Zabilježio Fadil M. Kardović, prof.

Hadž, kao temeljnu dužnost naše lijepe vjere islama bila mi je svakodnevno u podsvijesti od mog punoljetstva. S obzirom na moje životne uslove i sva teška dešavanja, probleme i situacije kroz koje sam prolazio, od kućenja do školovanja djece i izvođenja na pravi put. Stvarajući halal finansijske i psihofizičke mogućnosti radi Allaha osjetio sam moralnu obavezu Hodočastiti Allahovu kuću i time postaviti sebi krunu islama.

Nijet za obavljanje umre i hadža radi Allahovog zadovoljstva i putovanje u Mekku i Medinu s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme Kurban bajrama ili Hadžilarskog bajrama a pod određenim uslovima donio sam uoči prve Džume u mjesecu Ramazanu gdje sam i upoznao svoju užu i širu porodicu o mom značajnom životnom cilju. Pri upisu za hadž, u Islamskoj zajednici Rožaje, na ovu hairli odluku u mubarek danima, zvanično su mi čestitali glavni imam hadži Rejhan efendija Hot i direktor Medrese “Mehmed Fatih” hadži Rahman efendija Kačar i poželjeli hairli put.

Poslije detaljne edukacije o strogim Islamskim propisima, bez kojih ne bi bilo ispravno obavljanje dužnosti hadža, obavili smo i vakcinaciju u utorak 16 septembra 2014. god. u Tirani jer je i dobijanje takozvanog “žutog kartona” o vakcinaciji imunizacije i podacima protiv bakterijskog meningitisa jedan od uslova Ministarstva zdravlja Kraljevine Saudijske Arabije i dobijanja vize za ulazak u Mekku.

U petak poslije Džume namaza, Islamska zajednica Rožaje organizovala je u prepunoj sali Centra za kulturu Rožaje u prisustvu svih zvaničnika rožajske opštine, ispraćaj hadžija i učenje dove za hairli odlazak na hadž uz prigodan program ilahija i obraćanje efendije Ramiza Lubodera i direktora Medrese “Mehmed Fatih” hadži Rahmana efendije Kačara hadžijama, njihovim porodicama i prijateljima o vrijednostima, značaju i samom cilju hadža, kao i njegov nezaboravni doživljaj sa hadža.

Ispraćaj hadžija u Centru za kulturu Rožaje Obraćanje Rahman ef. Kačara Ispraćaj iz rožajskog centra Putovanje busom ka Prištini

Hadžije na ispraćaju u Centru za kulturu Rožaje

Što se tiče strukture ovogodišnjih rožajskih hadžija, analiziranjem evidencije utvrđeno je da su od ukupnog broja 24. muškarci 14.(58.33 %) i žene 10.( 41.66 %).
Rožaje: Hot Rejhan, Kardovic (Murata) Fadil, Kuč Muhamed, Agić Redžep, Bralić Džemail, Mujević Ramo, Dacić Muhamed, Kujević Abdurahman, Kujević Mustafa, Kalač Bajram, Fetahović Erdžan, Mujević Bajram (bedel za Halimu Dautović), Seid Klica (bedel za Nokić Zejnebu), Irfan Klica (bedel za rah. Agić Iljaza), Mujević Zulfija, Husić Adila, Nokić Mahija, Ćorović Kima, Kurbardović Ćamila, Husovć Ifeta, Kalač Ajkuna, Kalač Hajrija, Avdić Sanija, Ćorović Ajna (bedel za rah. Muhameda Ćorovića).
Berane: Muratović Rahim.
Petnica: Ramčilović Sabro.
Plav: Kojić Halim, Dešić Hasim.
Gusinje: Bektešević Šefkija, Mulić (Redžo) Ismet.
Bijelo Polje: Kurgaš Ilijas, Hajdarpašić Mevljuda.
Podgorica: Tuzović Ruždija, Tuzović Refika (Lela), Hasić Alen.
Tuzi: Drešević Ruždija, Orahovac Hajrija.
Bar: Kojić Safet, Kojić Sadeta, Murić Safedin, Murić Hajradin, Mehmedović Zaim, Mehmedović Sabrija, Liković Zaim, Husejnović Ibrahim, Kastrati Sadija, Paljević Zejnel, Paljević Hava, Nikezić Suljo, Begzić Gano, Kurtović Emin, Vulić Suljo, Čubić Ćamila, Caprić Hamza, Caprić Akija
Ulcinj: Jusufi Rifat, Šaptahović Medjen, Cenović Nusret, Cenović Osman, Ceković Selman, Demirović Dževdet, Kaplanbegu Suzi, Brashanjani Tahir, Brashanjani Teuta, Buzuku Sabri, Dervišni Fatmir, Kapitani Fejzije, Gorana Hasije, Ramusević Mihila, Ramović Ajša, Elezović Albert, Elezović Emir, Cenović Bajram, Mulabećirović Dživat, Derviši Minire, Dodić Sulejman, Ibrisimović Nadžija, Ramović Nadžije, Tafić Sofije, Tivari Safeta, Lanica Sukrete.

