"Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači - dobivati." (Ričard Bah)

Reprezentacija BiH

Elmedina MUFTIĆ: I kad se nije ostvarilo, postali smo surovi, (naravno ne svi), ali zaboravili smo koliko nam je bilo važno da odemo u Brazil, zaboravili smo koliko su nam radosti priredili ovi hrabri, odvažni i nadasve dobri momci. Pa smo osuli paljbu po njima i selektoru, ne štedeći ih, kao da smo mi više od njih željeli pobjedu. Budimo realni. Lahko je biti general poslije bitke i kritikovati. Zapitamo li se mi, koji se upuštamo u kritiku, čega su se sve odrekli ovi mladići da bi nama priuštili radost? Koliko su truda, snage, znoja uložili ovi momci da bi svojim igranjem pronijeli ime Bosne i Hercegovine diljem svijeta, časno i dostojanstveno? Svi smo svjedočili nekvalitetnom suđenju koje nije doraslo ni seoske lige, a ne najelitnijeg takmičenja kao što je SP, poslije onako katastrofalnih grešaka sudaca, koje su BiH lišile daljeg takmičenja, ostati nepokolebljivi i borbeni do samog kraja mogu samo oni koji imaju više od želje za pobjedom, koji žive svoj narod i vole svoju domovinu više od sebe.

Fudbalska reprezentacija BiH porazom od Nigerije, završava svoje nastupe s grupnom fazom takmičenja. Ostaje utakmica sa Iranom, tek da se popravi utisak, odnosno ostavi dojam, mada je dojam ostavljen u prve dvije utakmice, dokazali smo svijetu da znamo igrati fudbal i da nismo slučajno tu u Brazilu.

Pobjeda je imperativ. Ali ne pobjeđuju uvijek bolji. Često u životu pobjeđuju sretniji. Što ne znači da je uvijek sve u pobjedi ma koliko ona željena bila. Nikad sreća nije bila u cilju nego u putu. Pobjeda se ne ogleda u formi nego u suštini. I zbog suštine pobjede za mene su Zmajevi pobjednici. Ne samo protiv Nigerije, nego u svakoj utakmici. Njihova pobjeda leži u njima samima, onakvima kavi jesu, humani, dobri, ponosni, nesebični i jedinstveni. U nastojanju svakog od njih da u sebi izgradi čovjeka, što svojim gestovima to i pokazuju. Pobjeda Zmajeva je na desetine hiljada razvijenih zastava BiH širom domovine. Zmajevi su pobjednici jer se iz milion grla ovih dana čuje "VOLIM TE BOSNO", jer živimo državu punim plućima prvi puta nakon rata. Sinoć je u BiH stao dah svakom patrioti, sinoć su srca svih nas kucala kao jedno i svaki otkucaj je bio himna domovini, svaki naš uzdah je bio samo jedna riječ "ZMAJEVI"... Bilo je puno nade, očekivanja, emocija, želja, snova... Kad su očekivanja velika i razočarenja više bole. Očekivali smo plasman u osminu finala, željeli i izgarali u želji, kao da nam je to jedino ostalo od života...

I kad se nije ostvarilo, postali smo surovi, (naravno ne svi), ali zaboravili smo koliko nam je bilo važno da odemo u Brazil, zaboravili smo koliko su nam radosti priredili ovi hrabri, odvažni i nadasve dobri momci. Pa smo osuli paljbu po njima i selektoru, ne štedeći ih, kao da smo mi više od njih željeli pobjedu. Budimo realni. Lahko je biti general poslije bitke i kritikovati. Zapitamo li se mi, koji se upuštamo u kritiku, čega su se sve odrekli ovi mladići da bi nama priuštili radost? Koliko su truda, snage, znoja uložili ovi momci da bi svojim igranjem pronijeli ime Bosne i Hercegovine diljem svijeta, časno i dostojanstveno? Svi smo svjedočili nekvalitetnom suđenju koje nije doraslo ni seoske lige, a ne najelitnijeg takmičenja kao što je SP, poslije onako katastrofalnih grešaka sudaca, koje su BiH lišile daljeg takmičenja, ostati nepokolebljivi i borbeni do samog kraja mogu samo oni koji imaju više od želje za pobjedom, koji žive svoj narod i vole svoju domovinu više od sebe. Zmajevi su dokazali da je sreća u putu ne i cilju. još jednom su ostavili srce na terenu, branili svetinju ne bojeći se sile koja napada. Njihova snaga nije u pobjedi, njihova snaga je u njihovom odnosu prema ovoj Zemlji i narodu, oni su pobjednici jer su nam prvi puta od kad je BiH nezavisna država priredili da budemo ponosni, da se radujemo da budemo među najboljima i nisu se obrukali, bili su dobri, jer su naši. Za mene nema boljih, jer ja navijam za najbolje, za svoje, za Zmajeve... Ponosna sam na njih jer oni liče na ovaj narod, jer srcem igraju za reprezentaciju, jer njihova igra odaje patriotizam a ne profesionalizam. Ponosna sam na njih, jer su svojim talentom i trudom učinili da se zastava voljene mi i jedine domovine zavijori u Brazilu među 32 najbolje zemlje svijeta. Ponosna sam na njih jer osjećaju želju ovog naroda, i nosili su teret preveliki skrojen od naših želja. Oni su ušli u historiju ove zemlje i ponosna sam što sam svjedočila tom trenutku...

Prvaci svijeta: Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci

Za njih vrijedi ona izreka: "Nekada pobjedite, nekada učite."... Mi smo uz njih i naučili i pobijedili...

Bosna i Hercegovina i svi njeni građani treba da budu ponosni na svoje sportiste, jer nam oni zadnjih godina jedini priređuju radost. Tako nam je reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci osvajanjem prvog mjesta na SP koje se održalo u Poljskoj, ugrijala srca i izmamila suze radosnice. Aferim "Zlatni ljiljani", vi ste naša snaga i naše bogatstvo, s vama se sivilo u pastelnu boju pretvara. Još jednom blistate u boji ljiljana, zlatni i rascvejtani, baš kao Ljiljani u ovo doba godine, a miris pobjede se širi Bosnom i izmamljuje uzdahe što dostova što dušmana. Dok je vas ja sam ponosna i ima na šta biti... Dok je vas pobjeda će se Bosnom zvati... Dok je vas Bosna će se radovati...