Bisera Suljić-Boškailo: No, taman kad pomisliš da si uspio i pomogao narodu svog zavičaja, iskrsne ti neko na putu. Kako je monopol nad kursevima u Novom Pazaru do sada držalo udruženje „Reintegracija“ tako je ovo udruženje i krojilo po svojoj volji do sada cijene. Za polaganje istog sertifikata u ovom udruženju ljudi moraju da plaćaju i dvrosturko, ili pak trostruko višu cijenu, pod izgovorom da ispitivači koji dolaze iz Beograda da ispitiju njihove kandidate su veoma skupi. Tako Reintegracija pljačka narod.

Mnogo je stanovnika Sandžaka koji žive i rade u zemljama Evrope, posebno Njemačkoj, Austiji i Švicarskoj. Iz ovih zemalja ne samo da pristiže novac porodicama koje su ostale da žive u zavičaju, nego često pristižu i mladoženje u potrazi za budućim partnerkama iz svog zavičaja.
Pored toga sve više je zanimanja koja su interesantna njemačkom govornom području. Kao naprimjer medicinsko osoblje, inžinjeri i dr. Uz to studentima je pružena mogućnost da rade preko raznih servisa u ovim zemljama po tri mjeseca i da zarade tako dovoljno za svoje jednogodišnje dalje školovanje.

No, u svemu ovome ima jedna preprekica. Da bi to dvoje mladih počelo zajednički život ili da bi se započelo sa novim poslom u obećanoj zemlji mora se znati njemački jezik. Makar početnički kurs, kako bi dalje mogli da nastave sa učenjem njemačkog jezika kada stignu u "obećanu" zemlju. Bez poznavanja jezika nema ni vize.

U Sandžaku je situacija što se tiče učenja njemačkog jezika, zahvaljujući na stotine svršenika njemačkog jezika na Internacionalno univerzitetu u Novom Pazaru u zavidnom položaju. U raznim kursevima koji se nude po mjestima Sandžaka mladi ljudi za par mjeseci nauče onoliko njemačkog koliko im je dovoljno da bi položili za sertifikat A1, A2, B1, B2, te kako bi onda u ambasadi u Njemačkoj dobili prvu vizu.

Ranijih godina su Sandžaklije da bi polagale za ove sertifikate morali ići u Beograd, Suboticu, Novi Sad, izlažući se velikim naporima i velikim troškovima. Znala sam za taj teški problem i borila sam se godinama da se i kod nas može polagati za njemačke sertifikate.

U saradnji sa ÖSD-om iz Beča koji je ovlašćen za dodjeljivanje sertifikata, Novi Pazar je dobio Ispitni centar gdje se po najnižim cijenama može polagati za sertifikate.
Cijene su: A1- 60 eur; A2- 70 eur; B1- 80 eur; B2- 90.

No, taman kad pomisliš da si uspio i pomogao narodu svog zavičaja, iskrsne ti neko na putu.
Kako je monopol nad kursevima u Novom Pazaru do sada držalo udruženje „Reintegracija“ tako je ovo udruženje i krojilo po svojoj volji do sada cijene. Za polaganje istog sertifikata u ovom udruženju ljudi moraju da plaćaju i dvrostruko, ili pak trostruko višu cijenu, pod izgovorom da ispitivači koji dolaze iz Beograda da ispituju njihove kandidate su veoma skupi. Tako Reintegracija pljačka narod. Umjesto da dopuste svojim kandidatima da polažu u Novom Pazaru kod ÖSD-centra za ispitivanje, njima je lakše da te jadne kandidate ubijede nekom neistinom kako tamo negdje nije to to.

Pitam se, da li ljudi koji pohađaju kurseve pri „Reintegraciji“ znaju za to izrabljivanje i zbog čega dopuštaju da ih neko tako iskorišćava? Zar moramo biti uvijek jedni protiv drugih, pa i kada se radi o bacanju novca?

26. jula je ponovno ispitivanje u ÖSD-centru u Novom Pazaru, ali do sada se najviše prijavljuju i dolaze ljudi iz centralne Srbije, dok našima je eto tu ispred praga i jedino što treba da urade je da se prijave pozivom na broj 0628419147.