Sonja RADOŠEVIĆ: Ratno-zločinačke, četničke organizacije pored Chicaga sjedište imaju i u Moskvi, gdje boravi ratni zločinac Dragan Kijać, koji rukovodi odbranom Radovana Karadžića. Moji izvještaji o genocidu u Srebrenici, prevarama koje su se odvijale u Haškom tribunalu, te saznanje da se sličan cirkus prirpema u nastvaku suđenja zločincima Karadžiću i Mladiću, razlog su anagžmana Dragana Kijaća u mom pravcu, inače prvog čovjeka Karadžićevog DB-a u vrijeme genocida u Srebrenici. On je kao svjedok odbrane Radovana Karadžića izjavio da o genocidu ništa ne zna, jer je u to vrijeme bio ”na vjenčanju kumu u Crnoj Gori”! Ko je kum Dragana Kijaća u Crnoj Gori!?

U Crnoj Gori je u toku lov na mene, u bukvalnom smislu te riječi, i svaki izlazak iz kuće znači i moju moguću likvidaciju.
Lov sprovode udruženi ratni zločinci pod vođstvom pukovnika Rista Radovića, sa jedne, i pripadnici Đukanovićeve mafije na vlasti – Agencije za nacionalnu bezbjednost u saradnji sa ostalim kriminalnim grupama – sa druge strane.
Za pretpostaviti je da su ubice u službi režima iritirane mojim otkrićem da se u fabrici u Mojkovcu, koja je pod kontrolom Mojkovačkog klana, tačnije Veselina Veljovića i Duška Markovića, pod plaštom proizvodnje cigara proizvodi oružje i eksplozivne naprave, a sve pod kontrolom i odobrenjem pojedinih službenika njemačke amabasade u Podgorici. Osnovano sumnjam da je predstavnik njemačke ambasade, čija se rezidencija nalazi prekoputa zgrade u kojoj živim, i to tačno naspram ulaza jednog od kriminalnih lica, braće Mrkići, povezan i upoznat sa pripremom moje likvidacije. Inače je poznato da je njemačka ambasada finansirala i obnovu skladišta eksploziva u Brezoviku.
Podsjetiću da je šef tih skladišta Aleksandar Saša Božovć, blizak rođak Mila Đukanovića.
Oružje se prema tvrdnjama osoba bliskih vrhu države, iz Mojkovca odvozi, pored ostalih lokacija, prema Kosovu i u takozvanu Republiku Srpsku. Naoružavaju se Srbi, kako bi BiH buknula onda kada odgovara određnim silnicima iz međunarodne zajednice – u vrijeme obilježavanja jednog vijeka od Prvog svjetskog rata.
Đukanovićevi, Veljovićevi, Markovićevi, Šukovićevi kriminalci odlučili su me ukloniti jer sam objavila i da su skoro sve strateški važne lokacije prodali Rusima, te da se iza imena navodno američkih kupaca po Crnogorskom promorju kriju Rusi.
Takođe, Crna Gora je napravila trampu sa Rusijom, tačnije Milan Roćen, Duško Marković i vrh države. Svoju slobodu kupili su preko narko kriminalca Darka Šarića, koji je ruskim službama saopštio podatke o saradnji sa držvanim vrhom Crne Gore i Srbije. Državna kriminalna organizacija sada je ruski talac. Na ranije objavljenom telefonskom listingu narko kriminalca Darka Šarića nalazila su se i imena bivšeg ministra inostranih poslova Milana Roćena i tadašnjeg premijera Igora Lukšića. Možda o odnosu Šarića i crnogorskog državnog vrha najbolje govori intrevju Mila Đukanovića na B92 sa Jugoslavom Ćosićem, u kojem je Đukanović bio odličan advokat branilac Darka Šarića.
Priča o NATO integracijama je obična dimna zavjesa, iza koje se skriva formiranje rusko-srpske osovine i izvjesno ponavljanje crnogorske istorije, nove 1918. godine.
