Ljepotu je teško opisati, ljepota treba da se osjeti, pipne, namiriše, doživi.... Nema te slike koju će neko bolje proživjeti i doživjeti kao sam slikar, nema te pjesme koju će neko razumnije pročitati i „sažvakati“ od samog pjesnika, nema te.... Ljepota se osjeti srcem, dušom i, naravno, okom. Najbolju definiciju ljepote dao je Mehmed S., „stari lisac“ i moj jaran. „Nema tu puno pametovanja, ljepota je ljepota, jel' tako il' nije“.

Admir F. BEGANOVIĆ: Uvijek se radujem dolasku u Pazar. Sam grad, kao i moje Sarajevo, „ima dušu“, ljudi gostoprimljivi, susretljivi, ne možeš ostati gladan, ne možeš biti bez konaka, ne možeš biti bez para... Na Univerzitet sam dolazio i prije i o toj visokoškolskoj naučno-obrazovnoj ustanovi znao sam ono osnovno, da je na inicijativu muftije Muamera Zukorlića negdje krajem marta 2002. godine osnovan kao zadužbina - vakuf, da je definisan kao integrisan i da ga sačinjavaju fakulteti odnosno departmani za pravne nauke, za ekonomske nauke, za filološke nauke, za prirodno-tehničke nauke, za pedagoško-psihološke nauke i departman umjetnosti... Da u sastavu Univerziteta funkcionišu izdvojene visokoškolske jedinice u Beogradu, Nišu, Pančevu i Subotici.

*****
U predivnoj bašti gledamo tekmu Argentina vs Nigerija. On malo odsutan, nije „onaj stari“ koji svaki potez sudije koji njemu ne paše komentariše na način da bi mu i „kočijaši“ zavidjeli. Takav asortiman psovki ima samo Mehmed.
„Šta je tebi?“ - pitam ga.
„Ma zadevero sam se moj beglerbeže, zadevero pravo. Znaš da mi Rijalda treba da se upiše na fakultet. Najbolja jaranica joj hoće u Pazar na onaj „muftijin fakultet“ pa hoće i ona. Čuo sam da je to dobar fakultet al' daleko mi dijete od kuće. Šta veliš, šta mi predlažeš, savjetuješ?“
Misli mi odoše u rikverc i zaustaviše se na 5. maj.
Tada sam na poziv Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru sa Tarikom K., išao na proslavu univerziteta i ispraćaj još jedne generacije diplomanata.

Uvijek se radujem dolasku u Pazar. Sam grad, kao i moje Sarajevo, „ima dušu“, ljudi gostoprimljivi, susretljivi, ne možeš ostati gladan, ne možeš biti bez konaka, ne možeš biti bez para...

Na Univerzitet sam dolazio i prije i o toj visokoškolskoj naučno-obrazovnoj ustanovi znao sam ono osnovno, da je na inicijativu muftije Muamera Zukorlića negdje krajem marta 2002. godine osnovan kao zadužbina - vakuf, da je definisan kao integrisan i da ga sačinjavaju fakulteti odnosno departmani za pravne nauke, za ekonomske nauke, za filološke nauke, za prirodno-tehničke nauke, za pedagoško-psihološke nauke i departman umjetnosti... Da u sastavu Univerziteta funkcionišu izdvojene visokoškolske jedinice u Beogradu, Nišu, Pančevu i Subotici. U autu komentarišem sa Tarikom o svemu, naravno, najviše o Univerzitetu. Volim Tarika, realan je, funkcioniše sedam dana u hefti i malo mu je 24 sata na dan. Sav je u poslu ali zna za šalu, prati sve što se pratiti može. Sarajevska raja je Tare, ona prava. A još mu i „Željo“ u srcu. E, pa mislim...

„Univerzitet je usavršio etičko-kritičku dimenziju obrazovanja i moralne odnose u kolektivu i može biti uzor drugim univerzitetima. Dosljedno širi akademske slobode studenata i profesora, posebno princip slobode nauke sa pozicije internacionalizma. Muftija je svojom idejom o osnivanju Univerziteta rastjerao oblake jednoumlja koji su se nadvili nad nebom. Vrijednost Univerziteta je znanje koje ne priznaje granice vremena, prostora, nacije ili rase. Jedina granica je ona koja razdvaja znanje od neznanja. Pa i u Kur'anu svijetli naredba – Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara.“ - naglašava Tarik.