28. Zulkade 1435. ili 23. septembra 2014. godine sa rožajske autobuske stanice, polazeći na hadž, halalile su se hadžije sa svojim porodicama, rođacima, komšijama i prijateljima, gdje su se međusobno miješale emocije radosti uz opraštanje jedni sa drugima, moleći se Dragom Allahu da im ukabuli hadž, svojim roditeljima, braći i sestrama i da ih učini svjesnim veličine poziva na ovu Islamsku dužnost a i vrijednosti samoga čina hadža.

Na tom ispraćaju ostalo mi je duboko urezano u mom srcu jaki stisak ruke i poljubac sa mlađim sinom Fedisom gdje mi je rekao: “Tebi babo moj, sve najljepše želim jer ti to i zaslužuješ, hvala ti za sve što si učinio za mene i našu porodicu, nadam se da ćeš dočekati akobogda da i ja postanem hadžija i time označim početak porodične tradicije odlaska na hadž. Hairli ti put, Allah da ti ukabuli hadž i sevapom nagradi”.

Nakon izvršavanja svih pripremnih obaveza hadža i sunneta, na avionskoj liniji Priština - Džeeda, u neposrednoj blizini Džeede do mikata hadžije su u avionu donijeli nijjet Temettu', oblačenja ihrama za umru i hadž uz izgovaranje telbije. Prije granice mikata, (prostor koji se naziva hall, a to je prostor od granica mikata do granica Harema, preko koje hadžije ne smiju preći na putu za Mekku osim pod ihramom. Ihram je prvi od sastavnih djelova hadža (rukn). Ihrami su dva duga (bijela) čaršafa u kaja smo se zamotali, ispod kojih nijesmo imali nikakvog veša a koji su nas podsjećali na ćefine i oni su nam bili odjeća za svo vrijeme obavljanja hadža. Jednim čaršafom smo pokrili donji dio tijela, i taj čaršaf smo zvali “Izar”. Nakon što smo dobro pričvrstili izar, ostalo je da stavimo gornji dio ihrama koji se zove “Rida” Drugim isto bijelim čaršafom smo ogrnuli gornji dio tijela prebacivši ga za leđa.



Dolaskom na aerodrumu Džeede u ihramima smo klanjali dva rekata za na mikatu. Na prvom rekatu učili smo suru “EL- Kafirun”, a na drugu suru “El-Ihlas-Kuljhuvalah” (Ova dva rekata smo klanjali u svojstvu tehijetul mesdžida), a potom smo isto u džematu klanjali skraćeno i spojeno podne i ikindiju namaz. Zbog velike kolone autobusa, na putu iz Džeede do Mekke u udobnim, klimatizovanim autobusima putovali smo duže od osam sati gdje smo na više mjesta dočekani od gostoprimnih stanovnika Mekke osmjehom i selamom dobijajući hediju od donatora Ibrahima Al-Ibrahim Zem-zem vodom, sendvičem, kolačima i voćem, gdje su nas svo vrijeme pratili, na Arafatu, Mini, Muzdelifi i sve dok nas nijesu ispratili iz Medine.

