Akif AGIĆ: Vaš glas i sličnih naprednih ljudi ne stavljati u uskostranački tor i potčiniti ga onima koji godinama nemaju sluha za svoj narod i državu. Već vaša borba da bude slobodna za nacionalno pitanje svih Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine. Vi koji ćete nam ukazati kuda dalje, jer svi svjesni vide koliko smo sa postojećim političkim garniturama zalutali… Zato, ne u stranku, niti u jednu postojeću, Bože sačuvaj!

-"Gdje vam je Akif?" - pita reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.
Domaćini se zagledaše, i dok jedu stade im negdje u grlu.
- "Akif je heroj i sad se sjetim njegovih izvještaja, on je hrabar i pravi Bošnjak" – nastavio je reisu-l-ulema pred svima koji su ga tada dočekali u Vakufu.
"Akif je dobar i on je tu negdje, i mi ga volima" - promrmlja neko od domaćina, a sve u restoranu ‘Melodi’.
Hej, lažu Reisu-l-ulemu da me vole! Baš lažu i ne crvene se, s toga ih ja ne volim, jer su dvolični.
-"Recite Akifu da mi obavezno svrati poslije Ramazana, to mu prenesite" – naglasi reis Cerić prije nekoliko mjeseci kad je bio u posjeti Girnjem Vakufu.
Ratne ‘93 sjedimo u Sarajevu kod njega u kući, tu su mu i hanuma i djeca. Izričito je tražio da dođem kući da me upoznaju i njegova djeca, cijela porodica. Gledamo moj film "Istina". Idu teške slike i teške riječi, tekst je vanredna vrijednost
- “Je li ovo napisao Derviš Sušić ili je Meša Selimović” - zapita reis.
Derviš Sušić - kažem ja.
Film traje dalje, moje Vakufljane ubijaju niko ne pomaže... Film je potresan....suze niz lice potekoše mom reisu Mustafi Ceriću...jedna pa još jedna… Obrisa suzno lice Reisu-l-ulema, vidim da razumije što kazujem filmom.
Uzvratih riječima: Ja sam pisao, reisefendija, nije ni Meša ni Dreviš, to je moj tekst, ja sam filmu i otac i majka, naglasih to u sobnoj tišini i sačekah njegove riječi....
- "Znam Akife, osjetim sam kroz kazivanje ovog filma. Moram ti reću kad si trebao doći večeras, htio sam izbiti štokove od vrata, jer sam mislio da si toliko velik i jak", - reče reis Cerić.
Nisam toliko velik, reisefendija, ali imam veliko srce, prozborih i ušutih.
Dalje sjedimo i kaže reis: "Prolazio sam sa Unproforom kroz Stolac, Ljubuški…, psuju i vrijeđaju, kamenjem gađaju, ali sam prošo ponosno sa ahmedijom na glavi…U Hercegovini je teško, plaho teško, naši su poniženi, osramoćeni, dole je fažizam što se radi...mora se pomoći"....
I tako nekako uvjek sam imao podršku od reisu-l-uleme Cerića koji je uvjek znao puno više o stradanju našeg naroda nego političari.

Da znate veliki čovječe Mustafa Ceriću, vaš kraj su pojedni jedva čekali, ali ti isti ne znaju da vašom novom slobodom dobijaju svi Bošnjaci, država Bosna i Hercegovina, Sandžak i cijela naša dijaspora... Zato, dobro na došao dobri i učeni čovječe, da svojoj Bosni, zajedničkim i sa naprednim snagama, upalimo svjetlo u mraku u kojem su nakon genocidne agresije gurnuti i koje dugo traje... Bosni traba svjetla... Da, baš svjetla!

Reis Mustafa Cerić je često u oskudnim trenucima znao zborit i tražiti rješenja za bošnjački narod. Znao je reći i znat će, ako Bog da, još glasnije, jer takav čovjek je bogatstvo naroda kojem pripada. Vrlo važno je istaći, da je često bio razboritiji i oštroumniji od svih tadašnjih političara. I kad nešto zborio, štitio svoj narod bošnjački i državu Bosnu, uvjek mu je glava visila o koncu. Tvrdim, kad bi zborio bojali su ga se tadašnji svi političari i ne bi se libili da ga smaknu, ako još jednom tako dobro prozbori... S toga reise Mustafa Ceriću vaš glas se čeka da ukažete kuda dalje! Muhamed Filipović je tu, Enes Karić... pa i Fahrudin, pa i Haris, pa i Zlatko, …i drugi političari kojim treba reći kuda dalje...

Vaš glas i sličnih naprednih ljudi ne stavljati u uskostranački tor i potčiniti ga onima koji godinama nemaju sluha za svoj narod i državu. Već vaša borba da bude slobodna za nacionalno pitanje svih Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine. Vi koji ćete nam ukazati kuda dalje, jer svi svjesni vide koliko smo sa postojećim političkim garniturama zalutali… Zato, ne u stranku, niti u jednu postojeću, Bože sačuvaj!

Da znate veliki čovječe Mustafa Ceriću, vaš kraj su pojedni jedva čekali, ali ti isti ne znaju da vašom novom slobodom dobijaju svi Bošnjaci, država Bosna i Hercegovina, Sandžak i cijela naša dijaspora... Zato, dobro na došao dobri i učeni čovječe, da svojoj Bosni, zajedničkim i sa naprednim snagama, upalimo svjetlo u mraku u kojem su nakon genocidne agresije gurnuti i koje dugo traje... Bosni traba svjetla... Da, baš svjetla!