Dr. Bisera SULJIĆ-BOŠKAILO: Kako bih taj dio istražila i čitaocima ponudila istinu, potražila sam danas najstručniju i najkompetentniju osobu, i to ne samo u Bosni već i šire, i iz prvog izvora dajem na uvid čitaocima da ocijene sami koliko su Bošnjaci u pismu Hitleru bili u pravu, bar sa ove tačke posmatranja te historije. „Tata-mata“ za ovaj dio priče je po mnogima prof. dr. Damir Marjanović sa kojim sam o ovom fenomenu razgovarala. Iz priložene bibliografije možemo ocijeniti da li je on baš osoba koja može iznijeti pravo stanje.

Mom prvom tekstu „O pismu Bošnjaka Hitleru“ i istraživanju historijskog dijela u pisma, odnosno tvrdnje da su Bošnjaci potomci Gota – starogermanskog plemena, nedostajao je jedan veoma važan, možda i ključni dio - DNK naroda Bosne i Hercegovine.

Kako bih taj dio istražila i čitaocima ponudila istinu, potražila sam danas najstručniju i najkompetentniju osobu, i to ne samo u Bosni već i šire, i iz prvog izvora dajem na uvid čitaocima da ocijene sami koliko su Bošnjaci u pismu Hitleru bili u pravu, bar sa ove tačke posmatranja te historije. „Tata-mata“ za ovaj dio priče je po mnogima prof. dr. Damir Marjanović sa kojim sam o ovom fenomenu razgovarala. Iz priložene bibliografije možemo ocijeniti da li je on baš osoba koja može iznijeti pravo stanje.

Prof. dr Marjanović je rođen 26. avgusta 1974. u Sarajevu. Kao vrsni stručnjak genetike, redovni profesor, sudski vještak za forenzičku medicinu, istraživač, naučni savjetnik, član brojnih međunarodnih naučnih udruženja, te šef Laboratorija za forenzičku genetiku. On je predsjednik Naučnog vijeća Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu. Dobitnik je nagrade 'naučnik godine 2011'.

Od 2000. godine je zaposlen u Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, gdje od 2012. zauzima poziciju naučnog savjetnika

Publikovao je 155 naučnih i stručnih objava (orginalnih naučnih radova, stručnih radova, kongresna saopštenja, sažetaka...) od kojih njih 47 u CC, WOS i Scopus indeksiranim časopisima. Pored toga prof. Marjanović je i (ko)autor više knjiga izdatih u Bosni i Hercegovini, USA i Hrvatskoj. Održao je više od 35 pozvanih predavanja (28 izvan BiH) na eminentnim internacionalnim skupovima, a pored toga učestvovao je na 65 internacionalnih i nacionalnih konferencija i radionica. Iza sebe, kao voditelj i istraživač, učestvovao je u realizaciji 20 uspješno realiziranih istraživačkih naučnih i stručnih projekata u BiH i Regionu, od kojih se izdvajaju DNK Identifikacija žrtava Drugoga svjetskog rata u Sloveniji, Analiza diverziteta Y-vezanih molekularnih markera u BiH i regionu, poznat još pod Genetička analiza porijekla naroda, te Analiza arheoloških skeletnih ostataka iz Zgošče i kraljevske grobnice na Bobovcu.

Mentor je više doktorskih disertacija, te nekoliko desetaka magistarskih i diplomskih radova u BiH, Hrvatskoj i Kosovu.
Učestvovao je u uspostavljanju, radu i edukaciji eksperata prve DNK laboratorije za analizu skeletnih ostataka žrtava rata u BiH (2000-2003).
Recezent je više znanstvenih i stručnih knjiga.
Recenzirao je veliki broj znanstvenih publikacija u internacionalnim CC časopisima: Molecular Biology Reports, Forensic Science International: Genetics, Croatian Medical Journal, Collegium Anthropologicum, te internacionalnim naučnim i stručnim časopisima Croatian Chenmical Acta, Healthmed, Archives of Industrial Hygiene and Toxicology, Healthmed, Pravna misao i Kriminalističke teme
Bio je član i/ili predsjednik organizacijskih odbora 12 internacionalnih znanstveno-stručnih skupova (kongresa, simpozija, seminara, radionica) organiziranih u BiH i Regionu.
Bio je predsjednik Naučnoga vijeća Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (2007-2012).
Prvi je predsjednik je Udruženja genetičara u BiH (2011-2013).
Član je više udruženja:
o Internacionalno udruženje primjenjenih bioloških znanosti (International Society of Applied Biological Sciences – Sjedište Zagreb, Hrvatska).
o European Network for Life Sciences Health and the Courts (ENLSC – Sjedište Pavia, Italija)
o Hrvatskog društva za znanost i umjetnost (HDZU – Sjedište, Sarajevo, BiH)
Dobitnik je nagrade “Večernjakovog pečat” za znanstvenika godine u BiH za 2011 godinu.

