BOŠNJAČENJE
Autor: Željko Milićević
Objavljeno: 19. Jan 2014. 15:01:15
Željko MILIĆEVIĆ: Glavna mantra svih vladara, kako ovdje u Kanadi a i drugdje je da se sve snizi ili sažme, na dvije riječi. To treba svima biti znak da je iza toga udruženo zaglupljivanje puka i njegovo navođenje u vjerovanje nečega što je iracionalno, odnosno nerazborito. U spektrumu, pojasu iracionalnosti, odnosno nerazboritosti, sve nas vladaju i to treba imati na umu stalno, svakog dana.
Uzeo sam si augustovske slobode pametovati o značenju i tumačenju raznih naljepnica koje se koriste u javnom općenju kao i o mojoj ocjeni društvenog gledanja na stvari i dogođaje koje svima nama imaju utjecaja na život, življenje i preživljavanje.

Napisao sam, prije osam godina, jedan prilog pod naslovom „Rat etiketa“, odnosno naljepnica. U tome sam se posebno osvrnuo na uhodane dvo-riječne naljepnice kao, primjerice, „građanski rat“, „ne-regularne jedinice“, „etničko čišćenje“, i slično, koje su se naljepnice onda, za vrijeme genocida, žestoko koristile u navođenju javnosti na krivi put, i koje su nam ostale u dnevnoj upotrebi i danas.

Kakav je, to, građanski rat ako se građane ubija vojskom?

Kakve su, to, ne-regularne jedinice, je li te jedinice pate od zatvorene stolice pa ne mogu redovno, ili regularno, izlučiti posljedice svoje probave?

Koje, to, etničko čišćenje, je li se možda ti etničari peru sapunom i vodom, i koji su oni?

To nije bio „građanski rat“ nego je to bio rat udruženih vojski triju zemalja, sa svim sastavnim dijelovima vojnog oruđa, oružja i naoružanja, protiv građana Republike Bosne i Hercegovine i to je povijesna istina i činjenica koju treba pamtiti i stalno promicati.

Ovdje je, u glavnom gradu Kanade, u ono doba premijer Brian Mulroney, četnički zet, na sve moguće načine tražio kako se izognuti javnom osuđivanju srpsko-crnogorsko-hrvatskih ratnih zločinaca. U tome je bilo uključeno mnogo pravnika, odnosno odvjetnika koji su izmislili naziv „irregulars“ i „irregular forces“, što znači „ne-redovne jedinice“, a što uspješno skriva činjenicu da se je radilo o udruženom državnom terorizmu triju država protiv države i državnosti Bosne i Hercegovine i njenog izbornog tijela, svih njenih građana i sve njene i njihove imovine. Na toj osnovi se je Kanada ogradila i time oslobodila krivde su-učešća u genocidu. To nisu bile „ne-regularne jedinice“, to su bili teroristi od vrha pa do dna.

Pogotovo je opasan naziv, koji se i danas tvrdoglavo koristi, a koji nema veze sa stvarnošću i istinom. To je naziv „etničko čišćenje“. Ovome trebamo posvetiti posebnu pažnju i svijesno se suprotstaviti svima, i to odmah, koji danas koriste tu lažnu naljepnicu koja nam je nametnuta od Srbijanskih vladajućih i vojnih vrhova. Taj naziv izvire iz bukvara Jugoslovenske narodne armije, JNA, gdje se vojne postrojbe, u jednom zamišljenom sukobu (taj vojni bukvar je napravljen negdje 60-ih godina prošlog stoljeća) podučava kako „ući u prostoriju rata i očistiti tu prostoriju“. Ovo samo potvrđuje da nije bilo „zamišljenog sukoba“ nego da je genocid bio u planovima davnih decenija i stoga se je iz tog bukvara proguralo u narod taj nerazborit izraz kojim se uspješno, i dan danas, skriva zločin genocida.


U toku agreisije srpski fašista ubija bošnjačkog civila
Glavna mantra svih vladara, kako ovdje u Kanadi a i drugdje je da se sve snizi ili sažme, na dvije riječi. To treba svima biti znak da je iza toga udruženo zaglupljivanje puka i njegovo navođenje u vjerovanje nečega što je iracionalno, odnosno nerazborito. U spektrumu, pojasu iracionalnosti, odnosno nerazboritosti, sve nas vladaju i to treba imati na umu stalno, svakog dana.

Treba se paziti nametnutih, nerazboritih, stranih izraza koje su nam uglavili e da bi nam oprali naše mozgove i izbrisali sjećanje stvarnosti, istine i povijesti. Isto tako se treba čuvati stranih utjecaja u bosanskom jeziku i svojatanja bosanskog jezika.

Kod ovakvih stvari nam nije dozvoljeno zaspati

Davnih godina, mnogo puta, u raznim gradovima Hrvatske, a pogotovo u Zagrebu, čuo sam ovu opasnost „...najčišći hrvatski se govori u Bosni...“

To nije bio idiotizam, a što je meni na prvi pogled izgledalo takvim, nego je to bila povijesna i jezikoslovna laž i krađa bosanskog jezika koji je bio stoljećima svojatan i na kraju pohrvaćen. Činjenica je da je Sveučilište u Zagrebu bilo jako uspješno u privlačenju Bošnjaka na studije u Zagrebu gdje se je njih dobrano pohrvaćivalo, a gdje su oni u vrh akademije u Hrvatskoj donijeli čisti bosanski jezik. Time se je istovremeno oslabilo akademiju u Bosni i Hercegovini i otvorilo vrata ulazu primitivnih jezičnih formi koje su došle sa istoka i juga i koje su povijesno strane jezikoslovlju bosanskog jezika.

Taj „najčišći hrvatski jezik“ je ukradeni bosanski jezik. A to da je vrh akademije Hrvatske bila ta začetnica pohrvaćivanja svega bošnjačkoga i time na kraju dovela do genocida onih kojima je ukradena i vjera (hrvatski muslimani), i nacionalnost, i jezik, i povijest, i država, i državotvornost i grunt, ne treba nikoga čuditi. Srbija je, da ne zaostane za Hrvatskom, kroz Srpsku akademiju nauka i umetnosti, decenijama mijenjala povijest u planiranju i opravdanju genocida Bošnjaka i razaranja Bosne i Hercegovine.

Kad sad gledam na tu povijest, to nije bio običan genocid, nego vrlo intelektualan i akademski udruženi zločinački poduhvat za kojeg su bile potrebne lažne naljepnice „građanski rat“, „ne-regularne jedinice“, „etničko čišćenje“, i broj drugih. Nikad ne smijemo zaboraviti da su dva akademska vrha dviju zemalja odgovorna za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i za genocid.

To je zdravom razumu teško prihvatiti ali to je povijesna činjenica.

Zato treba čuvati sjećanje, nacionalni identitet, odnosno nacionalnu osobnost u svakom smislu, od vjere, do nacije, do povijesti, do jezika, do prava koja nam pripadaju ne samo zakonski nego su nam dana od Stvoritelja.

Sad gledam kako je stranica bosnjaci.net zaživjela i kako su se uključile mlađe generacije, a isto tako i kako su se uključile žene, majke, sestre. To je od životnog značenja i velikog nadahnuća kako za ovu stranicu tako i za Bosnu i Hercegovinu i Sandžak i sve nacionalne institucije koje su sad zaživjele. Treba zasukat rukave.