Kada smo stigli u Mekku, Aziziju sa sabaha namaza okrenuli smo se prema Kibli i srčanom namjerom učinili nijet temetu', “Allahu, odazivam ti se umrom i hadžom”- “Allahumme lebbejke umreten ve hadždžen”. Nakon nijeta iz Azizije krenuli smo u autobusima put Kjabe, uzastopno učeći telbije koja se ponavljala u toku putovanja, dok smo mi muškarci izgovarali povišenim glasom i to svako za sebe. Telbije smo prestali učiti kada smo počeli sa tavafom za umru na mjestu gdje je Uzvišeni Allah učinio Mekku svetom od kada je stvorio nebesa i Zemlju pa sve do sudnjega dana. Kjaba se nalazi u samom centru Mekke i to je najsvetija građevina na Zemljinoj kugli. Prva Allahova Kuća koja je uspostavljena ljudima na Zemlji, koja je blagoslovljena i koja je putokaz Pravog puta svim svjetovima. Ni oko koje druge građevine na svijetu tavaf se ne čini osim oko Kjabe. To je Kibla muslimana čitavog svijeta. U Kjabu je ugrađen kamen koji je iz Dženneta i koji je bio bjelji od mlijeka, pa su ga ljudski grijesi učinili izrazito crnim. Iz pravca ovog Crnog kamena počeli smo sa tavafom na glas uzvikujući “Bismillah” i podižući desnu ruku, okrenuti u njegovom pravcu, te dlanom pokazati prema njemu i na glas ponovili tri puta “Bismillahi, Vallahu Ekber”. (U ime Allaha, Allah je najveći). Tavafeći u smjeru suprotnom kretanja kazaljke na satu, primičući se postepeno ka Kjabi s ciljem dotaći i poljubiti je izgovarajući Telbiju ”Lebbejke-l-lahumme lebbejke, lebbejke la šerike leke lebejk. Innel-hamde ven-nimete leke vel-mulke, la šerikelek.” Što u prevodu znači “Odazivam ti se Allahu odazivam. Odazivam Ti se, Tebi nema ravna , odazivam Ti se. Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Tebi nama ravna.” Tavafeći između Ruknu-l-Jemanija i Hadžeru-l-Esveda učili smo; “Rabbena atina fi-d-duna Haseneten, vefi-l-Ahireti Haseneten ve kina azabe-n-nar.” Tako smo pod ihramom obavili sedam tavafa-krugova bez zastajanja učeći telbiju i moleći se na našem jeziku Dragom Allahu da nam podari svako dobro na ovom i dobro na onom svijetu (Ahiretu) i da nas Allah sačuva patnje u vatri, podari nam Allahu milost, oprost i bogobojaznost, amin.



Nakon što smo upotpunili tavaf sa sedam krugova oko Bejtullaha izašli smo sa prostora Hadžeru-l-Esveda, bez podizanja ruke i učenja tekbira i iza Mekami Ibrahima mjesta gdje su u kamenu utisnuta stopala Ibrahima, alejhi-s-selam, sa kojeg je gradio Kjabu klanjali dva rekata namaza, a potom uz Bismile, osvežili smo se hladnom Zem-zem vodom slijedeći tako sunet Muhameda a.s. Istoga dana nakon tavafa nijesmo pravili veću pauzu, džematile smo pošli na obližnje brdašce Safu, kako bismo obavili sa'j. Kada smo došli do Safe, prije uspinjanja proučili smo Kur'anski ajet u prevodu: “Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato mi koji Kjabu hodočastimo umru i hadž obavljamo ne čineći nikakav prijestup ako idemo između njih. A mi koji drage volje činimo dobra djela, Allah je doista blagodaran i sve zna. Poslije smo se popeli na Safu, odakle smo mogli vidjeti Kjabu okrenuti prema njoj dignutih ruku, kao kada se dova čini, izgovorili ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovom mjestu učio: “Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći! Nema istinskog Boga osim Jednog i Jedinog Allaha. Kojem nema niko ravan! Njemu pripada sva vlast i sva hvala i On je svemoćan! Nema istinskog Boga osim Jednog i Jedinog Allaha, Koji je ispunio obećanje Svoje, pomogao roba Svoga i Sam pobijedio saveznike (koji su se protiv njega udružili). Ponovili smo ovu dovu tri puta, zatim smo pošli prema Mervi hodajući, učili smo dove i veličali Allaha. Mi muškarci smo u toku obavljanja sa 'ja trčali na prostoru koji je danas obilježen zelenim svjetlima u dužini od 80 m. kao što je to radila Hadžera majka Ismaila a. s., dok žene nijesu trčale. Prilikom trčanja vodili smo računa da ne izgubimo abdest i ne uznemiravamo druge hadžije učeći razne sunnetske zikrove. Kada smo došli na Mervu, okrenuli smo se ka Kibli, proučili tri puta spomenuti zikr i dove i time upotpunili jedno kretanje između Safe i Merve. Saj smo završili na Mervi sedmim kretanjem do nje. Nakon sa'ja, obavili smo umru, skratili kosu sa svih strana, dok su neki i obrijali glavu, a žene su odrezale samo vrhove pletenica. Obavljanjem sa'ja, mi muškarci smo stekli uslove skidanja ihrama i samim tim su nam prestale sve zabrane.