Dr. Bisera Suljić-Boškailo i prof. dr. Damir Marjanović

Prof. dr. Marjanoviću, koliko Gotskog gena stanovnici Bosne i Hercegovine nose danas u sebi?

- Koliko Gotskoga? Tu imamo jedan problem... Problem u interpretaciji rezultata...

Bosna i Hercegovina je dio Evrope koja je zadnjih 20 ili 30 hiljada godina, posebno u ovom periodu nekoga novoga ljudskoga praskozorja civilizacije, stalno bila u postupku u kojem su civilizacije dolazile, prolazile, miješale se, ostavljale svoje tragove itd. Postoji par bitnih istoriskih momenata koji su oblikovali genetičku strukturu BH populacije onakva kakva jeste danas. Javnosti često pogrešno misle da ove rezultate dobijamo te analizirajući arheološke kosti naših predaka. Ovo na čemu se zasnivaju ova istraživanja jesu analize uzoraka sadašnjih stanovnika BiH ili u prevodu sadašnji genetički diverzitet bih populacije i na osnovu toga možete pričati, tačnije pretpostaviti šta se možda dešavalo u prošlosti, mada malo čudno zvuči to se nekako može opisati i kao "predikcija prošlosti"...

Genetička ispitivanja nisu gatanja, to je analiza genetičkih linija, na osnovu kojih se "plete priča" o migracionim tokovima savremenoga čovjeka sa kontinenta svoga nastanka Afrike, ka Evrope i Aziji, preko Evroazije, ili Balkana, pa od Azije do Sjeverne i Juzne Amerike i Australije.

Šta genetika može uraditi? Može analizirati sadašnju populaciju i na osnovu ciljanih genetičkih markera reći, "aha u ovoj populaciji imamo toliko procenata ovih haplogrupa ili ovih haplotipova" što može ukazati da je ispitivana populacija, npr. ova naša bosanskohercegovačka, tačnije njena "genetička struktura," nastala najviše pod uticajem zadnjeg ledenog doba koje je stvorilo ovdje bazen za preživljavanje ljudi, ili usljed migracija iz pravca današnje Ukrajine ili pak dolaskom neolitskih farmera sa Bliskoga istoka, preko juga Balkana...

Gdje se najviše griješi? Najviše se griješi u komercijalizaciji te priče koja uvjetuje i preslobodnu interpretaciju rezultata. Naime postoji veliki broj kompanija koje u interpretaciji rezultata jednu haplogrupu prevslobodno povežu sa nekom, javnosti poznatijom skupinom... Naprimjer, na ovim prostorima kada ispitanik ima Y haplogrupu „I“ ove kompanije ispitanika odmah opišu kao Ilira. To je zato što naše uobičajeno historisko poznavanje ovih prostora najčešće završava sa tom „povijesnom civilizacijom“ o kojoj svi mi i "nešto znamo". Jedno pitanje koje rijetko postavljamo sami sebi jeste "a šta je bilo i prije tih Ilira". I prije Ilira je postojao ovdje život na to ukazuju dokazi o paleolitksom i neolitskom čovjeku na ovim prostorima. Šta je bilo sa njima? Šta je sa kulturama sa Butmira i divnim dokazima o neolitskom čovjeku?... Stoga traženje samo nasljednika Gota na ovim prostorima je kompleksna priča ako se izolira i izvadi iz konteksta ostalih analiza. Zašto? Jer većina ima pretpostavku o migracijama kao jednokratnim epizodama, poput priča o Slavenima koje su mnogi zamišljali kao jedan izolovani talas doseljenika. Svi su u srednjoj školi zamišljali "došli Sloveni u 6. ili 7. stoljeću" i to je to. Ali migracije iz tog pravca Ukraine i Evroazije su se dešavale još prije 2 hiljade godine, do 6 ili 7 stoljeće. To je pravac iz kojega su se hiljadama godina doseljavale nove grupe ljudi. I to ne uvijek direktnim putem. Ponekada je to išlo "zaobilazno" preko centralne Evrope. Stoga se pretpostavlja da su u tim naseljavanjima dolazila razna plemena poput Gota čiji su upadi, kako povjesničari kažu uvjetovali i finalni raspad Rimskog carstva.