To su samo neki od motiva mog progona. Vjerujem da je mnogo bitniji i nosi veću težinu - moje pisanje i istraživanje ratnih zločina, prije svega genocida u BiH i istraživački tekst o “Istinama i lažima o smrti Slobodana Miloševića”.
Ratno-zločinačke, četničke organizacije pored Chicaga sjedište imaju i u Moskvi, gdje boravi ratni zločinac Dragan Kijać, koji rukovodi odbranom Radovana Karadžića. Moji izvještaji o genocidu u Srebrenici, prevarama koje su se odvijale u Haškom tribunalu, te saznanje da se sličan cirkus prirpema u nastvaku suđenja zločincima Karadžiću i Mladiću, razlog su anagžmana Dragana Kijaća u mom pravcu, inače prvog čovjeka Karadžićevog DB-a u vrijeme genocida u Srebrenici. On je kao svjedok odbrane Radovana Karadžića izjavio da o genocidu ništa ne zna, jer je u to vrijeme bio ”na vjenčanju kumu u Crnoj Gori”! Ko je kum Dragana Kijaća u Crnoj Gori!?
Navešću samo neke slučajeve napada na mene, ugrožavanja moje bezjednosti i života.
Preko Vojske Crne Gore je u novembru 2013. godine, samo dva mjeseca nakon što je objavljen tekst "Istina i laži o smrti Slobodana Miloševića”, pokušana je moja likvidacija, kada sam 30. novembra u večernjim satima prolazila pored Vojne amabulante u centru Podgorice.
Mediji su javili da se "podoficir Vojske Crne Gore Dalibor Nikolić (37) ranio hicem iz pištolja prije dvije noći u krugu Vojno-medicinskog centra VMC u Podgorici.” Nikolić je u četvrtak veče bio na straži u VMC-u, kada je oko 23 časa iz službenog oružja ispalio metak, koji mu je prošao kroz desnu butinu.

ĐUKANOVIĆ, KARADŽIĆ, ŠĆEKIĆ, "ZEMUNSKI KLAN", ŠIPTAR, KIJAĆ, PEJOVIĆ, VIJESI... Procjenjujem da od bilo čije likvidacije sada najveću štetu bi imao sam Đukanović a korist njegovo nezadovoljno okruženje, prosrpska opozicija, Miodrag Perović i ekipa “Vijesti”. Jer i njima su prljave ruke – rođeni brat direktora “Vijesti” - Slaviša Šćekić, povezan je sa “Zemunskim klanom” podigao je lična dokumenta i oružne listove za članove “Zemunskog klana” Dušana Spasojevića Šiptara, Ljubišu Buhu Čumeta i Mileta Lukovića Kuma, koji su u Crnoj Gori imali prijavljeno mesto boravka i dobijali pasoše, lične karte, oružne listove. Nakon ubistva Zorana Đinđića u akciji “Sablja” je naložena istraga protiv Slaviše Šćekića ali je Crna Gora ćutala. Tadašnji ministar crnogorske policije je samosaopštio da je Šćekić “sarađivao” i sa Loranom Milićem, koji je jedan od prvih uhapšenih u akciji “Sablja” MUP Srbije. Taj Šćekić sada sjedi u Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore. Do 1996. radio je u SUP Beograd i prema pisanjima medija upravo on je bio “boss” tzv. crnogorskog klana koji se, pod policijskom zaštitom, bavio reketiranjem, švercom oružja i droge. Osim toga, nije poznato a pisaću, nadam se o tome, da je jedan Šćekić – Milan Šćekić , nastanjen u BiH, blizak saradnik Radovana Karadžića, odigrao zločinačku ulogu u ratnom zločinu deportacije Bošnjaka 1992. godine, boravio u Herceg Novom u vrijeme organizovanja zločina. Milan Šćekić je od 1979. godine bio zaposlen u Službi državne bezbjednosti MUP BiH. Krajem marta ili početkom aprila 1992. godine Šćekić je na Palama prisustvovao sastanku srpskih kadrova iz republičkog MUP. U kratkom obraćanju okupljenima načelnik sarajevskog Centra službi bezbjednosti, Dragan Kijać, najavio je tada da će Mićo Stanišić biti ministar unutrašnjih poslova u novom srpskom MUP. Sigurno pomenuti Šćekići u Crnoj Gori znaju podosta o tome. Indikativno je da su podgoričke “Vijesti” ćutale nakon mog intrevjua sa Slobodanom Pejovićem, svjedokom ratnog zločina deprotacije. A i Pejović, obzirom da je bio u Herceg Novom morao bi se sjećati Milana Šćekića. Ono o čemu takođe valja svjedočiti jeste i uloga jednog Bošnjaka u organizaciji ovog paklenog plana, inače bliskog Miodragu Lekiću i DF-u. Dodaću da je odmah nakon obznane lova na mene, “neko” moćan u Crnoj Gori, naložio puštanje iz zatvora pripadnika kriminalnog tkz. “zagoričkog klana”, sutradan su se pojavili u školi gdje moje dijete uči. Da li ima iko u državi Crnoj Gori da zaštiti djecu???

