Mr. Milan JOVIČIĆ: Na sramotu naših političara ovoga oktobra jedino u Mostaru neće se održati normalni i redovni iozbori za njegovo Gradsko vijeće. Nije li to još jedan očiti argument da se istinski radi o gradu „slučaju“ kakav je ovaj naš postdejtonski Mostar. Uzaludna su i sva busanja u prsa rodjenih mostaraca velikih zaljubljenika u svoj grad, što je sasvim deklerativna i demagoška tvrdnja, jer ni oni posebno i kolektivno nisu ništa i svojim djelima učinili za svoj grad, kako bi ga izvukli iz crne rupe i skinuli sa njega tako očitu i veoma ružnu hipoteku grada „slučaja“.

Mostar grad „slučaj“ ili crna rupa naše bosansko-hercegovačke realnosti. Bliže se još jedni izbori, sjećanja naviru a radi podsjećanja i upoznavanja, bar mostarske javnosti ako ne i šire, da se zna, da se ne zaboravlja i da se nikada više ne ponavlja. Na prvim postdejtonskim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara, godine 1996., na koalicionoj listi za jedinstveni Mostar / SDA, SDP, Stranka za BiH i nezavisni vijećnici iz reda srpskoga naroda / izabran sam za vijećnika u prvome sazivu Gradskoga vijeća.

Prema stautarnim pravilima, kao najstari izabrani vijećnik bio sam predodređen i da sazovem i održim i prvu konstituirajuću sjednicu Gradskoga vijeća, kojoj bi istovremeno i presjedavao. Dakle, ovi izbori i moj novi vijećnički status, a ponajviše zaduženje za predsjedavanjem sjednicom imali su i svoj scenski i rekao bih sudbonosni i čudan tragi-komičan epilog. Ništa posebno, što već i nije vidjeno u gradu „ slučaja „ u prethodnim dešavanjima sa gospodinom Hansom Koschikom, predstavnikom medjunarodne zajednice u Mostaru. U cilju i zvaničnoga definisanja distrikta u gradu, retrogradne i nacionalističke snage pod vodstvom i u scenariju stranke HDZ-a ratnohuškaški i ratoborno su nastupile i gospodin Koschnik je jedva i sopstvenu glavu spasio. Nešto što nije bilo niti u interesu iste nacionalističke stranke HDZ su svakako i naredni izbori za Gradsko vijeće grada Mostara, jer su isti i bili gubitnici, a bilo je mjesto i vrijeme kada je još uvijek bilo bogomhulno i pomisliti a ne i nazvati „jedinstveni Mostar“. Veoma je jasno i ilustrativno sve obznanjeno i kroz medije, televizije i domaće i strane, što se sve dogodilo mojoj malenkosti, kao izabranome vijećniku i prvom predsjedavajućem konstitutivnom sjednicom Gradskoga vijeća.Nažalost bio sam gradjanin zapadnoga dijela grada koji je pod upravom Hrvata i HDZ sa stanom u ulici Petra Drapšina 41 / tzv. DUM / i profesor na srednjoj Elektrotehničkoj školi. Prognan sam iz svoga doma, sa pokušajima likvidacije, ali zahvaljujući intervenciji medjunarodne zajednice stavljen sam pod njihov nadzor u hotelu penzionera tzv „Ero". Moj je stan odmah bio i okupiran, da bi mi se povratio tek 2000 godine.

Radi podsjećanja na te dane, upravo donji nadpisi iz „Feral Tribune“ iz Splita, ilustrativno i sadržajno su opisali sva ova neposredna dešavanja mafijaša u Mostaru ili tzv. „Mostarska Cosa nostra“.

Prilozi iz splitskoga „Feral Tribune“ iz 1996. Kliknite na sliku za uvećati

Svjestan sam činjenice da većina mostaraca i zna i pamti ova teška vremena i još teža u periodu dvostruke agresije na ovaj grada, sa istoka i sa zapada, iako su se i u medjuvremenu dešavali mnogi neofašistički ispadi za koje istinski tvrdim postoje i dan danas. Isto tako, u medjuvremenu je otudjena mnoga zajednička imovina grada i njenih gradjana, grad je poprimio i svoje nazive ulica Ustaša iz doba NDH-a a jedinstveni grad Mostar je ostao samo pusta želja istinskih zaljubljenika ovoga grada, pravih mostaraca, ali ne i silne najezde rurarnoga stanovništva koji je „šljego“ u ovaj grad bilo prisilom ili nekim sopstvenim željama i nakanama.

