Elmedina MUFTIĆ: Ovih dana kongresmen New Yerseya Chris Smith, na inicijativu dr. Mustafe Cerića, uputio je Rezoluciju o Bosni i Hercegovini na razmatranje Komitetu za vanjske poslove SAD-a, a potom na glasanje u Kongres SAD-a. Spomenuta Rezolucija se odnosi na ukidanje strukturalne diskriminacije koju je nametnuo Daytonski sporazum, na strogu zabranu negiranja genocida, na konačnu pobjedu građanskog nad etničkim, ovo bi bio najjači dokument kojim SAD garantiraju suverenitet i teritorijalni integritet BIH, kao i stavljanje tačke na priču o sukcesiji BiH koja je već odavno postala poštapalica u govoru političara koji dolaze iz genocidnog entiteta. Da ništa nije nemoguće ako se iskreno želi govori i ovaj čin, koji je dr. Cerić napravio za državu BiH i njene građane. Ne moraš imati partijsku infrastrukturu iza sebe da bi bio uspješan i uvažavan, trebaš imati znanje, sposobnost i neukaljan obraz. Ne treba ti infrastruktura, da bi ti Svijet vjerovao. Treba ti vlastita harizma, sposobnost, elokventnost i pronicljivost. Za četiri dana posjete Americi s jasnim ciljem i iskrenim nijetom napravi se više posla i dobrobiti, nego za četiri godine sjedenja u Predsjedništvu i kukanja kako se ništa ne može, i kako ništa nije moguće. Zbilja ništa nije moguće onome koji se ne usudi pokušati.

Prošlo je mnogo vremena i mnogo je vode bosanskim rijekama proteklo, od kako je Bosna i Hercegovina bila u fokusu interesovanja međunarodne zajednice, a posebno politike SAD-a. Svijetu si interesantan samo kad sam na sebe pažnju skreneš. Kako u BiH odavno niko nema političkog niti patriotskog interesa da skrene pažnju međunarodne zajednice, a posebno da zainteresuje američki Kongres za stanje u BiH tako smo već odavno na marginama svjetskog interesovanja, napretka i stabilizacije stanja u državi.
Prolaze godine, izbori i nižu se mandati koji se često dobijaju na osnovu obećanja o stabilnosti i prosperitetu BiH. I završavaju se na obećanju i ludom radovanju. Na isteku je četvorododišnji mandat onima kojima su građani BiH dali svoje povjerenje na općim izborima 2010. godine, u nadi da će ih povesti u sigurnije sutra, a oni ih vratili u neizvjesno jučer. Svađajući se četiri godine i braneći svoje pozicije i fotelje, jer odvano njima nije do naroda i do države, njima je do stranačkih interesa, vlastitih fotelja, dominacije u javnim preduzećima, do moći i prevlasti. Država je ostavljena na milost i nemilost sama sebi. Međunarodna zajednica je prepoznala taj javašluk i već u nekoliko navrata upozorava BiH vlasti na njihovu nesposobnost, ali je gluhome uzalud šaptati i slijepom namigivati, nit prvi čuje niti drugi vidi. Narodu odavno pričaju istu besjedu o nemogućnosti da se uradi bilo šta, jer postoje opstrukcije, i tako oni sjede u svojim uredima, onako rahat i sigurni. Država propada. Narod i onako odavno ne zna šta bi, a vrijeme prolazi. Vrijeme u koje se Gospodar kune. Vrijeme za koje ćemo biti pitani. Vrijeme zbog kojeg će svaki čovjek biti na gubitku, osim onoga koji dobra djela čini, i koji služi svome narodu i svojoj državi. Za četiri godine na prste se može nabrojati koliko je bilo ozbiljnih posjeta stranih zvaničnika BiH i koliko su posjeta naši politički predstavnici imali van zemlje. To govori koliko nas ozbiljno doživljava međunarodna zajednica. Koliko cijenimo sami sebe, toliko nas cijene i drugi. Opet će reći nije do njih. Ne može se. Što nije istina. Sve se može kad se hoće. Svaki pojedinac može činiti što je u njegovoj moći. Zrno po zrno pogača. Ali mi na žalost imamo vrlo malo pojedinaca koji su spremni, mogu, znaju i hoće da rade za državu i narod. Malo ih je, ali ih ima. Postoje i oni među nama koji su odvažni i priznati. Kojima svijet vjeruje. Koji imaju prijatelje u svijetu, i koji su svojim radom, znanjem i sposobnošću zadužili druge da pomognu BiH.

Ovih dana kongresmen New Yerseya Chris Smith, na inicijativu dr. Mustafe Cerića, uputio je Rezoluciju o Bosni i Hercegovini na razmatranje Komitetu za vanjske poslove SAD-a, a potom na glasanje u Kongres SAD-a. Spomenuta Rezolucija se odnosi na ukidanje strukturalne diskriminacije koju je nametnuo Daytonski sporazum, na strogu zabranu negiranja genocida, na konačnu pobjedu građanskog nad etničkim, ovo bi bio najjači dokument kojim SAD garantiraju suverenitet i

REZOLUCIJA KOJA ĆE OJAČATI DRŽAVU BIH I PORAZITI VELIKONACIONALISTE I NEGATORE GENOCIDA: Dr. Cerić i američki kongresmen Chistopher Smith

teritorijalni integritet BIH, kao i stavljanje tačke na priču o sukcesiji BiH koja je već odavno postala poštapalica u govoru političara koji dolaze iz genocidnog entiteta. Da ništa nije nemoguće ako se iskreno želi govori i ovaj čin, koji je dr. Cerić napravio za državu BiH i njene građane. Ne moraš imati partijsku infrastrukturu iza sebe da bi bio uspješan i uvažavan, trebaš imati znanje, sposobnost i neukaljan obraz. Ne treba ti infrastruktura, da bi ti Svijet vjerovao. Treba ti vlastita harizma, sposobnost, elokventnost i pronicljivost. Za četiri dana posjete Americi s jasnim ciljem i iskrenim nijetom napravi se više posla i dobrobiti, nego za četiri godine sjedenja u Predsjedništvu i kukanja kako se ništa ne može, i kako ništa nije moguće. Zbilja ništa nije moguće onome koji se ne usudi pokušati.

Nije politika samo prljava rabota. Politika može biti i plemenita vještina, ako se njome bave iskreni i sposobni ljudi. Politika može da bude u službi naroda i države, a ne da narod i država budu u službi politike. Vrijeme teče. Odgovorni smo za svaki sekund tog vremena, ako ga ne koristimo za dobročinstvo. Vrijeme je blagodat i s vremenom se mora tako i postupati. Možda se nama i čini da imamo vremena, ali generacijama koje dolaze vrijeme brzo prolazi. Zato pametno birajmo. Da se ne bi pred budućim pokoljenjima crvenili, a pred Gospodarom bili pitani. Za BiH više nema čekanja, prenemaganja i kukanja. Ovoje vrijeme izbora. Ili Bosna ili ništa...