Ibrahim ČIKIĆ: Umjesto da VDT ispita navode iz moje knjige i otvori istragu povodom zločinačke policijske akcije “Lim” već punih sedam godina sudi se “Vijestima” i Ibrahimu Čikiću!? Izostanak vladavine prava i nepostojanje pravne države formira ambijent za produženi zločin genocida nad preživjelom žrtvom u vidu parničnih postupaka. Jedini moj grijeh je to što nisam spreman zaboraviti zločin i što se zalažem za vladavinu prava. Posljednji izvještaj EK ulijeva nadu svim žrtvama ratnog / aktuelnog režima. Procesuiranje odgovornih po komandnoj odgovornosti je garant dugoročnog mira na ovim prostorima. Upravo iz tog razloga sam i napisao dokumentarnu knjigu „Gdje sunce ne grije“ kako bih dao doprinos trajnom miru na ovim prostorima.

Kada sam prije dvadeset godina u političkom procesu čelnicima i simpatizerima SDA za Crnu Goru pred sudskim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju u završnoj riječi od predsjedavajućeg zatražio smrtnu kaznu jedino je Viši tužilac Milan Radović reagirao na moje riječi. On je tada igrajući se metaforama upozorio državni vrh i sudsko vijeće:
”Ibrahim Čikić je jako opasna i inteligentna osoba i bolje i dalje vidi od svih nas prisutnih u sudnici! Zato tražim od suda da mu izrekne najveću moguću zatvorsku kaznu u trajanju od dvadeset godina stroge robije!“

Iako je u dokaznom postupku na moje insistiranje da iznese samo jedan dokaz u korist optužnice Radović javno priznao da: “Nema dokaza“ (!) zahvaljujući priručnom sudstvu mi smo dobili devedesetisedam godina stroge robije! Režim je zahvaljujući našem hapšenju u javnosti želio razbuktati nacionalističke strasti i kod građana koji su se protivili agresiji na Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu potaknuti nacionalnu i vjersku mržnju i na taj mačin dati vlastiti doprinos etničkom čišćenju Crne Gore.

Milan Radović je moj sugrađanin i dobro je znao da nisam počinio nikakvo krivično dijelo ipak se svojski trudio da se kroz pomenuti proces još više približi režimu i napravi što bolju karijeru. Ni njega ni sudiju Radosava Konatara nisu interesirale naše sudbine. Znali su da nema vladavine prava i da mogu dijeliti desetine godina robije bez ikakve odgovornosti. Znali su da sam se svim silama trudio da i u praksi vlastitim primjerom pokažem da na ovim prostorima ima dovoljno mjesta za sve narode i vjere. Iako su mi nudili nagodbu znali su da nisam pristao da lažno svjedočim protiv uhapšenih čelnika SDA i da sam imao hrabrosti odbiti saradnju sa Državnom bezbjednošću (DB). Isto tako su znali da imam jako mnogo prijatelja svih vjera i nacionalnosti i da se moja riječ važi. Ovo su ključni razlozi moga hapšenja i zato me je, najvjerojatnije po naređenju DB, trebalo uhititi i ocrniti u društvu. Na meni je tada primjenjen njihov nepisani zakon koji nažalost važi i sada: - Ko ne kliče Slobodanu Miloševiću, Milu Đukanoviću, Radovanu Karadžiću i žabljačkoj SRJ, taj je oličenje zla. Terorista koji i slijep vidi.

Na našu sreću tada je reakcija međunarodnih centara moći i građana SRJ bila kud i kamo veća i jača od današnje. Bilo je onih koji su se javno i hrabro protivili fašizmu. Imalo je ljudina u Liberalnom savezu Slavka Perovića i SDP-u Žarka Rakčevića, a imali smo i elitu profesionalnih novinara okupljenih oko nezavisnog glasila Monitor! Nažalost, danas zahvaljujući strahovitom pritisku režima na slobodnoumne i nezavisne političare i intelektualce u “europskoj” Crnoj Gori od stare garde boraca za ljudsko dostojanstvo održao se jedino Monitor i ekstremno mali broj pojedinaca. Neki su pomrli, a dobar dio ustrajnih sataniziran i izopšten iz političkog i javnog života. Većina građana transformirana u amorfnu masu poslušnih dezorijentiranih osiromašeniih glasača podložnih manipulacijama.

Definitivno, poslije višedecenijske vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) postalo je kristalno jasno da živimo u vremenu duhovne dekadencije, vremenu u kojem izostanak lustracije na prostorima ex. Jugoslavije i globalizacija shvaćena kao unfikacija i potčinjavanje jednoj volji uzimaju danak i predstavljaju ozbiljnu prijetnju svjetskom miru i civilizaciji. Balkan se opasno približava posljednjem vremenu kulminacije obmana, pokvarenosti i ratova. Svakodnevno smo svjedoci da se većina političara i vjerskih učitelja ponaša kao da imaju kontakt sa nevidljivim svijetom i kako su upravo oni Bogomdani da budu apsolutni „gospodari“ naših sudbina. Posljednji događaji u Beogradu i Podgorici opasno upozoravaju koliko smo blizu devedesetih. Nažalost politička gibanja i na globalnom planu podstiču i diktatore malih država da nesmetano fabrikuju neprijatelje i otvaraju nove/stare sukobe.

ŽRTVA i PRAVDA (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Iako bi sukladno Nebeskom učenju i visokim normama civilizacijskog ponašanja vođe trebale biti isključivo u službi naroda i najskromniji pripadnici zajednica oni su postali ekstremni bogataši i najveći tlačitelji vlastitog naroda. I ovoga puta smo se osvjedočili kako uz pomoć prorežimskih medija manipuliraju masama i kreiraju svijest slijepe poslušnosti. Izmišljanjem neprijatelja i plasiranjem laži formiraju ambijent za pokretanje vještačkih podjela i netrpeljivosti. Vođe opijene komforom i neograničenom vlašću nesvjesno zapadaju u stanje egocentrizma i uobraženosti. Radi odbrane vlastitih privilegija lahko postaju oruđe u rukama tajnih centara moći i iznova na krilima nacionalizma pokušavaju odbraniti neodbranjivo.

Umjesto da VDT ispita navode iz moje knjige i otvori istragu povodom zločinačke policijske akcije “Lim” već punih sedam godina sudi se “Vijestima” i Ibrahimu Čikiću!? Izostanak vladavine prava i nepostojanje pravne države formira ambijent za produženi zločin genocida nad preživjelom žrtvom u vidu parničnih postupaka. Jedini moj grijeh je to što nisam spreman zaboraviti zločin i što se zalažem za vladavinu prava. Posljednji izvještaj EK ulijeva nadu svim žrtvama ratnog / aktuelnog režima. Procesuiranje odgovornih po komandnoj odgovornosti je garant dugoročnog mira na ovim prostorima. Upravo iz tog razloga sam i napisao dokumentarnu knjigu „Gdje sunce ne grije“ kako bih dao doprinos trajnom miru na ovim prostorima.

Iskreno se nadam da će i ove prostore i sve nas konačno ugrijati sunce i zavladati tolerancija. Do tada će diktatori vladati privatnim državama i uz blagoslov stranih centara moći nesmetano upravljati feudima fabrikujući brojne grupe „terorista“ i raznih neprijatelja i rugati se svojim žrtvama, huškjući ih jedne na druge.