Aziz HUREM: Prije nekoliko dana sam prisustvovao predizbornom skupu jednog sasvim novog političara. Naime, nije za njega politika nova i nepoznata nego je on za politiku jednostavno kao osvježenje, a za građane naše domovine olakšanje i ako hoćete svanuće. Naime radi se o jednom velikom i svestranom učenjaku - alimu, profesoru doktoru nauka, poligloti, uvaženom aktivisti Okcidenta i Orijenta, poznavaocu različitih kultura i Nacija, i jednom između pedeset najutjecajnijih ljudi na Dunjaliku u islamskom svijetu. Čovjeku koji jednostavno ima sluha za sve i svakoga. Njegovim izborom i dolaskom u bosansko Predsjedništvo, bošnjački narod a i svi drugi narodi Bosne, dahnuli bi dušom, kako naš narod umije kazati. To bi bilo nešto poput smjene između M. Ahmedinedžada i H. Rovhania kako je iranski narod to doživio.

Znate li da, kada vas postave na operacioni sto kako bi vas podvrgli hirurškom zahvatu ili u gorem slučaju amputirali određene dijelove tijela, da ti anestetici imaju određeni rok djelovanja, a kada vas skinu sa operacionog stola nakon izvjesnog vremena postajete svjesni realnosti. Upravo, tako nešto se desilo i dalje se dešava sa Bosnom i njenim političarima. Neki su preživjeli operacije pa su sada vidno „sakati“, a neki su već odavno rahmetlije.

Od onih preživjelih, jedni su sklonuli kraju lađu jer njihov kurs (karakter) se nije poklapao sa kursevima ostalih mešetara te se povukli iz političke bosanske džungle. No ima jako mnogo onih na koje anestetik ne djeluje, odnosno njima je svejedno što im odsijecaju „ruku, nogu“, pa ako hoćete i „glavu“ ali oni se uvijek istio vladaju i djeluju po svom nagonu. Isto tako ima i takvih koje narkoza nikako ne popušta. Oni koji su odustali ili nisu preživjeli, ne zbog godina starosti, nemoći ili nesposobnosti nego upravo zbog toga što se nisu mogli nositi sa bilmezima i bezličnjacima, jer ih je razdiralo to čejrećenje Bosne kako u teritorijalnom, ekonomskom, školskom-obrazovnom tako i u svakom drugom pogledu.

Prije nekoliko dana sam prisustvovao predizbornom skupu jednog sasvim novog političara. Naime, nije za njega politika nova i nepoznata nego je on za politiku jednostavno kao osvježenje, a za građane naše domovine olakšanje i ako hoćete svanuće. Naime radi se o jednom velikom i svestranom učenjaku - alimu, profesoru doktoru nauka, poligloti, uvaženom aktivisti Okcidenta i Orijenta, poznavaocu različitih kultura i Nacija, i jednom između pedeset najutjecajnijih ljudi na Dunjaliku u islamskom svijetu. Čovjeku koji jednostavno ima sluha za sve i svakoga. Njegovim izborom i dolaskom u bosansko Predsjedništvo, bošnjački narod a i svi drugi narodi Bosne, dahnuli bi dušom, kako naš narod umije kazati. To bi bilo nešto poput smjene između M. Ahmedinedžada i H. Rovhania kako je iranski narod to doživio.

Uslovi zakonom propisani za obnašanje najviše državne funkcije kao što je predsjednik države, a i ostalih funkcija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti su isuviše uski, površni i formalni. Samo jedan banalan primjer: znamo da jedan renomirani poduzetnik kada traži dobrog stručnjaka u određenoj branši pored opštih uslova, crvenom olovkom podvlači posebne uslove kao što je iskustvo, dosadašnji rezultati, perfektno vladanje jednim od svjetskih jezika, dostignuća i angažman na međunarodnim natjecanjima itd. itd. To u bosanskoj politici i sa bosanskim političarima nije slučaj. Oni prolaze i „dobijaju“ glasove na sve moguće načine samo ne propisno i pošteno. Pored svih ovih aferima koje sam naveo imamo ih u „prvom safu“ koji ne ispunjavaju ni jedan, osim da se vozaju džipovima i privatnim avionima), a o jezicima da i ne govorimo, jer ih ima koji ne poznaju valjano ni bosanski jezik.
Balkanske države pa tako i Bosna, tobože vape za strancima koji će nas nečemu naučiti i pokazati kako trebamo i kako moramo raditi ako hoćemo da izađemo iz ovog hala u koji smo pali. Dakle za ljudima koji su sakupljali iskustvo, zvanje i znanje po butum dunjaluku. Na našu žalost to do sada bijahu u pravom smislu stranci koji nam ispostaviše samo debele račune, a vala da smo vidjeli od njih kakve fajde, nismo.
Ali zato, evo sad i možda više nikad, imamo priliku da izaberemo Bošnjaka koji ispunjava sve uslove svih onih prethodnih, pa i više od toga, koje smo debelo plaćali, a koji su u stvari „pjevali samo svoju pjesmu“.



