HARRISBURG KRASI DŽAMIJA BOŠNJAČKIH MUHADŽIRA
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 02. Oct 2014. 18:10:52


Harrisburg - glavni grad američke savezne države Pennsylvania, sa bogatom poviješću koja traje već više od 200 godina. Nalazi se na istočnoj obali rijeke Susquehanna, na kojoj su izgrađeni nekoliko mostova koji su, sa svojim okruženjem, nezaobilazna turistička destinacija. U Harrisburgu živi oko 600 hiljada stanovnika, različite eničke, rasne i vjerske pripadnosti. Krasi ga različitost prijatnih ljudi u čijem društvu se uklopilo i 3-4 hiljada Bošnjaka iz BiH, preživjelih žrtava genocida, kojima su ovaj grad i njegovi ljudi otvorili svoja srca, tako da sada svi skupa čine jednu cjelinu grada koji je u uvijek pokretu.



Pored gradskog jezgra, te rijeke Susquehanne, tu su još atraktivni izletni parkovi, poput Hershey parka, bazeni... Ali i zajednica Amisha koja je vjerovatno najstarije američko naselje. Kada posjetite ovu zajednicu bar na momenat će te vratiti točak historije u nazad, doživjet ćete vakat kada niste živjeli i koji nemožete ni zamisliti kako je tekao 'običan' način života prije nekoliko stotina godina, gdje će te skupa, doduše u korak unatrag, uživati u sporiji i mirniji tempo. Nećemo više o njima, jer bi nam trebala cijela studija da vas uvedemo u život nekadašnjih Njemaca, Švicaraca, Holanđana ... koji su negdje u 17. stoljeću doselili i ostali. Sa njima je donijeli svoju kulturu življenja iz država iz kojih potiču. Vrlo malo se šta promijenilo pa iako je prošlo nekoliko stoljeća. Imaju svoje škole kroz koje čuvaju svoju kulturu, način oblačenja, življenja... Posebno oduševljava da jezik svoj, njemački, nisu zaboravili. Naš sugovornik nam reče da je to njemački jezik sa naglaskom iz Pennsylvanie, ali još uvijek ga čuvaju, prenose na svoje potomke sa koljena na koljeno, baš kao i bošnjačka nacionalna zajednica u Turskoj.
Nego za nas Bošnjake pored znatiželja, posebno onih za oko, posebno će interesirati kako i gdje žive naši Bošnjaci. Opisat ćemo u nekoliko rečenica dvije veoma važne i nezaobilazne destinacije, koje preporučujemo svima koji budu planirali da posjete Harrisburg, da planiraju da ih obavezno posjete.




Da su Bošnjaci zaista vrijedan i radan narod, to najbolje pokazuju primjeri baš onih koji su se naselili u ovom gradu. Nije to baš ni neki dugi period, ali za kratko vrijeme, neovisno na povode, osnovali su dvije zajednice, posjeduju svoju zemlju i na toj zemlji objekte, odnosno centre njihovog okupljanja i življenja. To je njihov vakuf, bošnjački.
Na tom vakufu izgradili su vjerski objekat. Džamiju. Baš džamija, prava pravcata, naša bošnjačka, bosanska a u srcu Harrisburga, u srcu Pennsylvanie, u srcu Amerike. Prekrasna džamija koju su sagradile ruke preživjelih žrtava genocida, ruke onih čije su oči vidjele kako su u trodržavnoj agresiji na našu domovinu u plamenu i pepelu u našim mahalama i čaršijama nestajale na stotine džamija i na hiljade bošnjačkih života. Ovo je džamija koju su sagradile ruke vjernika, naše ruke muhadžirske, ruke bošnjačke, ali i američke, džamija čija ljepota privlači muslimane i nemuslimane. Namjerno nećemo sada spomenuti imena svih zaslužnih ovdje naših Gazi Husreva, koji su svoja sredstva i vrijeme odvojili da sagrade Allahovu kuću - džamiju - sada za sebe, ali i za generacije koje će doći poslije njih. Ova muhadžirska džamija je promijenila ili bolje reći dopunila i uljepšala image ovog grada, po kojoj će u budućnosti biti prepoznatljiv jer su u njemu Bošnjaci sagradili prvu džamiju koju krasi lijepa i vitka munura. Preko puta ove naše džamije nalazi se crkva. Obje zajednice imaju dobru ljudsku suradnju. Detaljniju reportažu o džamiji ćemo uraditi onda kada bude svečano otvorena. To zaista zaslužuju ovi vrijedni Bošnjani i Bošnjanke da se za njih čuje i zna.


Aziz Šahović,osnivač i predsjednik "Brother and Sisters" sa sjedištem u Harrisburgu


Druga destinacija – ili po čemu Harrisburg postaje poznat u svijetu je fabrika suhomesnatih proizvoda „Brother and Sisters“ vlasnika Aziza Šahovića. I pored njegove velike zauzetosti našao je malo vremena da skupa obiđemo novi objekat na kojem radi nekoliko građevinskih firmi – izvođača radova. Ovo je objekat od nevjerovatnih 146000 kvadratnih fita, (ispod 50 hiljada kvadratnih metara). Ogroman prostor. Očekuje se da će objekat biti stavljen u funkciju za neke dvije godine i da će u poečtku zapošljavati oko 150 radnika.
Šahovićeva firma inače proizvodi naše bosanske specijalitete: ćevape, suho meso, sudžuka, sudžukice, paštete, goveđi gulaš, pileće i goveđe salame...
Ova fabrika će biti gigant - najveći proizvođač na području Amerike. Pored domaćeg američkog tržišta, svoje bosanske proizvode izvozit će u više zemalja svijeta. Sada slobodno kažite, ko su najbolji reprezenti Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Bošnjaka u svijetu? Političari, diplomate ili ovi vrijedni ljudi koji svoj novac ulažu u poslovno umijeće da se o svima nama čuje. Da rećiće neko, da se radi o biznisu. Jašta je nego biznis, ali proizvođači i reprezenti našeg domaćeg. Zato kupujte domaće od Aziza Šahovića ili iz Bosne sve jedno!
Nego, dok smo sjedili u radničkoj kantini, Aziz pored što nas je onako domaćinski dočekao, napunio nam dušu razgovorom, ali i hedijama njegovih specijaliteta, ne baš tek onako da nam se za puta nađe, već haman da prezimimo bar par mjeseci dugu američku zimu.
Da još naglasimo vlasnik Aziz Šahović je potomak preživjelih žrtava genocida iz Šahovića. Iako će se za par mjeseci navršiti 90 godina od srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima u čuvenim Šahovićima (1924.), nakon potpunog istrebljenja i pljačke imovine zločinci su i ime mjesta promijenili u Tomaševo. Ali šahovićki potomci i dandanas se interesuju za toprak svojih predaka, za svoje Šahoviće, za svoju zemlju koja je bezpravno popljačkana. Već se potomci raspituju da pred međunarodnim pravosudnim instancima pokrenu postupak protiv Crne Gore o povratku imovine i nadoknadi štete.