MEHMEDALIJA MEHMED - MEŠA SELIMOVIĆ ĆOSIĆEV NAJVEĆI SRBIN NESRPSKOG „POREKLA“
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 16. Sep 2014. 00:09:19
Poštovani čitaoci, pred vama je esej naslovljen „Mehmedalija Mehmed – Meša Selimović Ćosićev najveći Srbin nesrpskog ‘porekla’, čiji autor je ugledni bošnjački pjesnik Sead Zubanović, naš dugogodišnji kolumnista. Zašto je autor naslovio esej baš tako, da bi to saznali, kao i istinu o Selimoviću preporučujemo vam da narednih hefti pratite objavljivanje u nastavcima, koji će sigurno obogatiti vaše znanje. S obzirom da se radi o obimnom istraživačkom i istinitom radu, čiji sadržaj će mnoge ostaviti bez daha, pročitajte pažljivo i preporučite ljubiteljima pisane riječi...


DOBRICA ĆOSIĆ - SVJESKI ŠAMPION LAŽI U GOSTIMA KOD MEŠE I DARKE


Sead ZUBANOVIĆ: Cilj i svrha Ćosićevih čestih dolazaka i podužih boravaka u Sarajevu, gdje je Mešin stan koristio kao istureno komandno mjesto, bio je organizovanje srpskih intelektualaca u cilju sprječavanja najavljene izmjene u popisa stanovništva na kojem se trebalo vratiti ime muslimanskom narodu kao i suprotstavljanju politici buduće promjene Ustava Jugoslave. Novi Ustav, koji je trebao omogućiti veću autonomiju Republikama i dvjema pokrajinama, bio je totalno u suprotnosti sa uvijek aktuelnim planom stvaranja velike Srbije.
U devedeset i prvom ljetu svoga života, spodoba nepripadajućeg joj imena Dobrica i prezimena Ćosić, 4. januara 2013. godine, iskoristila je stranicu lista „Nova srpska politička misao,“ da uz pomoć njenog urednika Mirka Koprivice, javno pozove svu srpsku omladinu raseljenu širom svijeta da se vrati u domovinu i pomogne, posebno svojim kapitalom, oporavak ratom i sankcijama osiromašene ili tačnije rečeno, na prosijački štap dovedene majčice Srbije. U svom otvorenom pismu naslova: Vratite se i borite za spas Srbije, Dobrica se rasplakao objašnjavajući razmjere tragedije koja je nastala kao plod „belosvetske vatikansko – fašističko – kapitalističko – islamsko - komunističke zavere“ protiv nevinog i tako naivnog srpskog naroda i njegove miroljubive politike. Ovaj svjetski šampion laži, te riječi koja je inače naizraženija karakterna crta većine njegovih sunarodnika, računajući na kratkoću ljudskog pamćenja kao i na svoje „nemjerljive istorijske zasluge“, u svojoj žalopojci nije spomenuo niti jedan od svojih političkih promašaja i katastrofalnih historijskih pogrešnih procjena i odluka. On koji je „izmislio“ Slobodana Miloševića pa Jovana Raškovića, Radovana Karadžića i na kraju kumovao političkoj afirmaciji Milorada Dodika, on koji je stajao iza ubistva Ivana Stambolića, on zbog koga su tekli potoci krvi nevinih ljudi prateći kolone uplakanih izbjeglica, precjenio je svoju nedodirljivost. Umjesto ovacija, odobravanja i oduševljenja kao potvrde ispravnosti njegovom apelu za povratak, putem printanih medija iz čitavog svijeta, njemu bivšem predsjedniku SR Jugoslavije (unija Srbije i Crne Gore) masovno su, od strane životom van Srbije osvještenog dijela mladih ljudi, počele pristizati poruke slijedećeg sadržaja:
-- Crkni već jednom!
-- Najveći srpski vampir se zove Dobrica!
-- On je najveće zlo koje se okotilo na Balkanu!
-- Drtino stara, fašistička i monstruozna !
-- Đubre jedno kameleonsko !
-- Ovo đubre je trebalo još davno duboko zakopati, a ostaviti samo jedan mali otvor da mogu crvi izlaziti van i povraćati !
-- Metuzalem !
-- Treba mu poželjeti dug život, da u zdravlju doživi pa, pa Kosovo, pa, pa Republika šumska, pa, pa Sandžaku i Vojvodini, Preševu !
-- Sram ga, bre bilo,priučenog, zlog, dokonog, nezaježljivog, alavog, neobrazovanog, pritupog i koristoljubivog starca !
-- Nakon smrti ga odmah treba probosti glogovim kocem!