Bez pravih i iskrenih želja i namjera da grad istinski i bude jedinstven, nije se ništa uradilo po tome pitanju, izuzev „ revolveraških „ i ishitrenih postupaka gospodina Padya Ešdauna u nametanju svoga Statuta gradu, bez riješavanja krucijalnoga pitanja u ravnopravnosti svih njegovih gradjana i naroda, a nikako u dvojnosti svih institucija u gradu, da ih ne nabrajam, do nakaradnoga sistema obrazovanja i trenutne nemogućnosti pristupa normalnome glasanju njegovih gradjana za Gradsko vijeće grada. Da li istinski ovakvi slučajevi postoje još negdje na teritoriji naše države Bosne i Hercegovine i u svakome odgovoru mafijašima, ublehašima, demagozima i uzurpatorima ljudskih i naših gradjanskih prava, po čemu to ovaj grad i zaista ne bi bio „grad slučaj“ ili još crnje od crnoga, prava crna rupa našega institucionalnoga sistema i nepravne države ili „surogat“ države, kakva nam je nažalost naša država.

Na sramotu naših političara ovoga oktobra jedino u Mostaru neće se održati normalni i redovni iozbori za njegovo Gradsko vijeće. Nije li to još jedan očiti argument da se istinski radi o gradu „slučaju“ kakav je ovaj naš postdejtonski Mostar. Uzaludna su i sva busanja u prsa rodjenih mostaraca velikih zaljubljenika u svoj grad, što je sasvim deklerativna i demagoška tvrdnja, jer ni oni posebno i kolektivno nisu ništa i svojim djelima učinili za svoj grad, kako bi ga izvukli iz crne rupe i skinuli sa njega tako očitu i veoma ružnu hipoteku grada „slučaja“.

Očekuju se novi rezultati oktobarskih izbora, medjutim kakvi god oni bili za sve naše Parlamente, sudbinu ovoga grada, njegov Statut i ustroj po sopstvenoj mjeri i želji njenih gradjani oni sami moraju da iznadju riješenje za isto. U svakome slučaju i novi izbori u Mostaru i izbor sopstvenoga Gradskoga vijeća može biti i treba biti i jedino riješenje za grad. Odgovarajući ekspertni i novoformirani tim stručnjaka u gradu, pod nadzorom i u prostoru samo novoizabranoga Gradskoga vijeća, potrebno je da ponudi riješenje koje će vijećnici da prihvate i verifikuju. Isključiti apsolutnu praksu putujućih kafanskih sijela i cirkuskih karavana vodećih političkih stranačkih čelnika u cilju iznalaženja nekih riješenja, jer bi to i dalje bilo kobno i do daljnjega ostavilo Mostar u tami i bijedi, a sve poradi sopstvenih nacionalnih i više nacionalističkih interesa nekih stranaka i njihovih vodja.

Dakle, konačno je vrijeme da se posebno mostarci urazume, da zanemare sve razmjerice, da pokažu sopstvenu svijest, toleranciju, kompromise i razumijevanje i da istinski pristupe i donošenju riješenja za grad i njegove gradjane.

Iskrenim mostarcima je dosta više negiranja postojećega stanja u gradu, floskula i zabluda da on i nije zaista grad „slučaj“ od strane realizatora ratnoga agresorskoga scenarija i postdejtonskoga mirnodopskoga i perfidnoga, lukavoga i prividnoga nastojanja u realizaciji njegovih recidiva, bez volje i želje da se eleminišu u gradu sve neprijatnje smetnje i prepreke normalnome i zajedničkome suživotu, kakav je i nekada bio.

Primjera radi svi ovi negatori, učinite bar iskorak u svojim suludim ideološkim nakanama, koje vam je nametnuo i ostavio i vaš otac nacije, ma koliko ga voljeli vaše je to pravo, uklonite ustaške ulice, vratite Veleža pod Bijeli brijeg na gradski stadion, vratite gradu njegovu imovinu koja je brojna itd.itd. čime bi pokazali bar malo dobre volje za zajedničkim suživotom, ali to vi ne činite i dokle tako! Pokažite svojim djelima da se nešto pozitivno mijenja u novijoj i savremenoj tehnologiji primjene vaših sopstvenih memorijskih čipova za blagougodno i pošteno razumijevanje, a vaše priče i negacije, vaša ignorancija i omalovažavanje drugoga i drugačijega, već je davno vidjeno i prohujalo je sa vihorom za sva buduća vremena.