Elmedina MUFTIĆ: Četnik je četnik, njegovu genezu ne mijenja mjesto boravka. Ne pada iver daleko od klade, poznata su nam zlodjela Koste Pećanca koja je počinio u Starčeviću (Sandžak) 1922.godine, kao da je junior Pećanac bolji. Četnik ostaje zvijer neovisno o tome je li na Ravnoj Gori ili Chicagu i Washingtonu. "Vuk dlaku mijenja ćud nikada". Svojih se mitova neće lahko osloboditi. A i kako bi kad odvajkada poraze slave kao pobjede.

Javnost u Bosni i Hercegovini se našla u čudu što su Brano Pećanac, generalni konzul u Chicagu i Milenko Avramović, savjetnik ambasadora BiH u Washingtonu organizovali srpsku proslavu ili ti slavu u čast 9. januara dana srpske Genocidne tvorevine. Uopće se ne čudim. Ne događa se ovo prvi puta, nije ovo prvi skandal koji je izašao izvan ustavnih okvira. Mene čudi što nama državu vode i u svijetu nas predstavljaju osobe sa bogatom ratnom biografijom. Što si bio ozlogašeniji četnik i ustaša to si sad na boljoj poziciji. Čudim se što nikad u državnom parlamentu nije usvojena Rezolucija o genocide u Srebrenici ili pak drugim općinama u Bosni i Hercegovini. Čudim se brisanju riječi genocid sa spomenika žrtvama ubijenim tokom agresije na BiH u mezarju Stražište u Višegradu. Čudim se da treba da prođe osamnaest godina od prestanka rata da bi se tek otkrila jedna od najvećih masovnih grobnica u BiH, Tomašica, a mnogi tvrde da to nije posljednja kao ni najveća... Čudim se, postojanju genocidne tvorevine. Čudim se da ratni zločinci još hodaju slobodno po mjestima svojih zločina. Čudim se kako nam osuđeni ratni zločinci iz zatvora odšetaju u slobodu. Ima puno toga čemu bi se trebalo čuditi... Puno toga što je davno trebalo eliminisati kao društvenu pojavu. Da se sankcionisao prvi ispad koji je izašao izvan ustavnih okvira, danas osamnaest godina od agresije mi ne bi smo imali slučaj Pećanac i Avramović. Ne bi u višegradskoj osnovnoj školi učenici na času matematike skandiraju "Nož žica Srebrenica". Ova monstruozna rečenica bi bila zabranjena zakonom, a ne bi bila himna četnicima i njihovom podmlatku.

Ovoj dvojici iz Amerike se ne čudim, oni su odavno naša stvarnost, od njih se ništa bolje i ne očekuje. Četnik je četnik, njegovu genezu ne mijenja mjesto boravka. Ne pada iver daleko od klade, poznata su nam zlodjela Koste Pećanca koja je počinio u Starčeviću (Sandžak) 1922.godine, kao da je junior Pećanac bolji. Četnik ostaje zvijer neovisno o tome je li na Ravnoj Gori ili Chicagu i Washingtonu. "Vuk dlaku mijenja ćud nikada". Svojih se mitova neće lahko osloboditi. A i kako bi kad odvajkada poraze slave kao pobjede. Šta očekivati od osobe koja se ponosi što je učestvovala u stvaranju tvorevine, u čije temelje je uzidan samo užas i stradanje, krv, kosti. Za čije "postojanje" Bošnjaci su platili genocidom, silovanjem, progonom... Užas kakav se ne pamti u ovom prostoru čiji je scenario decenijama pažljivo pisan u SANU...

Oni me nisu iznenadili, jer nisu ni prvi, a neće biti ni zadnji. Tvorevina kojoj slave rođendan je rasadnik osoba njihovog profila. "U svakom narodu ima korova, ali se u srpskom taj korov zalijeva", i tako dobro tretiran širi se i razmnožava brzinom svjetlosti...

Fašizam još nije umro, a kad će ne znamo....