U svakom slobodnom vremenu s Bismiletom i tekbirom Allahu ekber, vjerujući u jednog Boga, potvrđujući Allahovu knjigu, izvršavajući njegove obaveze i slijedeći sunet posljednjeg Allahovog vjerovjesnika i miljenika Muhameda a. s. čineći istigfar i nafile, zikrili smo i dovili okrenuti prema Allahovoj kući, zahvaljujući mu što nas je obradovao i počastio da zijaretimo njegovu kuću, nadajući se i doveći da nam Allah oprosti grijehe, podari zdravlje, snagu u vjeri, na ovom i budućem svijetu, da nama i našim roditeljima, našim precima i prijateljima podari dženet i da nas spasi od džehenemske vatre, da ne dopusti srcima našim da skrenemo kad nas je već na pravi put ukazao i darovao nam svoju milost i ako Bog da nam ukabuli i primi naš hadž, amin jarabi alemin.

Za vrijeme hadža Allah nam je podario svako dobro pa i primjerne vodiče: hadži Rifat efendija Jusić, hadži Alen efendija Hasić, hadži Rejhan efendija Hot, hadži Medjan efendija Shaptafi, kao i naši studenti: Kasim Murić, Amel Dautović, Ermin Murić, Bajram Mujević, Samir Fejzić, i Šemsudin Suljević koji su nam organizovali svakodnevno prevoz do Bejtulaha, i prevodili nam sa arapskog na naš jezik, obilazeći znamenitosti koja su nas podsjetila na život Allahovog miljenika Muhameda a. s. prije 1435. god. kao i pećinu Hira gdje je Muhammed a. s. dobio Božijim emerom prvi Ajet “Ikre”, Sura Alek.

Osmog dana zu-l-hidžeta, na mjestu gdje smo boravili u Mekki zvanom Azzija zanijetili smo hadž u srcu i uz to izgovorili: “Lebejke-l-lahumme hadždžen.” Što znači “Odazivam Ti se Allahu hadžom.” ponovo smo obukli ihrame i prije zevala (prelaska sunca polovice neba), uputili smo se na Minu. Onaj koji obavlja hadž za drugog (bedel), nakon nijeta kaže još i “ime onoga za koga obavlja hadž.” Na Mini smo klanjali pet namaza i to: podne, ikindiju, akšam i jaciju skraćeno po dva rekata farza (osim akšama koji se ne skraćuje), a svaki namaz smo klanjali u svoje vrijeme, kao i sabah narednog dana.