Kada to kaže neko čije mišljenje poštujete „do bola“, neko ko je u dvadeset i nekoj doktorirao ekonomiju, neko ko govori „par“ stranih jezika, neko ko je docent.... onda znaš na čemu si.
Na granicu smo došli oko 10 sati. Dežurni policajac se „ubio“ od ljubaznosti kada je vidio bosanske registracije. Dade mu Tare pasoše a drot ne bi bio drot kada ne bi pitao.
„Ako se može znati koja vam je destinacija“?
„Novi Pazar“ - odgovara mu Tare.
„A kojim dobrom moj Tarik“ - uporan je srbijanski policajac.
Tarik kao „santa leda“, a osjetim da će iz njega progovoriti njegov Mejtaš.
I jeste ali „do pola“.
„Idemo kod muftije“- odgovori Tare.
Nestade „ljubaznog“ osmijeha sa policajca a mi lagahno nastavismo put.

*****

Pred Univerzitetom ogromna gužva, blješti mladost, ponosi se starost, plaču i jedni i drugi.
„Sin mi je diplomirao“ - veli mi jedan čovjek.
„Pa čestitam, nek bude hairli“ - velim mu ja.
Kasnije saznadoh da je taj čovjek pop iz Podgorice a da mu je sinu ime Milan.
Studenti postrojeni kao vojnici, na đerdanu ljepote ovi dijamanti sijaju dok sa neba sunce namiguje.
„Milena, Milan, Ajša, Sabrina, Sabina, Jovan, Mihajlo, Merima, Mevludina, Goran, Hamza, Žarko, Suzana, Aida, Muamera, Ilda, Dženeta, Igor, Belma, Dragica....“
Slušam prozivku i ne mogu da vjerujem.
„Na kojoj sam ja ovo planeti Tarik“.
„Na planeti ljepote i znanja“ - veli Tare u svom stilu.
A onda pred mikrofon stade ON. Muftija Zukorlić.
“Ne mogu da odolim a da ne podijelim sa vama osjećaj koji me ispunjava, a to je da ovaj Univerzitet iz godine u godinu ispunjava svoju historijsku ulogu. Predali smo se tom snu i trudili se da ovaj Univerzitet bude u profesionalnom smislu kao i drugi dobri Univerziteti. Kvalitetna visokoškolska usluga bila je zadaća ovog Univerziteta, naučna istraživanja i doprinos razvoju. Imamo Univerzitet koji je uspio da stvori i dokaže da je moguće spojiti dvije krajnosti, spoj između znanja u čitanju, Božje objave i knjiga i znanja u čitanju prirode i knjiga koje su napisali veliki umovi, u tome je sreća i dobit čovječanstva i pojedinca. Susret ova dva znanja je ideal.”
Nakon dvanaest godina ova vrijednost dobija na cijeni. Znanje okićeno estetikom ljepotom i moralom, etikom je zapravo najljepša nevjesta ljudskog roda“.

To sam upamtio šta je govorio a rekao je još puno toga.

*****

“I tako veliš” - prekide me Mehmed.
Toliko sam se zanio u priču da nisam video ni Mesija ni utakmicu ni….
“Ma ženina rodbina je protiv toga da mala ide u Pazar a žena njih sluša”.
“Mehmede, psi nanjuše strah, ajkule krv, ljudi emocije a rezultat je uvijek isti. Ja ti eto ispričah pa ti vidi i odluči” - rekoh mu.
“Mala je fajter na mene. Ma neću da se raspravljam sa njima. Ljudi od pacifiste mogu napraviti dobrog ratnika. Ne treba mi belaj. Reću ja njima svoju odluku. Recu im ovako - berite vi svoju brigu drugovi i drugarice. Ljepota je ljepota, moj beglerbeže, jel’ tako ili nije. A tebi Rijalda nek je hairli put u Novi Pazar”.