Istraga o tome kako se Nikolić ranio, koju vodi Više državno tužilaštvo, treba da utvrdi i zbog čega je njegov pištolj bio pun.
Prema meni dostupnim podacima, Nikolić je iskusan vojnik i do samoranjavanja nije moglo doći slučajno. Do ranjavanja Nikolića došlo je nakon što su određena lica reagovala u trenutku kada se spremio da ispali smrtonosni hitac u mom pravcu.
Nikolić se liječio na VMA u Beogradu.
U petak, 9. maja 2013. sam se bježanjem spasila od izvjesnog Borisa Markovića, koji me jurio na javnom mjestu prijeteći da će me ubiti.
Sudija za prekršaje, Mirjana Đurović, nakon što je nasamo desetak minuta razgovarala sa ovim kriminalnim licem, izjavila je da nije ništa kriv. Sada to isto lice nastavlja potragu za mnom. Sudeći po snishodljivom odnosu policije i Tužilaštva prema pomenutoj osobi pretpostvaljam da je pripadnik ANB-a.
U Nikšiću je nedavno moju likvidaciju pripremao takođe jedan Marković - Nikola Marković, predsjednik Lovačke organizacije Crne Gore, za koju slovi da je najjača paradržavna organizacija u zemlji i da posjeduje ogroman arsenal oružja.
Ratni zločinci, tačnije njihovi izaslanici iz BiH, su u organizaciji pripadnika KOS-a i četničke dijaspore iz Chicaga, a u saradnji sa kriminalnim licima, braćom Aleksandrom i Nikolom Mrkićem, došli «po zadataku» po moje uništenje čak iz Kotor Varoši. Navodno građevinski radnici firme «Stolarija Vujinović» su čak iz BiH doputovali 10. maja 2013. u Podgoricu kako bi u stanu prekoputa mojeg «ugradili jedan prozor». U pomenutom stanu živi sestra braće Mrkića. Već ranije toga dana imala sam dojavu o ulasku ratnih zločinaca iz Kotor Varoši u Crnu Goru kao i cilj dolaska, o čemu sam obavijestila i policiju.
Ratno zločinački klanovi, infiltrirani u redove Srpske pravoslavne crkve (SPC), angažovali su svoju «pastvu» po Crnoj Gori, prate svaki moj korak nakon što sam napisala ono što većina zna – da je Slobodan Milošević živ i da se nalazi u Rusiji. Organizacijom upravljaju ruski specijalci i pojedinci iz ruske i ukrajinske ambasade.
U zgradi na Malom Brdu gdje živim redom su naseljene porodice, rođaci ratnih zločinaca ili pripadnici Đukanovićevih-Markovićevih–Roćenovih zločinačkih odreda.
