Džemal Softić Džek

Od 1989.godine, kada je objavio svoju prvu knjigu aforizama i epigrama „Džekizmi“, Džemal Softić Džek iz Bilalovca kod Kiseljaka lavovski se borio i izborio da ostane i opstane u nemirnim književnim vodama, vodama u kojima opstaju samo oni koji istinski vole ono što rade, ne mareći pri tom da li će se od tog posla okoristiti. Istina, vrijeme i okolnosti nisu mu išle na ruku. Kako zasmijavati ljude kada je većini, umjesto do smijeha, bilo do plača. Ipak, uspijevao je da u svakoj teškoj situaciji pronađe neku iskricu koja bi oraspoložila ljude te im svoje aforizme i epigrame nudio kao lijek za sve bolesti koje su prijetile da im ometu vedro raspoloženje. Uspio je tako opstati u svijetu humora i satire, u poslu težem od rudarskog jer, lako je čovjeku natjerati suze u oči ukoliko mu nanosiš bol ali kako nekom kome nije do smijeha uraditi to isto a da suze ne budu vijesnici tuge. Upravo to je Džemal Softić Džek tokom čitavog svog života činio i radio. Uveseljavao je one kojima je bilo do plača, u njihovim dušama rastjerivao oblake tuge, mamio suze radosnice. Njegove humorističke i satiričke žaoke peckale su one koji su se u vicevima, šalama, aforizmima ili nekim drugim vidovima kazivanja prepoznavali.

Za sebe zna reći kako nije humorista nego satiričar a baviti se satirom isto je kao i plesati po žici ili oštrici noža. Jedan pogrešan korak i nigdje te nema. Da li je činio mnogo "pogrešnih" koraka teško je reći. Međutim, za čovjeka koji iza sebe ima prilično plodan autorski opus stiče se utisak da je njegovo napredovanje bilo usporeno, da je na njegovom putu do zvjezdanog trona bilo mnogo onih koji su mu poturali nege ili su razlozi bili neki drugi. O tim razlozima ima običaj reći:

Isnam Taljić i Džemal Softić Džek Isnam Taljić i Džemal Softić Džek

-Imam promaju u džepu, a sa promajom u njemu do uspjeha se teško dolazi.

Po broju različitih aktivnosti kojima se bavio i danas bavi, s pravm bi mogao ući u Ginisovu knjigu rekorda: Književnik, novinar, humorista, humanista, tekstopisac, organizator i voditelj različitih kulturno-zabavnih i druigih manifestacija, recenzent..., ali prije svega dobar drug i prijatelj koji je, u svako doba drugima, spreman priteći u pomoć. Njegova deviza sažeta je u jednm od aforizama koji kaže: „Od najslađih jela, draža su mi dobra djela“.
Svoje aforizme, epigrame i druge humorističke priloge objavljivao je u brojnm bosanskohercegovačkim listovima, radio i televizijskim emisijama, portalima, a na brojnim estradnim i humnitarnim priredbama, kao voditelj i humorista, uspjšno je zabavljao publiku.
Pored knjige aforizama i epigrma „Džekizmi“ iza njega su još četiri autorska djela sa sličnom tematikom: „Trn u rahatlokumu“, „Iskren smijeh nije grijeh“, „Veseli ljudi bolje vide“ i “Ako ste bistri nemojte mutiti vodu“. Zastupljen je u „Antologiji EX YU aforizama“, a ka koautor i u knjigama poezije „Bobarsko biserje“ i „Pjesme plavih zvijezda“. Napisao je i vlastitu zbirku poezije „I kad odem, ostat ću“ u kojoj je između ostalog napisao:

„...I kad odem, ostat ću:
U svojim i tuđim knjigama,
u raznim hajratima,
samo se iskreno nadam
da neću ostati
u tuđim brigama...“

Istakao je tako svoju bojaznost da kojim slučajem, u svemu onom dobrom što je činio i čini, slučajo ne povrijedi bilo koga, a prije svega one kojima svojim trudom i znanjem pomaže. Mnogi njegovi stihovi obučeni su u muzičko ruho i nalaze se u repertoaru brojnh estradnih zvijezda. Svako njegovo novo djelo učvršćivalo je njegovu poziciju među prznatim i pozntim stvaraocima te ga na stazi koja vodi ka popularnosti pela za neku stepenicu više. On je čovjek kojeg, jednostavno, treba imati za prijatelja i druga. Bez trunke zlobe i zavisti spreman je pomoći drugima ne gledajući koliko će u tom naumu imati vlastite štete.

On se brzo zbliži sa ljudima tako da ga, jednostavno, oni smatraju za svog dragog prijatelja, čovjeka koji zajedno sa njima preživljava životne nedaće i probleme. Istina, Džemal Softić Džek svojim specifičnim humorom o tim problemima govori tako da, nerijetko, ljudima umjesto suza tuge iz očiju frcaju suze od smijeha.

Humor i satira su nešto što on najbolje zna da radi a oni koji znaju i hoće da rade ne trebaju brinuti za svoju egzistenciju.

-Nije mi teško pronalaziti teme, kaže Džemal Softić Džek. Svakodnevni život toliko nas gazi da bi humoristi od ovih koji se danas bave «ozbiljnim» državnim poslovima, uskoro, mogli ostati bez posla.

U svm djelu „Ako ste bistri, nemojte mutiti vodu“ on u više poglavlja, kroz aforizme epigrame, odslikava našu svakodnvnicu. Pomalo bocka odgovorne za ono što nas je snašlo, ali istovremeno i nudi poneko rješenje koje nas može izvući iz tunela, naravno ukoliko ga budu slušali oni koji nas tako dugo vozikaju kroz tunel.

Politički i estadni aforizmi, aforizmi i epigrami o zdravlju, moralu...samo su neke od tematskih cjelina koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Ni u ovom rukopisu on nije pobjegao daleko od onog što najbolje zna da radi, a to je da kroz vrcave aforizme i epigrame, na veoma svojstven način, ponudi recepte kako da ljudi zaborave ozbiljne boljke. Posebno se okomio na ljude iz vlasti koji se, tobože, ubiše od posla u namjeri da nas izvuku iz krize, a mi sve dublj i dublje tonemo.

„Ne igrajte se sa ljudima koji traže hljeba“, poručuje im, jer „Debele laži daju mršave rezultate“.

Hrabro govori o njihovom neradu: „Neki naši političai se odmaraju od dmora“. Upire prstom u krivce govoreći „Jeftini političari prave skupu državu“, te kako lični interesi ugožavaju opšte markiajući mito i korupciju: „Krompir nikada nisu ogulili, a državu jesu“.

O svemu onom šta nam političai danas rade kaže: „Neki politički prvaci su zaslužili da ih zovemo politički prvačići“.

Postupke nih koji preko noći postaju magistri i doktori komentariše na svoj način: „Da nije profesorima platio kahvu i mezu, nebi odbranio tezu“.

Naravno, nije poštedio ni svoje kolege novinare koji su se u odbrambeno-oslobodilačkom ratu u Bosni i Hercgvini 1992.-1995.godine ogriješili o kodekse svoje profesije: „Kao iz puške, u ratu su pucali iz pera“.

Ako na ovom svijetu ima dobrih ljudi onda je Džemal Softić Džek, zasigurno, jedan od njih i to, najbolji među njima, neko ko, ako ne može pomoći, nikome neće odmoći, niti ga povrijediti, uvrijediti....

„...Za zmijski otrov ilidža ima
al otrovne riječi
niko ne izliječi...“,

zapisa on u svojoj posljednjoj knjizi „I kad dem, ostat ću“.