivanja usmjerena u istome pravcu djelovanja.
Prohujalo je sa vihorom, iako sam očekivao „cunami“ sa mostarskom gej paradom, predvođeni akterima sa slike uz zvuke gusala iz Laktaša i orgulja iz mostarskih Bara.

Istinski je narodu i građanima Bosne i Hercegovine dozlogrdilo, kada bi tako često ovaj laktaški đilkoš uzvikivao „Živjela Republika srpska“ tapkajući svoga mentora i pajdaša iz mostarskih Bara, koji bi isto tako često odgovarao: „Živjela nam Herceg Bosna“. Znali bi učestalo paradirati i tajno se dogovarati,od Laktaša do mostarskih Bara, uz kakve bi sve perverzne konstatacije i svoju ogavnu retoriku uvijek nastojali i želili urušavati nam i ovo još malo preostale, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, koju ni njihovi ideolozi i scenaristi agresorskih pohoda sa istoka i zapada, bar kada je moj Mostar u pitanju, od Poglavnika i Vožda, do njihovih sadašnjih nasljednika i realizatora njihovih recidiva te mračne i nakaradne prošlosti, koju nisu nikada uspjeli ostvariti.
Evo su ubrzano pohitali i bez konačnih rezultata u grad Mostar da li slučajno, jer je i grad „slučaj“ a i njihovi tajni dogovori i pervezno politikantsko „demokratsko“ nasilje nad izbo rnim rezultatima i voljom i željom naroda, potrebno je preduprijediti i demonstrirati na veoma neprimjeren način. Ozbiljan prilaz trezvenoj, tolerantnoj i pametnoj političkoj realnosti u cilju iznalaženja trajnih, konstruktivnih i jedino poželjni riješenja na svim nivoima vlasti i u svim sferama političkog, ekonomskoga i društvenoga djelovanja, ne vodi se na ovaj neprimjeren način. Tajnim i neprincipijelnim razgovorima i dogovorima i apriore nekim medjusobnim ličnim sporazumima, sa „oblandama“ i maskama za koje je došlo vrijeme njihovoga skidanja i raskrinkavanja, konačno su uslijedile i prave reakcije i pravi potezi.


"Živjele" paratvorevine!
Ovi samozvani i ekskluzivni gospodari života i smrti svojih deklarisanih sunarodnjaka, velikosrpskih i velikohrvatskih i to čistokrvnih „rabova Božijih“ uz blagoslov i njihovih izaslanika i vjerodostojnika, ne daju im za pravo da kroje sudbinu i države i svih drugih njegovih gradjana i naroda, sudbinu „grada slučaja" moga Mostara i sudbine svih nezaposlenih školovanih generacija i da nas i dalje vode u beznadje mračne nam budućnosti.

Dođoše neki novi „ujedinjeni“ vizionari i legalno i legitimno izabrani predstavnici ovih građana, koji su i pobjednici izbora, koji ne sviraju svoju ekskluzivnu simfoniju nerazumljivu za sve gradjane i narode, svjesni činjenice da ovome narodu i njegovim gradjanima nedostaje ravnopravnosti, hljeba i ekonomije, podjednako svima, a ne praznih priča, lažnih obećanja i foteljaških nakana, kao jedinima i istim Bogom datim predstavnicima svoga naroda.Isti napraviše sporazum sa programskim smjernicama kojima se teško može zamjeriti,za sve nas koji smo imali prilike upoznati se sa istima, kao i za sve ove koji se istinski žele priključiti, kako bi mudro i razumno, uz toleranciju i ljudske kompromise sve napisano i dogovorenoi sprovodili ubrzano i efikasno u djelo, što nam je svakako i garancija otvorenoga putokaza za Evropu i za našu zajedničku sveukupnu prosperitetnu opstojnost i napredak.


Krećemo za Evropu, pa ko hoće neka nam se priključi!
Samo oštro i energično i tako ujedinjeni nužno je krenuti naprijed, što je svakako velika oštroumnost i ispravna vizija i gospodina Bakira i svih njegovih sljedbenika i istomišljenika. Dosta nam je „dodikovštine“ i lukave „čimbenčke“ tajnovite i trnovite, tako perverzne i ostrašćene sitnošićarijske tajkunsko i mafijaški providne namjenske stvarnosti i realnosti. Da li se, ovo i ne svidjalo nekima, neka su u pozadini i neka se priključe svojim „gej paraderima“, a prepustimo našim građanima da u skorije vrijeme poslije nekoga realnoga perioda prati i ocjenjuje realizaciju datih obećanja svih ovih koji hrabro ulaze u vlast sistema.

Nikakve date riječi koje bi bile i jače od verifikovanoga potpisa „bilježnika“ kako to veli Dragan Čović, za nas normalne gradjane ove nam jedine domovine ništa ne znače, niti nam garantuju bilo kakvu pouzdanu opciju dobrih nakana i riješenja. Od postignutoga sporazuma i programskih opredjeljenja „ujedinjene družbe“ sa Bakirom i inim predstavnicima drugih stranaka, naša su očekivanja usmjerena u istome pravcu djelovanja.

Ukoliko je istinski i Draganov alibi i glavna mecena njegovih želja i zahtjeva zaista i Mića iz Laktaša, to treba da zna i procjeni i hrvatski narod, kako i dalje ne bi ostao „ugrožen“ poput nas ugroženih radnika srpske nacionalnosti u firmi Aluminij, upravo od tih istih „ugroženika“. Beznađe im ne daje riješenje i neku perspektivu i bez trunke savjesti ili licemjerstva, ne sumnjaju u svu dobru volju zajedničkoga nastupa i riješavanja naše zajedničke budućnosti, bez poziva i ultimativa bilo koje vrste, neka osmisle i neka odluče kako smatraju da će im biti bolje.

Dodikovština, njegova politika i retorika, njegovi ultimati i prijetnje, njegovi referndumi i njegova Republika srpska, kako to on i njegovi velikosrpski istomišljenici ocjenuju i procjenjuju, istinski nam nije potrebna i krajnje je vrijeme da to osujetimo i konačno kažemo STOP ! Zato je istinski i nužno dati podršku strankama „Saveza za promjene“ a nikako apriori kako to čini Dragan Čović ignorisati i omalovažavati, jer taj isti „čistokrvni Hrvat“ treba da zna da i u Federaciji i u našem gradu „slučaja“ Mostaru postoje i žive normalni Srbi, a ne neki rezervni ili nesrbi po nemoralnim vrijednostima i pogubnom retorikom toga njegovoga guslara Miće iz Laktaša i njegovoga Vladike, koji ga blagosilja po Hercegovini i ovome gradu „slučaja“ Mostaru.

Uz njihov blagoslov dobro bi bilo da zajednički rone suze i na ovome svijetu!