Slobodan Lalić Nisam dijelio ljude po nacijama. Dijelio sam ih samo po karakteru, po lošim i po dobrim djelima. Na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine jedno vrijeme bio sam skinut sa programa Radio i televizije zbog toga što sam ostao na „drugoj strani“. U Republici Srpskoj me nije bilo zato što nisam bio uz njih i režim koji tamo vlada. U političkim sudarima obično strada onaj kojem do politike nije. Rat je nešto posljednje što čovjek sebi može da dozvoli.

Kada je Slobodan Lalić 1970.godine zakoračio u svijet novokomponovane narodne muzike, njegov uspon ka zvjezdanom estradnom nebu tekao je vrtoglavom brzinom. Petnaest godina bio je u samoj špici popularnosti. Samo rijetkima je uspijevalo da se održe u konkurenciji estradnih legendi Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Nade Mamule, Nedžada Salkovića, Tome Zdravkovića, Bore Spužića Kvake i drugih.Pobijedio je na tri ilidžanska festivala zaredom 1973, ‘74 i 75.godine, na festivalu narodne muzike u Parizu i drugim.
Iza njega je trideset singl, petnaest long plej ploča, dva CD-a kao i preko stotinu sevdalinki snimljenih za arhiv državne RTV.
Pjesme poput "Pjevaj danas samo za nas", "Baščaršija Sarajevu najmilija", "Sjaj mjeseče", "Neka živi ljubav naša", "Opančići pleteni" i druge ušle su u antologiju bosanskohercegovačke narodne pjesme. Neposredno pred odbrambeno-oslobodlački rat u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.godine snimio je novi audio projekat, ali zbog svega što se nadvilo nad Bosnom on nikada nije ugledao svijetlo dana.

-Distancirao sam se od rata. Nije me nikada interesovala politika. Zbog svega što se sručilo nad našom Bosnom, ja sam prosto zanijemio. Nisam pjevao tokom tog perioda. Nisam htio da postanem režimski pjevač. Želio sam samo da sačuvam svoju glavu, glavu svoje djece, svoje ognjište i da sačuvam obraz, da me ljudi ne pljuju. Hvala Bogu uspio sam ostati na svom ognjištvu u sarajevskom naselju Riječica kod Reljeva, tu gdje su se rodili moji preci, moj otac, djed, pradjed i ostaću ovdje da ne dozvolim da se na njemu ugasi vatra života. Danas živim teško, ali dostojanstveno. Podnosim sve nedaće i probleme uspravno kao pravi Bosanac, kaže Slobodan Lalić.

Postigli ste u životu sve što jedan pjevač može doživjeti. Danas ste rijetko u javnosti?
-Što me nema krivi su drugi a ne ja sam. Roditelji su me odgajali tako da uvažavam čovjeka kao čovjeka. Nisam dijelio ljude po nacijama. Dijelio sam ih samo po karakteru, po lošim i po dobrim djelima. Na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine jedno vrij eme bio sam skinut sa programa Radio i televizije zbog toga što sam ostao na „drugoj strani“. U Republici Srpskoj me nije bilo zato što nisam bio uz njih i režim koji tamo vlada. U političkim sudarima obično strada onaj kojem do politike nije. Rat je nešto posljednje što čovjek sebi može da dozvoli. Posljedice se moraju brže prevazilaziti. Ne živi se od mržnje. Moramo da podižemo svoju djecu. Mi smo vijekovima bili na ovim prostorima zajedno i druge nam nema, moramo opet nastaviti, zajedno, živjeti.

Jeste li imali kontakata sa nekim od kolega i da li je bilo poslovnih ponuda?
-Bilo je kontakata i poslovnih ponuda ali sam većinu odbijao. Još uvek nismo prevazišli podjele. Ne želim da se razdvajamo. Ja sam pjevač bosanskohercegovačkog sevdaha i novokomponovane narodne muzike. Ne želim da se dijelimo niti da me iko iskorištava u političke svrhe. Kada se jednog dana normalizuje stanje biće prilike i za više pjesme. Istina, nakon rata na tržište sam izbacio dva audio projekta sa najvećim hitovima koje sam svojevremeno pjevao. Međutim, vremena su takva da se od audio projekata teško može normalno živjeti.

Ja sam pjevač bosanskohercegovačkog sevdaha i novokomponovane narodne muzike. Ne želim da se dijelimo niti da me iko iskorištava u političke svrhe. Kada se jednog dana normalizuje stanje biće prilike i za više pjesme.

Živili ste od muzike. Danas rijetko nastupate. Kako obezbjeđujete egzistenciju?
-Danas mi često na um padnu djedove riječi: "Dijete. U životu možeš tri puta imati i tri puta nemati". Tek sam danas shvatio šta, uistinu, te riječi znače. Živio sam od pjesme. Više ne živim. Sreća imam veliko imanje te se što šta uradi. Nekako se koprcam što bi rekli mi Bosanci. Nadam se da će doći bolji dani, mada sam skeptik da se od pjesme, ubuduće, može živjeti. Bosna i Hercegovina je malo tržište za ovoliki broj pjevača. Može čovjek da pjeva, da tavori ali treba živjeti od toga. Čija je egzistencija vezana samo za pjesmu mislim da mu u privatnom životu do pjesme nije.

Jedan ste od pevača koji je imao blistavu festivalsku karijeru.Šta za pjevača festivali, uistinu, znače?
-Za svakog pevača koji se ne plaši nadmetanja festival je prilika da pokaže šta zna i da istovremeno izmjeri svoju vrijednost. Bio sam izuzetno talentovan pjevač ali sam čekao godine i godine da dobijem priliku da nastupim na jednom festivalu, rame uz rame sa legendama bosanskohercegovačkog sevdaha. Sada je sasvim drugačije. Može na festivalu da nastupi svako. Bukvalno svako. U moje vrijeme bilo je audicija.Prolazili su samo talenti. Međutim, danas je došlo čudno vrijeme. Možda nisam u situaciji da odgonetnem taj fenomen ali izgleda da je naišlo vrijeme ako imaš para možeš i pjevati. Ne smijemo podilaziti takvim trendovima. Moramo svojoj djeci, svojim potomcima ostaviti naše muzičko naslijeđe. Ako ovako budemo radili nećemo im imati šta ostaviti.

Hoće li novokomponovana pjesma pregaziti sevdalinku?
-Mislim da neće. Mada nove pjesme u duhu sevdalinke ne treba stvarati u ruhu prošlih vremena nego prilagođavati ih današnjim trendovima i generacijama čiji tempo života voli ritam, brzinu. Nekima bi trebalo zabraniti da o sevdalinci govore, a kamoli da je pjevaju. U trci za novcem nastaju pjesme koje sa prvim povjetarcem nestaju sa scene. Otuda sevdalinka ne treba da se boji za svoju egzistenciju. Ona nastaje iz duše i puna je ljepote koja ne prolazi tako lako, kaže Slobodan Lalić.