IZNEVJERENI EMANET NAŠIH NAJBOLJIH SINOVA
Autor: Armin Čusto
Objavljeno: 01. Sep 2014. 10:09:29
Armin ČUSTO: Prodaja naroda podrazumjeva da je nana Fata Orlović ostavljena sama da rješava nacionalna pitanja, jedno od osnovnih prava, a to je mirno uživanje vlasništva. Bakira Hasečić proživljava istu sudbinu koju je doživjela za vrijeme genocida u Višegradu… Bošnjački lideri bi se morali zapitati šta je njihova stvarna uloga, da li je preča ugodna fotelja u Sarajevu ili Bošnjak koji je preživio genocide?! Nikome ne može uvjeriti da smo mi Bošnjaci ostavljeni na miru, da 12. genocid (psihološki) nije nastupio
Vjerujući u postulat da sloboda mišljenja i govora predstavlja pravo svakog čovjeka, ne mogu ostati miran i gledati uništavanje bošnjačkog nacionalnog bića, uvjetima kada moj narod se nalazi u najtežoj društvenoj krizi uzrokovano djelovanjem neprijatelja koji još nije odustao od uništenja Bošnjaka, pa do nemoći bošnjačkih lidera, koji nemaju viziju da stvore nacionalni plan koji će Bošnjake odbraniti od aspiracija neprijatelja.

Po ko zna koji put spominjem genocid u svom pisanju, i nikako se ne može zaobići činjenica od jedanaest valova genocida koji su počinjeni nad Bošnjacima počevši od prvog genocida koji se desio 1683 . - 1699. g., pa sve do genocida koji se desio u periodu od 1992. - 1995. godine.

Gore navedeno za određene pojedince ne predstavlja nikavu činjenicu, niti alarm za buđenje iz dubokog sna, da učine korak kojem će bošnjački narod povesti ka svijetlijoj budućnosti, da više nikada Bošnjak ne bude doveden pred zid kolektivnog uništenja.

Odluka da se Havi Tatarević oduzme pravo na socijalnu i penzijsku zaštitu, da Bošnjaci u manjem bh. entitetu nemaju pravo na bosanski jezik, stalna težnja ka odcepljenju genocidne tvorevine Republike Srpske je jasan pokazatelj da nacionalni plan Bošnjaka mora postojati.

Preko 200 hiljada ubijenih Bošnjaka, na hiljade silovanih Bošnjakinja u protekloj agresiji kod čovjeka se stvara samo jedna konstatacija, a koja predstavlja i pitanje.

Čuvamo li emanet naših najboljih sinova koji su poginuli u borbi za svoju državu, vjeru, porodicu?

Kada se god održava određeni javni, kulturni politički skup uvijek se sa govornice pozove da se Fatihom sjetimo naših šehida. Pitam se je li Fatiha dovoljna? Da li je grijeh ovo što se radi sa našim narodom i državom? Da li bi ti isti šehidi bili zadovoljni sa nama da ustanu i vide u kakvom stanju nam je nacija i država za koju su život dali?


Kada se god održava određeni javni, kulturni politički skup uvijek se sa govornice pozove da se Fatihom sjetimo naših šehida. Pitam se je li Fatiha dovoljna? Da li je grijeh ovo što se radi sa našim narodom i državom? Da li bi ti isti šehidi bili zadovoljni sa nama da ustanu i vide u kakvom stanju nam je nacija i država za koju su život dali?
Naravno, odgovor je jasan, iznevjerili smo njihov emanet, a oni koji se danas nalaze u foteljama prodali su šehidsku krv za lične interese, a najgore što se moglo desiti jeste vezanje zastava sa neprijateljem. Vezanje zastava podrazumijeva da taj isti bošnjački establišment koji nas vodi radi upravnih odbora, ministarskih pozicija, zadovoljenja porodičnih interesa (zaposljenja sinova, kćerki, tetića, amidžića) prodaje vlastiti narod.

Prodaja naroda podrazumjeva da je nana Fata Orlović ostavljena sama da rješava nacionalna pitanja, jedno od osnovnih prava, a to je mirno uživanje vlasništva. Bakira Hasečić proživljava istu sudbinu koju je doživjela za vrijeme genocida u Višegradu… Bošnjački lideri bi se morali zapitati šta je njihova stvarna uloga, da li je preča ugodna fotelja u Sarajevu ili Bošnjak koji je preživio genocide?! Nikome ne može uvjeriti da smo mi Bošnjaci ostavljeni na miru, da 12. genocid (psihološki) nije nastupio. Naravno to je najgora moguća vrsta u kojem se ljudski rod može naći, to je psihološko uništavanje naroda!

Posljednji primjer jeste odluka vlade RS-a da bošnjačkoj djeci ukine pravo na maternji odnosno bosanski jezik. Niko od zvaničnih predstavnika Bošnjaka nije konkretno reagovao, a konkretno što su trebali uraditi jeste tužba, ista ona tužba koju su podnijeli Sejdić-Finci. Pomenuti su pred domaćim pravosuđem podnjeli tužbu protiv države Bosne i Hercegovine da im je uskraćeno biračko pravo, da nemaju pravo biti birani. Kada su iscrpili domaće pravne ljekove, isti su podnijeli tužbu protiv države Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, i naravno isti sud je donio presudu u njihovu korist. Zbog čega se to ne uradi i sa Bošnjacima u Konjević Polju, ali i drugim mjestima manjeg bh. entiteta, kad očigledno imamo kršenje ljudskih prava i propisa, da niko ne može biti lišen prava na obrazovanje i prvo na maternji jezik?