Poslije rahmetli Alije Izetbegovića kao što je za promociju Bosne i Hercegovine najzaslužniji dr. Haris Silajdžić, za promociju Bošnjaka je najzaslužniji dr. Mustafa Cerić, htjeo to neko priznati ili ne. Najbliži saradnik A. Izetbegovića je bio naš bivši Reisu-l-ulema. Kao što je malo ili nikako poznato da je Alija Izetbegović r.a. uvakufio između ostalog i 5.000.000.,00 KM (pet miliona konvertibilnih maraka) za školovanje i obrazovanje, tako isto je nepoznato da je dr. Mustafa Cerić uvakufio zemljište za izgradnju Medrese „Osman ef. Redžović“ u Visokom/Gračanica, te da je bio prvi donator koji je za izgradnju iste donirao 5.000,00 dollara još kada je bio imam u Zagrebačkoj džamiji. Sve ovo može da potvrdi živi svjedok prof. Mirsad ef. Mahmutović tadašnji glavni imam u tom mjestu i pokretač izgradnje medrese. Niko ne može osporiti da su sve medrese od Cazina do Novog Pazara u Sandžaku izgrađene, otvorene, i puštene u funkciju dok je dr. Cerić bio na čelu IZ u BiH. Da su organizovani bošnjački džemati od Australije preko Evrope do Kanade i SAD. Imami koji predvode ove džemate su najvećim dijelom školovani u ovim medresama. O, stotinama obnovljenih i izgrađenih džamija u BiH nema potrebe govoriti. Niko ne može osporiti da su Bošnjaci u Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, Turskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i .... postali bliži i prionuli za Bosnu više nego ikada, a koji su možda bili zaboravljeni. Dakle rezultati se ne mogu napisati ni izbrojati. Pa ipak kada razgovarate o kandidaturi za člana Predsjedništva BiH dr. M. Cerića sa nekim hodžicom koji se uhljebio u jednoj od ovih džamija promrmljao bi po nečijoj narudžbi: 'Ama jok, ne, ne, ne treba on da se tamo petlja, nije on za toga', itd,.
Iako ništa dr. Ceriću nije potrebno osim jednog glasa od tih hodža, ili u najmanju ruku da nisu protiv, da su makar neutralni, kako je to fino isticao aktuelni reisu-l-ulema, ispada po onoj iz narodne priče: Kome si valjao čuvaj ga se da te ne premlati odnosno da ti ne naškodi, jer ti ne može oprostiti tvoj uspjeh.
Kazuje se u jednoj narodnoj priči da je neki pakosnik dočekivao u mraku svoje komšije, prijatelje i poznanike koje bi on sam izabrao i dobro bi ih premlatio i isprebijao. Ljudi u tom mjestu su upozoravali jedni druge da ne idu tim putem jer ima na putu neki hajduk koji eto sačekuje samo probrane, odabrane, uspješne, uglavnom ljude od glasa i stasa (izvjesno je da su mještani otprilike znali o kome se radi). Pa kada su između ostalih jednog viđenog čovu iz te mahale upozorili na tu istu opasnost on im odgovori da se ne brinu i ne sekiraju za njega. Veli on: - Meni taj hajduk neće nikakvog zuluma napraviti jer mu ja nikada nisam ništa u životu valjao.
Trenutno u prvom saffu bošnjačke političke postave sjede: ili nesposobni, ili nepošteni ili mekušci.
Bošnjacima je konačno potreban sposoban, pošten i jedan koji smije udariti šakom od sto ako zatreba.