STAKLENI SLONČIĆI U BAŠČI HERCEGOVAČKOGA DIVA!
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 01. Sep 2014. 16:09:28
Mr. Milan JOVIČIĆ: Ustrajavajte ošamućeni narode poput ribica na suhom, dok se velike ribe placaju po moru sa opljačkanim kapitalom ogoljelih i pokradenih radnika sa njihovim pravima, gradjana i njihove osiromašene države. Nije li već poodavno trebalo rasturiti ovakvu vlast i najuriti je bez traga i Vladu Federacije i njene ministričiće sa premijerom „ublehašom“ a ne čekati bilo kakve nove izbore, po čemu su i sve najavljivane demonstracije i razno razni plenumi gradjana bili samo mrtvo slovo na papiru i sramota za njene učesnike.
U-temeljitelji hercegovačkoga diva na staklenim nogama, njegovi stakleni slonići koji su godinama od Dejtona do današnjih dana provodili u njemu kriminal i pljačku, pod okriljem diskriminatorskih nacionalističkih motiva, u cilju maksimalnoga ubiranja ličnoga dohotka i po 25.ooo KM, te otpremnine po više stotina hiljada KM i drugih benificija, ostavljajući prikriveni silan dug svojim sljedbenicima i preko 220 miliona KM, mirno se placaju po njihovom plavome „domovinskom moru“ i šetaju ulicama stolnoga grada „lijepe njihove“.

Uskoci im nisu kadri doskočiti, a ovi nekadašnji crveni bi i totalno pocrvenili od sramote promjene sopstvenoga imidža, ali u nedostatku obraza i morala, kao njihovi šahovničarski slončići iz staklene bašte ovoga diva, kao gangaši i orguljaši, po ustrojenoj i vidjenoj ideološkoj primljenenoj agresorskoj matrici svoga Poglavnika u ovoj firmi, ovome gradu i na ovim prostorima harali su i poharali sve što su mogli i konačno i okupiranu firmu Aluminij su doveli na prosjački štap.Zar njihov doglavnik Mijo nekada zvani Mišo, kao i drugar i pajdaš Ivo, u bivšem sistemu bili su „crveniji" od svakoga komuniste, bez obzira što su i tada potajno po Čitluku i zapadnoj Hercegovini pjevušili „domoljubljive pjesme“ prije zore i prije dana, po uzoru na svoje Juru i Bobana. Postali su u periodu agresorske najezde svojih sunarodnjaka, kao i u postdejtonskome periodu dosljednji izvršioci scenarija ideološke nakaradne podaničke poglavarske politike u firmi Aluminij i u gradu Mostaru.

U novome crveno-zelenome ruhu svojih pajdaša i boraca za „državu i čovjeka“ novokomponovanih i ustoličenih kriminalaca u vlasti nastavljaju „ legalno“ harčiti državnu imovinu prema svome ideološkome osvajačkome ključu, a radi lahkoće cjelovite pljačke firme i njenoga kapitala prvo dijele radnike na tri vrste ili u tri reda, u prvome su Hrvati sa maksimalnim dioničarskim dobitkom, u drugome redu su poslušni cvjećari ili „ikebanci“ Bošnjaci sa dobijenim mrvicama a treći red je zanemaren ili odstranjen, dakle bez radnika srpske nacionalnosti, čime se kreće u dalje pohode osvajanja države i njenih kapitalnih resursa. Dakle, izabran je najkraći i najbrži metod stvaranja konstitutivne države ili neravnopravne Federacije bez Srba i bilo kakvoga njenoga udjela u ovoj firmi. Preostaje, bar do oktobra mjeseca i sa ovim „cestovnjacima i borcima za državu i čovjeka" konačno da se okonča pljačka kapitala koji pripada državi, da se prikriveno posuše svi gubitci, jer je i struja državna i dio firme je državni a i oni su još uvijek vlastodršci ove nahtrule nam državice.



Uznemiravati njene zaslužne „grobare“, kriminalce i pljačkaše nije poželjno kada se placaju po „lijepoj njihovoj“, nekadašnji crveni drugari Mijo i Ivo, potrebno je duboko u ladice zavući sve nalaze i izvještaje finansijske policije, posušiti i sva nastala dugovanja i po mogućnosti još koji mjesec ostaviti na vlasti i njihove saučesnilke u postojećoj kriminalnoj vlasti, a poslije oktobra i poslije njih mogući su i potopi ma koje vrste bili.

Ustrajavajte ošamućeni narode poput ribica na suhom, dok se velike ribe placaju po moru sa opljačkanim kapitalom ogoljelih i pokradenih radnika sa njihovim pravima, gradjana i njihove osiromašene države. Nije li već poodavno trebalo rasturiti ovakvu vlast i najuriti je bez traga i Vladu Federacije i njene ministričiće sa premijerom „ublehašom“ a ne čekati bilo kakve nove izbore, po čemu su i sve najavljivane demonstracije i razno razni plenumi gradjana bili samo mrtvo slovo na papiru i sramota za njene učesnike.



Ustoličeni veliki hercegovački div, bivša dobronamjerno ustrojena svjetska firma velikoga i neponovljivoga vizionara gospodina Emerika Bluma, najočitiji je primjer primjene svih diskriminatorskih i nacionalističkih kriminalnih metoda, koje su kao kancerogeno tkivo urušavale i prave projekte, svjetska tehnološka dostignuća i jednom riječju učinile svaki ljudski motiv neljudskim i nečovječnim, bez riječi opravdanja sa floskulama i demagoškim primjenjenim rezultatima i postupcima. Očito se trošilo „državno zlato“ ili tzv. električna energija, po principima i saznanjiam vrlih politikantskih ekonomista, menadžera sa kupljenim pohvalama i kvazizaslugama i na kraju razotkrivanja ove cjelovite cirkusijade, ostaje nam ogolićeni hercegovački div na staklenim nogama, do njegovoga i konačnoga urušavanja.

Umom i razumom istinski razmotrimo na čemu će se u daljem ekonomskom i privrednom razvoju zemlje, ukoliko je nekada ustrojimo normalnom, temeljiti njena budućnost sa proizvodnim kapacitetima, ali nikako sa izvozom balvana iz naših šuma, aluminijskih trupaca iz firme Aluminija i u njim „zlata ili struje“ iz državne Elektroprivrde. Ekonimija normalnih i naprednih zemalja svijeta svakako ne počiva sa ovim osnovama.