Kada me sada pitali koliko to potomaka Gota ima u BiH ima ne bih Vam mogao tačno odgovoriti. Bilo kakvo iznošenje rezultata bi bila samo špekulacija, sa stanovišta egzaktne nauke. Možemo diskutovati o haplogrupama koje su najvjerovatnije dolazile iz istog pravca kada i pojedina plemena, a da li su dolazili sa Gotima, ili nekim drugim plemenima iz istoga regiona, ili su pak dolazili prije ili poslije „invazije“ tih plemena na ovo područje ne može se pouzdano potvrditi. Moja hapogrupa „I“ je stara paleolitska hapogrupa. Šta to znači? To znači da je nastala u Evropi. To je direkna linija potomaka koji su uspjeli da prežive zadnje ledeno doba u malim refugijama i bazenima. Na zapadnom Balkanu najviše je upravo potomaka tih ljudi. Dakle u ovom dijelu Evrope preživio jedan dio paleolitske europske populacije i po sadašnjim rezultatima preko 50 posto današnje populacije u BiH genetički potiče od te populacije, tj od ljudi koji su ovdje preživjele ledeno doba. To su nositelji te hapogrupe „I“. Ipak teško je reći kada je neki od mojih predaka sa ovom haplogrupom „I“ tačno došao na ove prostore. Stoga svaka tvrdnja da je neka haplogrupa došla isključivo sa Gotima ili baš sa Slavenima, i niti jednim drugim plenemom, može se pokazati kao netačna. Takve tvrdnje imaju više obilježje komercijalne nego znanstvene pretpostavke...

Pogledajte. U BiH ne postoji ni jedan tipično-bosanki fenotip. Vi mozete opisati tipičnog Skandinavca, pa čak Nijemca, ali tipičnog Bosanca i Hercegovca, ne. Zašto? Zato što je ovo područje povijesno bilo toliko „prometno“, toliko je genetičkog materijala ostalo ovdje...

Mnogi hoće da kažu da ovo je bila neka vrsta granice između različitih populacija i kultura. Zašto? Kad se Rimsko carstvo raspalo, raspalo se na granaci Drine na Istočno i Zapadno. Kad se Otomatsko carstvo širilo širilo se do granici Une. Ovdje su prolazili i prvi neolitski Farmeri sa Bliskoga istoka. Tačnije, pojedine haplogrupe koje su povezane upravo sa tim prvim neolitskim farmerima su znatno prisutnije u BiH nego u Hrvatskoj.... Kako fenotipski tako ni genetički u biti, mi nemamo „klasičnog Bosanca“.
Ima jedna stvar koji ljudi često griješe. Mnogi pišu o „genetičkom porijeklu naroda“, a ove studije nemaju nikakve veze sa narodima, već sa populacijama. Narod nije definisan genetikom, rijetko biologijom, više je def, zajedničkim vjerovanjem, zjedničkom poviješću, zajedničkim jezikom, kulturom, itd.
Mi ovdje imamo samo jednu populaciju, populaciju regiona ili zemlje BiH. Na ovim prostorima žive različiti narodi ili etničke grupe, kako želite, ali njihova pripadnost i različitost nije zasnovana na genetičkoj raznolikosti...
Dakle, najveći utjecaj na formiranje genetičkog diverziteta ove populacije kakva jeste, imalo je ledeno doba. Zašto? Homosapiens je ušao u Evropu, naselio naše lijepe krajeve. Klima se mijenjala, vrijeme se mijenjalo, tadašnji homosapijens od prije 15 hiljada godina je bio ovisan o klimi. Povlačio se, u regione gdje je klima bila blaža, a Zapadni balkan je tokom zadnjeg ledenog doba bio upravo jedan takav region... Rijetka su bila područja u Evropi gdje je homosapijens mogao preživjeti i jedno od tih područja je zapadni Balkan, znači Hrvatska i Bosna i zato su se tu ljudi grupirali u zato je preko 50 posto ljudi upravo vodi porijeklo od tih ljudi, barem po muškoj liniji koja je detaljno ispitivana. Poslije toga najveći trag su ostavile migracije iz bliskog istoka za vrijeme neolitika i migracije koje se vežu sa Slovenima, odnosno migracije koje dolaze prije i poslije njih iz Evroazije.
Hiljadama godinama su se te migracije dešavale. Ali, mi često nismo bili destinacija gdje su ljudi ostajali, nego smo bili samo prolazna destinacija. Sve te migracije su ostavljale svoje genetičke tragove.

Kad bih htjela da saznam za taj svoj genetički kod, šta bi trebalo da uradim?

- Pogledajte stranicu 23andme.com Tu imate sve informacije. Uzmete nalaz, pošaljete za Ameriku i za 100 dolara saznate šta vam treba!

Eto, to je to u vezi DNK naroda. Nadam se da je mladi i genijani prof. dr. Marjanović rasvijetlio i taj dio priče. A meni ostaje da idem dalje i da na osnovu kulturnih spomenika, zapisa, jezika i pisma ispitam tu povezanost Dobrih Gota i Dobrih Bošnjaka.