Elmedina MUFTIĆ: Najzad, ne znam s kojim pravom Dž. Hodžić(i) nekome vazi o kompromitovanju vjerskog autoriteta, dok njegov babo, bivši imam, u isto vrijeme kao poslanik iz reda SDA sjedi u Skupštini kantona, obavlja funkciju savjetnika za medije reisa Husein ef. Kavazovića! Da li to potvrđuje da mu babo, ustvari nije vjerski autoritet tako se može baviti politikom? Da li se to mladi Hodžić toliko ozoholio i precijenio, da misli da smo svi mi manje vrijedni, manje bitni, manje sposobni od njega i babe mu efendije, profesora, političara, savjetnika...?! Ako misli, vara se. Još uvijek u ovoj zemlji ima nas koji nismo frustrirani i vjerujemo u slobodu svakog čovjeka, jer vjerujemo da nas je Allah dž.š. sve stvorio kao slobodna bića s jednakim pravima, a različitim sposobnostima da bi kao takvi bili blagodet društva, a ne teret...

"Čovjek je čovjeku ogledalo" (hadis)
Svako od nas se ogleda u onom drugom, i najčešće kod drugih primjećujemo vlastite nedostatke...
Ovih dana su mediji u BiH, kao i regionu bili preplavljeni naslovima o kandidaturi dr. Mustafe Cerića za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima. Pisano je sve i svašta, svako je dobio ono po šta je došao i u kandidaturi vidio ono što želi. Kažu da se ljepota nalazi u oku posmatrača, a ne u posmatranom, da je sve do nas i naših nijjetova. Da svačije maslo nije za ramazana i ovaj put smo se uvjerili, samo se iznenadimo kad vidimo čije sve maslo nije za ramazana...
Tekst koji je napisao ili pak samo potpisao Dželaludin Hodžić, sin Dževada Hodžića, bivšeg imama zagrebačke džamije, profesora FIN-a, i glavnog savjetnika za medije reisu-l-ulemi Husein ef. Kavazoviću, zastupnika SDA u Skupštini kantona Sarajevo, koji je objavljen na portalu "Vakat.ba", je pravi pokazatelj da svačije maslo nije za ramazana. I da svako od nas u drugome vidi sebe. Ono što bi se očekivalo od svakog kulturnog čovjeka koji sebe smatra pismenim pa se odvaži pisati, je da poštuje čovjeka ma koliko osjećao netrpeljivost spram istog. Dželaludin je pokazao visok stepen nekulture, bahatosti koja naprosto kipti iz svakog napisanog slova. Tako to valjda biva, kad čovjek piše mržnjom, pa tako zaslijepljen nije u stanju da vidi stvarne fakte, pa propusti da pored imena uvaženog akademika dr. Mustafe Cerića stavi njegovu titulu doktora nauka, to bi mu insan i oprostio, poznavajući dr. Cerića, znamo da on nije čovjek koji se kiti svojim titulama, ali nam kultura nalaže da se ponašamo u skladu s time.
Ali ne razumijem i nikad neću razumjeti, da neko može s toliko omalovažavanja sebe, kao što je to Dželaludin pisao iliti potpisao o drugome, (ne želim da u ovom tekstu pišem o dr. Ceriću, jer sam svoj stav o njemu već iznijela, i kao Bošnjakinja se ponosim svakim napisanim slovom i svjedočim svaku napisanu riječ, jer znam, vjerujem i osjećam da je istinita), sve što je u navedenoj kolumni napisano svjedoči protiv autora a u korist dr. Cerića, on ovim tekstom nije niti može umanjiti vrijednost čovjeka koji je iza sebe ostavio neizbrisive tragove, ali dobrano pokazuje ko je on u suštini.
Ono što sam iz ove nazovi kolumne mogla zaključiti je da se radi o zavidnoj osobi, koja očito svoje (ili mu pak babe Dževada) frustracije liječi tako što pokušavajući da omalovažava druge, dok u suštini omalovažava sebe. Zavidan čovjek se često bavi drugima, i teško podnosi odnosno smatra nepravdom to što je neko drugi bolji od njega, što neko posjeduje ono što bi on želio. Najgore je što zavidnost ne izjeda samo zavidnika nego pokušava da truje u druge oko sebe. Zavidnost može proisteći iz osjećaja precijenjenosti ili podcijenjenosti sebe, osobe koje sebe precjenjuju misle da su drugi manje vrijedni, manje sposobni da imaju manje pravo na sreću od njih. Oni koji sebe podcjenjuju su nesigurne osobe i strahuju od tuđeg uspjeha, jer kao zarobljenici vlastite nemoći misle da tuđi uspjeh može da ih ugrozi. Takvima treba pomoći, jer takve osobe zagađuju životni prostor. To što je neko nesretan u vlastitoj koži, što ima pomankanje vrijednosti ne daje mu pravo da ogovara druge, da ih omalovažava, da ograničava slobodu i pravo drugih zarad vlastitih frustracija i nezadovoljstva. Odakle nam pravo da osuđujemo tuđe odluke, uskraćujemo građansko pravo, kao i da iskrivljujemo nečije riječi, tvrdeći da nečije namjere nisu iskrene. Eto, Hodžići