Devetog dana zu-l-hidžeta nakon izlaska sunca u prijepodnevnim satima pošli smo na najuzvišnijem časnom mjestu Arafatu učeći telbiju priključivši se najvećem svjetskom defileju, jednoobrazno uniformisanim u ihramima prestavljajući jednu ekipu muslimana u čijem sastavu su više milionski prestavnici muslimana čitavog svijeta, sa jednim ciljem zbližavanje srca svih muslimana i stanuti na Arafatu tom uzvišenom Allahovom mjestu, slijedeći u svemu tome praksu Poslanika, sallallahu alejhi veselem, gdje se dove ne odbijaju tražeći od Uzvišenog Gospodara oprost, milost i bogobojaznost. Hodža nam je održao arafatsku hudbu, gdje nam je međuostalom naglasio da smo darovani Allahovom voljom da se potrefila baš danas Džuma, gdje smo se poučili hadžskim obredima u jednodnevnom boravku na Arafatu. Nakon proučenog ezana klanjali smo podne i ikindiju u podnevskom vremenu, jedan namaz odmah iza drugog i skraćeno po dva rekata, učeći za svaki od njih poseban ikamet. Poslije toga do akšama namaza, okrenuti prema Kibli, svako za sebe ponizno i skrušeno izražavali smo svoju potrebu kod Uzvišenog Allaha obraćajući mu se dovama, ponavljajući više puta. U svakim dovama na ovom mubarek mjestu sjetili smo se naše porodice, roditelja, djece, braće, sestara, bračnih drugova, unučadi, rodbine, komšija, prijatelja, bolesnih, jetima, siromašnih, živih, umrlih i svih muslimana u svijetu i tako dan skrušenosti ispunili ibadetima; milosti i oprosta. Za vrijeme višesatne molitve u mojim očima punih suza ugledao sam u jednog od hadžija lik svog roditelja. Sa tim hadžijom sam se kasnije fotografisao. Nakon ovih ibadeta popeli smo se na arafatsko brdašce koje se zove Džebelu-r-Rahmet gdje su se prvo sreli Hazreti Adem i Hazreti Hava.



Nakon zalaska sunca napustili smo Arafat i krenuli ka Muzdelifi učeći tekbire, telbiju i tehlile. Odmah po dolasku u Muzdelifi klanjali smo akšam tri rekata i jaciju skraćeno dva rekata sa jednim ezanom i dva ikameta, jedan iza drugog. Potom smo se malo odmorili, ležeći pod vedrim nebom, kako bismo imali snage za dalje pješačenje duže od pet sati hoda sa izgovaranjem tegbira i učenjem dova. Na tom putu ka Mini, sakupili smo sedam kamenčića koji su bili veličine lješnika. Po dolasku na Minu prvog dana Bajrama, bacili smo sakupljenih sedam kamenčića na veliko džemre (El-Džemretu-l-Kubra) koje se još zove Džemretu-l-Akabe (koje je najbliže Mekki, a treće kada smo išli sa Mine). Kada smo došli do Džemreta prestali smo sa učenjem telbije. Okrenuli smo se prema Džemretu tako da nam je Mina bila sa desne, a Mekka sa lijeve strane. Kamenčiće smo počeli da bacamo prije zore prvog dana Bajrama, desnom rukom, svaki posebno jedan iza drugog. Uz svaki zamah smo izgovorili “Allahu Ekber” pogađanjem u određeni prostor bez uznemiravanja i guranja drugih hadžija.