ZLOČINAC I LAŽOV: Od svog naroda pred smrt popljuvani „otac nacije“


Doveden u iznenađujuće očajnu situaciju da na samom kraju života ostane bez, njemu najdraže titule „oca srpske nacije,“ poput kockara kome prijeti gubitak najvažnije partije karata u životu, on je iz rukava izvukao skrivenu kartu, normalno „keca“, koja će obrnuti situaciju. Dobrica Ćosić je u svom očaju potegao za imenom Meše Selimovića! U nekoliko navrata javno, po prvi put, indirektno i direktno, njemu svojstveno mudro, pohvalio se da je on lično afirmisao ovog po porijeklu bosanskog, a po djelu itekako velikosrpskog književnika koji je svojim životnim primjerom i pisanjem dokazivao: Spsko poreklo bosanskih muslimana i neutemeljenost postojanja Republike BiH. Krenuo je sa pričom još od 1944.godine kada ga je, navodno, upoznao u Beogradu pa nastavio svoj monolog o druženju sa Mešom u Sarajevu i njihovim dugogodišnjim obaveznim zajedničkim porodičnim ljetovanjima! Reče: Imao sam sreću da mu budem most i veza sa beogradskom antititoističkom opozicijom i mojim intelektualnim krugom. Napomenuo je i to da su porodice Selimović i Ćosić takođe, tih šezdesetih godina zimovale kod Milorada Ekmečića, mnogo kasnije osnivača i mozga SDS-a BiH, u njegovoj vili u Dubrovniku! U jednom od mnogobrojnih navrata Ćosić je čak dvije sedmice sa porodicom bio gost u stanu Meše i njegove supruge Darislavke - Darke opisujući ih ovako: On visok i vitak kao smreka, a ona okruglasta i rumena kao jabuka. Evo i njegovog citata u kojem izražava zahvalnost, prije svega svom domaćinu: Taj hrabri i časni čovek demonstrirao je prijateljstvo prema meni baš u ovim danima, prkoseći bosanskoj vrhušci. Darka i Meša su nas nagradili gostoprimstvom, sestrinskom i bratskom pažnjom i nježnošću. Njihova dobrota je potresna u svojoj potpunosti. Nikada se tim ljudima ne mogu odužiti.“ Baš srceparajuće i lukavo „potresno“ rečeno. Cilj i svrha Ćosićevih čestih dolazaka i podužih boravaka u Sarajevu, gdje je Mešin stan koristio kao istureno komandno mjesto, bio je organizovanje srpskih intelektualaca u cilju sprječavanja najavljene izmjene u popisa stanovništva na kojem se trebalo vratiti ime muslimanskom narodu kao i suprotstavljanju politici buduće promjene Ustava Jugoslave. Novi Ustav, koji je trebao omogućiti veću autonomiju Republikama i dvjema pokrajinama, bio je totalno u suprotnosti sa uvijek aktuelnim planom stvaranja velike Srbije. To je i vrijeme povratka po oslobođenju ukinute komunističke krilatice da Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, ali jeste i srpska i ... i .. Tri naroda koja čine stabilan zamišljeni tronožac, bila je formula vladajućeg političkog vrha, Centalnog komiteta u izjednačavanju Republike BiH kao ravnopravne ostalim federalnim jedinicama, kojoj se velikosrpska politika žestoko suprostavljala. Za Darku reče da je bila inteligentna, vedra i samosvjesna žena koja mu je kao kćerka đenerala bivše Kraljevine Jugoslavije Živorada Božića, obuzeta sudbinom srpskog naroda, zajedno sa Mešom, redovno otkrivala antisrpske pojave u Bosni. Sve veći muslimanski i hrvatski šovinizam je njega, kao Jugoslovena i Srbina „vređao“, ali i „brinuo!“ A, Meša se, po Ćosićevom svjedočenju, maltene borbom prsa u prsa i na sve ostale moguće i nemoguće načine žestoko suprostavio kako on napisa: Komunističkom bošnjaštvu u tom vremenu bosanskog staljinizma s titovskim pravoverništvom vilajetske, provincijsko mediokritetske sredine mržnje i zavisti opisujući raspeto biće muslimana. Ovako nakititi i poredati negativne epitete samo je zaista „umeo“ čuveni Dobrica! Da bi njegovo opis događaja dobio na vjerodostojnosti i težini, dajući mu epsku notu, napomenu da je Darka tih dana za svaki slučaj zakupila čamđiju da u slučaju potrebe nju i Mešu sa „decom“ preveze preko Drine. Nije bio do kraja konkretan pa se ne zna da li je čamac bio na vesla ili je imao motor.

Nastavit će se, inša-Allah!