Eto, Hodžići dr. Cerića napadaju zašto se kandidirao za člana Predsjedništva BiH, dok se u istom pamfletu nameću kao savjetnici, zašto nije formirao kandidasku listu?! Kojeg li apsurda! Ponavljam, komenterisati napisano je gubljenje vremena, prije svega taj naručeni predizborni pamflet Dževada J.R. ne zaslužuje, jer ne vrijedi, jer je neutemeljeno, tendenciozno, skuhano u kuhinji straha izazvanog svjesnošću da naspram sebe imaju najboljeg, najjačeg, najiskrenijeg, najsposobnijeg, najuticajnijeg čovjeka, Bošnjaka....

dr. Cerića napadaju zašto se kandidirao za člana Predsjedništva BiH, dok se u istom pamfletu nameću kao savjetnici, zašto nije formirao kandidasku listu?! Kojeg li apsurda! Ponavljam, komenterisati napisano je gubljenje vremena, prije svega taj naručeni predizborni pamflet Dževada J.R. ne zaslužuje, jer ne vrijedi, jer je neutemeljeno, tendenciozno, skuhano u kuhinji straha izazvanog svjesnošću da naspram sebe imaju najboljeg, najjačeg, najiskrenijeg, najsposobnijeg, najuticajnijeg čovjeka, Bošnjaka....
Kakav može biti čovjek koji ograničava slobodu drugog čovjeka, a osnovno pravo je da svako može da bira i da bude biran, da svako ima slobodu volje i odlučivanja, kakvu to slobodu zagovara osoba koja ograničava slobodu vjerskim službenicima stavljajući ih u podređen položaj, dok istovremeno bivši vjerski službenik (Dževad) već godinama je u političkim vodama. I neka je, ali zašto se to pravo drugome osporava. Najzad, ne znam s kojim pravom Dž. Hodžić(i) nekome vazi o kompromitovanju vjerskog autoriteta, dok njegov babo, bivši imam, u isto vrijeme kao poslanik iz reda SDA sjedi u Skupštini kantona, obavlja funkciju savjetnika za medije reisa Husein ef. Kavazovića! Da li to potvrđuje da mu babo, ustvari nije vjerski autoritet, tako se može baviti politikom? Da li se to mladi Hodžić toliko ozoholio i precijenio, da misli da smo svi mi manje vrijedni, manje bitni, manje sposobni od njega i babe mu efendije, profesora, političara, savjetnika...?! Ako misli, vara se. Još uvijek u ovoj zemlji ima nas koji nismo frustrirani i vjerujemo u slobodu svakog čovjeka, jer vjerujemo da nas je Allah dž.š. sve stvorio kao slobodna bića s jednakim pravima, a različitim sposobnostima da bi kao takvi bili blagodet društva, a ne teret...
Pošto smo jedni drugima ogledalo, ja vjerujem da Dželaludin može u sebi izgraditi ličnost koja nema zavisti i koja u drugima može vidjeti njihove vrijednosti, kao i da će razviti sposobnost da i kad neko ne misli kao on ne znači da ne misli ispravno...
Svaka budala zna kritikovati, osuđivati i zamjerati - a većina njih to i čini. Treba međutim imati karaktera i smokontrole da bismo mogli shvatiti i prihvatiti.