Nakon bacanja kamenčića, otklanjali smo sabah namaz i pristupljeno je klanju kurbana. Zatim je većina hadžija obdijalo glavu, dok smo se mi dosta kratko podšišali, sa svih strana glave. Žene su samo odrezale vrhove pletenica. Tada smo skinuli ihrame i okupali se, a zatim u galabijama namirisani pošli kod Kjabe i obavili hadžski tavaf (tavafu-l-ifada), koji je jedan od temelja hadža i bez kojeg hadž nebi bio ispravan. Nakon tavafa klanjali smo dva rekata, kao što je prije opisano u tavafu umre, obavili sa'j a potom smo uz Bismile popili Zem-zem vode i proučili dovu: “O Allahu! Podari mi korisno znanje i obilnu nafaku i lijek od svake bolesti”. Zem-zem voda je blagoslovljena i to je najbolja voda na zemljinoj kugli, koja izvire kod Kjabe između Safe i Merve. To je ujedno piće, hrana i lijek. Zem-zem voda je za ono zašta se zanijeti zato smo svi ponijeli sa sobom po nekoliko flašica kući, a i dobili smo hediju od par litara Zem-zem voder. Jedanaesti, dvanaesti i trinaesti danzu-l-hidžreta, tj. Drugi, treći i četvrti dan bajrama, koji smo išli na Mini, kada smo bacali 2. put 3 X 7, i 3. put 3 X 7 kamenčića na dva i tri džemreta, nakon što sunce prođe polovinu neba. Bacanje smo počinjali od Malog džemreta (EL-Džemretu-s-Sugra), koje je prvo i najdalje od Mekke, potom smo podignutih ruku učili dove koje smo u tom trenutku poželjeli. Nakon toga, uputili smo se ka Srednjem džemretu (El-Džemretu-l-vusta), pojedinačno bacili kamenčiće, a potom dugo skrušeno učili dove. Nakon toga, uputili smo se na Veliko džemre (El-Džemretu-l-Kudra), pojedinačno bacili kamenčiće, a potom nijesmo učili dove.



Posljednji dan u Mekki
Posljednji dan u Mekki uz obavljen nijet, ispravno i iskreno kao sve do sada, obavili smo oprosni tavaf (Tavafu-l-veda) a potom klanjali dva rekata sunneta tavafa uz dovu da molimo Uzvišenog Allaha, da primi naš hadž i da bude Mebrur i Makbul i da su nam oprošteni grijesi, da prima naša dobra djela i da nam se smiluje na Sudnjem danu, kada nam neće koristiti imetak niti potomstvo.

Skrušeno sam se zahvalio Uzvišenom Allahu, što pripadam Islamu savršenoj vjeri u cjelosti, slijedeći njegovu primjenu koja nam garantuje uspjeh u svakom mjestu i vremenu. Po hairli završetku svih propisa obavljanja hadža, u duši sam osjetio: lakoću, vedrinu i osjećao sam se psihofizički kao onda kada sam bio u najboljoj takmičarskoj karijeri. Osjetio sam čistu dušu, kao da sam u tom trenutku ugledao čistu tablu (tabula razu) na kojoj ću hairli početi živjeti kao od novog rađanja, i upisivati dobra djela, i slijediti pravi put, a maksimalno izbjegavati puteve zablude. Jer Islam svojim propisima obuhvata pravi put i cjelokupni ljudski život i sve čovjekove radnje i stanja kao i događaje, radilo se o pojedincima ili zajednicama i nije ograničen samo na ibadete jer se ne može odvojiti od svakodnevnog praktičnog života.

Iz Mekke u Medinu smo pošli organizovano autobusima, a ona je udaljena od Mekke oko 420 km. koje smo prešli za nekih šest sati vožnje, a znamo da je Muhammed a.s. obavljanjem Hidžre, prelaskom iz Mekke u Medino prešao za punih pet dana. Prvo smo se smjestili u najluksuznijem hotelu Elef u centru Medine, a nakon toga džematilje pošli smo u Džamiju Allahovog Poslanika, salalahu alejhi veselem, gdje smo klanjali dva rekata tehijetul mesdžida i obavili posjetu Resululahu, sallallahu alejhi ve selem, i dvojici njegovih ashaba, Ebu Bekru i Omeru, radijalahu anhuma. U Medini smo slušali mnoga predavanja i nasihate i organizovano ozijaretili Uhud i Mesdžidi Kubau, kao i mezarje Hamze. U Mekki i Medini sa hadži Redžom Agićem napravili smo više od 750 foto snimaka, gdje svaka fotografija govori više od 1000 riječi, a kolik je značaj svega toga ostaće u srcima našim do kraja života.

Za vrijeme boravka u Medini redovno smo klanjali u Džamiji Allahovog poslanika, sallallahu alejhi va selem, a poslije namaza kupovali smo hedije za naše porodice i najmilije koje smo vraćajući se sa hadža vidjeli u najljepšem nuru, tako smo i mi njima izgledali ponosni što smo muslimani sa svjetlosnim zracima primljenog hadža.