U mojoj neposrednoj blizini nastanjeni su brojni Markovići, jedni od njih su linija vječitog DB-ovca Duška Markovića, Veljovićevi “vojnici”, i Šukovićevi poslušnici, brojni su u uniformama MUP-a.
U ulazu moje zgrade nalaze se većinom kriminala lica i lica povezana sa ratnim zločincima, koja izvještavaju o mom kretanju.
U stanu iznad mojeg biva izvjesni Zoran Ćorlija iz BiH, bivši pripadnik zločinačke Vojske Republike Srpske, povezan sa ratnim zločinima, blizak rođak zamjenika držvanog tužioca u BiH Dragana Ćorlije.
Dragan Ćorlija je tokom rata bio dio ekipe Tomislava Kovača, i minstar policije Radovana Karadžića u vrijeme genocida u Srebrenici.
Zoran Ćorlija je uključen kao igrač VRS. Prema dostupnim mi izvorima, u igri je i izvjesni Krapović iz BiH, član određenih vojnih službi, zet Vuka Cerovića, profesora na Filozfoskom faklutetu i jednog od osnivača SDS-a Radovana Karadžića.
Podsjetiću da je u vrijeme SRJ u okviru Ministarstva odbrane, u tajnosti pokušano formiranje Ministarstva odbrane Ruske federacije i to u vrijeme kada je savezni ministar vojni bio takođe jedan Krapović – Slobodan Krapović, kadar SNP-a.
U Vosjci Crne Gore su instalirani kadrovi koji na tom fonu i sada sarađuju sa Rusima, VRS i Vojskom Srbije.
U mom ulazu je Pavle Šaban, zemljak vatrenog četnika iz Chicaga Petra Kostića koji me je zvao na kućni broj telefona da me pita otkud mi pravo da govorim o agresiji i genocidu u RBiH. Kostić je iz iste nahije kao i Šaban koji, iako nezaposleni, naglo su se obogatili. Četnička dijaspora nije žalila novca za moje uklanjanje.
Ukratko, interesi ratnih zločinaca i organizovanog kriminala u namjeri da me uklone su se poklopili.
Saradnici su im brojni policajci, službenici MUP-a – poput izvjesnog Vučinića, koji radi na prijemu prijava, a dobro je upoznat sa planiranom likvidacijom. Cijela policijska organizacija je kriminalizovana.
Tužilaštvo takođe; sudstvo takođe. U Tužilaštvu već devet mjeseci tužiteljka Snežana Šišević ne može da utvrdi ko je lice koje je zvalo člana moje porodice i mene a bavi se, po sopstvenom priznanju -likvidacijama.
Ne može Tužilaštvo da utvrdi da je riječ o saradniku “biznis” klana braće Mrkić po prezimenu Musić.
Moja porodica je prošla i prolazi kroz tešku torturu. Ovo pišem da trag ostane o lovu koji je javno organizovan na mene od strane službenika ANB, KOS i ratno zločnačkog klana Rista Radovića.
Kažem, Amabasade Rusije i Ukrajine su zaintresovane strane za moj nestanak nakon otkrivanja istine o Slobodanu Miloševiću, da je Amabasada Njemačke upoznata sa švercom oružja iz Crne Gore, te da je u kontaktu sa Mojkovačkim klanom. Njemačka BND već odavno posjeduje satelistke snimke o putevima švreca "robe" iz fabrike u Mojkovcu preko Crne Gore za Kosovo.
Zaključujem da u ovom trenutku postoje službe, države, kojima je u interesu destabilizacija ili čak izazivaje sukoba u Crnoj Gori. Jedan od načina za stvaranje takve situacije jeste i sprovođenje likvidacija. Jedna karta je pala i na mene jer previše znam a nijesam nigdje umrežena.
Nadam se da će se nakon ove ispovijesti naći neko od odgovornih, ko će shvatiti ozbiljnost situacije i reagovati na vrijeme. Ja sam dužna da se borim do posljednjeg daha zbog zla koje je počinjeno nada mnom i mojom porodicom.