Bahati i bešćutini siju strah – pravilo je da oni i požanju oluju. Ne može biti istina da se kroz 18 poslijeratnih godina u Mostaru likvidira 30 živih ljudi a da je i nadalje – „Počinitelj Nepoznat Netko“!

Pravilo je da bahati i bešćutni „upravljači sudbina“ prezrenog naroda požanju oluju. Ne može biti istina da se na Dan oslobođenja Grada Mostara od fašizma, 14. veljače, 14. februara – potpale lomače na na Partizanskom spomeniku u Mostaru, a da je – u Gradu s ulicom Mile Budaka – „Počinitelj Nepoznat Netko“!

Pravda je da bahati i bešćutni politički i državni upravljači u dolinama Radobolje i na obalama Neretve požanju oluju. Pravda je - jer ne mogu ili ne žele smiriti napetost niti zaštiti živote sasvim konkretnih narodnih tribuna, premlaćivanih bejzbol palicama u sred bijela dana. Josipa Milića, profesora i sindikalnog lidera – nije životno ugrozio niko nepoznat, jer i on, s bolničke postelje poručuje - „Jasno mi je i mislim da je svakom u ovom gradu jasno ko stoji iza ovoga i čiji je ovo izrežirani napad bio“.

Ne može trajno postojati fantomski lik „Počinitelja“ koji se uvijek izvlači iz rukava: „Nepoznat Netko“!